Zelenski odustaje od NATO-a kao dio mirovnih pregovora ne zato što slabi ukrajinska pozicija, nego zato što se radi o promišljenom i taktičkom potezu u složenom diplomatskom procesu koji predvode Sjedinjene Američke Države. Time Kijev šalje jasnu poruku da je spreman razgovarati o miru, ali ne po svaku cijenu.
Zašto Zelenski odustaje od NATO-a u pregovorima
Izjava predsjednika Volodimira Zelenskog da je Ukrajina spremna odustati od članstva u NATO-u izazvala je snažne reakcije dijela javnosti, no u suštini se radi o klasičnom pregovaračkom potezu. Svaki ozbiljan mirovni proces zahtijeva određeni stupanj kompromisa, barem na razini političke retorike, kako bi se otvorio prostor za daljnje razgovore.
Pregovori su, kao i u ranijim fazama rata, zapeli na tri ključne točke: teritorijalnim pitanjima, članstvu Ukrajine u NATO-u te veličini i statusu ukrajinskih oružanih snaga. Upravo na jednoj od tih točaka Zelenski je odlučio napraviti pomak, svjestan da bez tog signala proces ne može naprijed.
NATO nije jedina sigurnosna garancija
Ulazak u NATO često se u javnosti predstavlja kao ultimativna sigurnosna zaštita, no praksa pokazuje da članstvo samo po sebi nije čarobno rješenje. Od 32 države članice NATO-a, čak 30 ih je iz Europe, a njih 23 su istodobno članice Europske unije. Upravo je EU, sa svojim ekonomskim, političkim i institucionalnim okvirima, dugoročno privlačniji i stabilniji cilj za Ukrajinu.
U tom kontekstu, odustajanje od NATO-a u pregovorima ne znači odustajanje od europske budućnosti. Naprotiv, time se dodatno naglašava da je eurointegracija strateški važnija za oporavak zemlje, obnovu institucija i dugoročnu stabilnost.
Taktički potez prema SAD-u i Rusiji
Zelenski je ovim potezom istodobno zadovoljio američku stranu, koja je odmah govorila o „pozitivnim pomacima“, ali je i Moskvu doveo u neugodnu poziciju. Rusiji je, objektivno gledano, odgovaralo ukrajinsko inzistiranje na NATO-u jer je to služilo kao alibi za nastavak rata. Sada taj izgovor slabi.
Otvoreno je i pitanje stvarnih sigurnosnih garancija. Ukrajinska strana jasno signalizira da eventualno odustajanje od NATO-a mora biti kompenzirano čvrstim jamstvima SAD-a, po mogućnosti potvrđenima odlukom Kongresa, a ne samo predsjedničkim potpisom koji može biti politički osporen u budućnosti.
Hoće li kompromis biti shvaćen kao snaga ili slabost
Ključno pitanje ostaje kako će ovaj potez biti interpretiran u Washingtonu. Hoće li se shvatiti kao iskren doprinos miru ili kao slabost koja otvara prostor za dodatne pritiske, uključujući teritorijalne ustupke. Ukrajinski mentalitet i iskustvo rata jasno pokazuju da Kijev kompromis ne doživljava kao predaju, nego kao sredstvo za razotkrivanje stvarnih namjera druge strane.
U tom smislu, Zelenski odustaje od NATO-a ne zato što mora, nego zato što želi pokazati tko je doista spreman na mir, a tko i dalje računa na produženje sukoba.
Kamenjar.com