Connect with us

Iz Svijeta

ZAŠTO DRŽAVA MRZI ČOVJEKA

Published

on

Čovjek je stvoritelj države. On je Bog koji je napravio državu da mu služi kako bi njemu, čovjeku bilo dobro. Ali država nikada ne može biti kao njen gospodar čovjek, koji ju je stvorio, jer nema ono osnovno što ima čovjek. Država nema život, mrtva je. Ona bez čovjekovog života ne postoji.

man-free

Ona je u stvarnosti samo iluzija izišla iz misli čovjeka i dok god ju čovjek bude održavao postojanom u mislima svojeg uma i hranio je svojom energijom, svojim tijelom i svojim vremenom, do tada će ona postojati. Država je u početku bila dobra i umiljata svome stvoritelju čovjeku, isto kao što je i Lucifer bio dobar svome stvoritelju Bogu. Ali u kasnijim vremenima, država se pobunila protiv čovjeka kada je vidjela koliko je čovjek pun života za razliku od nje koja bez čovjeka ne može postojati, kao što ni Lucifer ne može postojati bez Boga koji ga je stvorio. Tada je država iskoristila čovjekov ego i putem emocija zavisti i pohlepe počela upravljati čovjekom, te zavađati njegov bistri um svojom iluzijom postojanja u stvarnosti, kako bi čovjeku bila što sličnija, što veća i što ljepša od njega samoga. U sadašnjem vremenu primjećujemo kako se svakom čovjeku čini kako je država veća od njega samoga, jer ona ima svoja ”tijela”, svoje ”službenike”, svoje ”kriminalce” u biti sve ljude koje je u umu porobila svojim nevidljivim okovima i prži te umove silinom paklene vatre, baš kao što i Lucifer ima svoje demone koji mu pomažu odvoditi i pržiti duše u paklu, te ih zavoditi svojim smicalicama.

Čovjek je stvorio državu kako bi ona štitila njegov privatni posjed unutar države od drugog čovjeka i njegove društvene običaje (kulturu), od čovjeka sa drukčijim društvenim običajima i kulturom. To je temeljna i osnovna funkcija bilo koje države na svijetu. Međutim država se pobunila i počela čovjeku uvoditi vlastita pravila ponašanja, počela je ugnjetavati njegovu slobodu, život i potragu za srećom u tom kratkom životu, a sve iz razloga jer je mrzila čovjekov život i njegovu slobodu kretanja, njegov um koji usvaja kulture drugog čovjeka i dobronamjeran je prema svakom nepoznatom čovjeku.

Ali država mrzi čovjeka iz straha. Straha da čovjek ne spozna kako je ona u stvarnosti samo izmišljotina njegovog uma i ništa više, te kako sa mislima o državi, nestaje i država sama.

Država to čini iz straha, jer je iz straha država i nastala. Iz straha čovjeka da ne bude napadnut od drugog čovjeka, iz straha od prirodnih nepogoda, iz straha od drukčije kulture, iz straha od drukčije religije. Nastala je iz straha i došla iz najdublje tame čovjekovog uma prije nekoliko tisuća godina.

Kada ljubav zavlada umom čovjeka, svjetlost sja na njegovom putu, strah nestaje kao i tama, a sa strahom i tamom nestaje i država koja je zbog straha i tame nastala. Država nestaje, a čovjek ostaje, da živi sa drugim čovjekom u ljubavi, ravnoteži i miru.

Zato dragi ljudi ljubimo jedni druge i pomažimo jedni drugima bez obzira kakve naše uloge bile u državi, svi smo od krvi i mesa i u svima nama kuca srce. Svaki čovjek, imao on ulogu osobe, građanina, suca, policajca, kriminalca, trgovca, profesora ili bilo koju drugu ulogu, ima svoju obitelj. Svojega tatu i svoju mamu, svoju djecu, rodbinu, braću, sestre i prijatelje. I umjesto da na svakoga čovjeka gledamo iz te percepcije, mi nažalost gledamo iz percepcije koja nam je usađena ”državnim obrazovanjem”. Obrazovanjem koje nas većinom uči da ljudi nemaju srca. Ja vjerujem da svi ljudi imaju srce, samo su neki izgubili put do njega. Put koji je zarastao šumom negativnih osjećaja koje mu je um skupio u životu. No svaku šumu može spaliti veliki požar koji bude potaknut sa ljubavi. Ljubavi koja pred sobom ruši sve prepreke postavljene joj na put, koja je u isto vrijeme i vatra i voda. Ljubavi Stvoritelja koji je u svakom čovjeku.
izvor: Zvono istine

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari