U trenutku kada je Tomislav Tomašević legitimno u Gradskoj skupštini zabranio bilo kakav nastup Thompsonu na prostorima metropole kojima gospodari grad Zagreb, bilo je više nego jasno da dočeka rukometaša u Zagrebu na Trgu, u organizaciji grada Zagreba ne će biti, bez obzira na sjaj medalje koju će eventualno osvojiti.
Svi oni vehementni analitičari koji se u populističkim naslovima pitaju „Hoće li se Tomislav Tomašević sada usuditi zabraniti Thompsona na dočeku rukometaša“, ili su promašili temu, ili su potpuno neupućeni, jer Tomašević je već zabranio Thompsonu bilo kakav nastup na prostorima u vlasništvu grada Zagreba.
Zagrebačka „štakorijada“ u punom jeku, prognala je Thompsona iz glavnog grada svih Hrvata iz jednostavnog razloga. Domoljublje je za „štakoraše“ očito jedini pravi otrov.
Iz zagrebačke vlastodržačke kanalizacije na svjetlo dana isplivala je sva ideološka bijeda, a ono što je najgore od svega „štakoraši“ su svojim progonom Thompsona svjesno prognali i trofejnu hrvatsku rukometnu reprezentaciju iz centra našeg i njihovog glavnog grada Hrvatske, a prognali su i stotine tisuća svojih vlastitih sugrađana koji su pokazali što misle o domoljublju, o Thompsonu, o njegovoj umjetnosti i vjeri.
Nakon Hipodroma, ali i nakon veličanstvenog dočeka naših rukometaša poslije osvojenog svjetskog srebra, „štakoraškoj“ sekti bilo je nezamislivo još jednom trpjeti bol koju im kao vladarima Zagreba nanosi domoljublje i nacionalni zanos, a još veću bol im nanosi hrvatski pobjednički mentalitet što nikako ne mogu oprostiti ni rukometašima niti političkim pobjednicima na nacionalnoj razini.
Vodeći „štakoraš“ Tomašević ne želi znati da rukometna reprezentacija Hrvatske nije njegova privatna prčija već je osvajanje medalje manifestacija predstavljanja države Hrvatske u najboljem svijetlu u Europi i čitavom svijetu, pa u kontekstu te činjenice njegova zabrana ima dodatnu diktatorsku težinu.
U gradu koji se guši u stvarnom i ideološkom smeću po kojemu gmižu i debljaju se „štakoraški“ kapitalci, nakon ove zabrane nacionalnog slavlja i poniženja naših vrijednosti više ništa neće biti isto.
Tomašević, potaknut mržnjom svojih ideoloških mentora učinio je najteži politički gaf do sada, učinio je nacionalne simbole svojom privatnom prčijom i time poslao poruku Hrvaticama, Hrvatima i čitavoj naciji da se moramo pokoriti ideološkim nastranostima njegove trenutačne „štakoraške“ vlasti.
Umjesto dobrog upravljanja gradom, imamo „štakoraše“ koji nam izjedaju nacionalnu utrobu, otimajući nam svetinje koje su u slobodi i demokraciji neupitan izbor svakoga tko ih želi izabrati.
Vodeći „štakoraš“ Zagreba Tomislav Tomašević u ovom slučaju nije gradonačelnik svih građana grada Zagreba, niti je gradonačelnik glavnoga grada Hrvatske, nego je vođa agresivnog ideološkog legla iz zagrebačke kanalizacije.
Činom zabrane Thompsona, on kao vođa hrani svoje ideološko leglo iz kanalizacije zagrebačkog podzemlja i homogenizira svoje biračko tijelo i sljedbenike, što me neodoljivo podsjeća na pingvina iz Gotham Citya. Anarhistička sekta nikada ne može postati pozitivna politička priča, a Zagreb treba ozbiljno početi tražiti svog Batmana.
Ipak, dok završavam ovaj komentar, stigla nam je fantastična vijest, koja govori da Tomaševićeva sekta nije stopostotni vlasnik Zagreba. Vlada Republike Hrvatske donijela je na telefonskoj sjednici odluku da će organizirati doček rukometnoj reprezentaciji danas u 18. sati na Trgu bana Josipa Jelačića.
Dežurni kritičari Andreja Plenkovića, na redu ste! Pitanje je može li Tomašević i ovo zabraniti? Dobio sam decidirani odgovor da ne može, da u ovoj temi on i njegova sekta ne postoje, da je HDZ i Plenković uvijek na strani naroda, sporta i domoljublja, uvijek i svagda protiv bilo kakve cenzure. Čini se da Hrvatska i Zagreb ipak imaju svog Batmana? Idemo u Zagreb!!!
Kazimir Mikašek-Kazo