U prilogu poslušajte emisiju: Zašto vjerujem
Stožer za obranu hrvatskog Vukovara – mjesta posebnog pijeteta. Tko su ti ljudi? Živote su svoje na pladnju dali, iznijeli na svojim leđima jednu od najvećih nepravdi 20. stoljeća, pobijedili u obrambenom, hrvatskom, domovinskom ratu, oslobodili Hrvatsku – kako im se ikada odužiti?
Vukovar nije samo Vukovar. Prestao je to biti svih onih tjedana uoči i na sami 18. studenog 1991. Vukovar je hrvatski Alamo. Vukovar je Hrvatska. Da nije njega, ni Hrvatske bilo ne bi. Ako je Vukovar Hrvatska, što je onda Stožer? On je stožer za obranu Hrvatske. A što znači braniti državu u mirnodopskom vremenu? To znači stvarati državu. Obranili je jesu, ali stvorili je nikada nismo.
I ponovno mi, svjedoci ovoga vremena, u svome jadu i bijedi nesloge, taštine, poput tragičara zarobljenog u već poznatom samoizrađenom ruhu nemoći, mi ponovno padamo na ispitu.
Umjesto da mi stvaramo ono što obraniše oni, umjesto da oni, hrvatski branitelji, uživaju u respektu i brizi države, a mi da je stvaramo, ponovno se događa nepravda. Upravo oni koji su nas zadužili za nekoliko života, ponovno ulaze u rov. Umjesto nas, oni ulaze u krvavu bitku protiv udbaške zmije. Umjesto nas, oni ispravljaju greške činjene u više od 20 godina ubijanja Hrvatske.
Kakve li nepravde, kakvog li apsurda! I upravo u tom svom nastojanju stvaranja države, ispravljanja svega uništavanog – na što hrvatski branitelji, na što Stožer za obranu hrvatskog Vukovara troši najviše energije? Na stvaranje zajedništva, te na suzbijanje i sprječavanje kaosa! Cijela ergela vladajućih, pozicioniranih i njihovi mediji – svi su upregnuti da upravo Stožer prikazuju kao nasilnike.
Tko je Stožer? “Rat nas je uništio.”, kaže on. “Znamo se od djetinjstva. Bili smo rockeri… Čitali poeziju… Slušali smo klasiku, Beethovena… Raspravljali o svjetskoj literaturi… Onda rat… Oklijevali nismo ni sekundu… Niti bismo danas… Ali nas je pretvorio u nešto što dotada nismo bili… Postali smo ratnici… Mi, rockeri, postali smo ratnici…”
Koja nesebičnost, koja ljubav, koje odricanje. I opet to čine.
Želim Hrvatsku kakvu oni zaslužuju. Želim Hrvatsku kakvu su oni branili. Želim Hrvatsku koju oni vole.
Ovu prvu su potrošili oni koji je ubijaju zadnjih dvadesetak godina. Trebamo Drugu Hrvatsku. Ako ne radi naše djece, onda radi Stožera za obranu hrvatskog Vukovara.
Karolina Vidović Krišto