Pratite nas

Pregled

Željko Kekić Pauk: Zadnja sam generacija Udbe, lustracije, čini se, neće biti

Objavljeno

na

Pljesak studenata u prepunoj dvorani studentskog doma Stjepan Radić u Zagrebu trajao je nekoliko minuta nakon gotovo jednosatnog svjedočanstva bivšeg udbaša Željka Kekića Pauka na tribini Studentskog pastorala “Pomirenje na temelju istine – svjedočanstvo bivšeg udbaša i njegove žrtve”.

Žrtva, dr. Anto Kovačević, kojega je Udba prvo otela, držala ga zatočena 13 dana a da nitko nije znao gdje ga je i koji je nakon toga osuđen na 8,5 godina zatvora u Zenici, oprostila je svome progonitelju, nakon što ga je Kekić zamolio za oprost, uvidjevši kakvo je zlo nanio njemu i mnogim drugima radeći od 1980. do 1990. u zloglasnoj komunističkoj tajnoj policiji, piše Večernji list

Preobraćenje u ratu

Ideologije se ne mogu pomiriti, ali mogu ljudi. Treba reći “mea culpa”, moj grijeh i priznati krivnju s jedne strane, a s druge oprostiti kao što smo Kekić i ja napravili – rekao je dr. Kovačević koji je o svome slučaju napisao i knjigu “Čovjek i njegova sjena” zajedno s Kekićem.

Kekić je metamorfozu doživio na prvoj liniji fronte u Domovinskom ratu, gdje je ih je posjetio kardinal Franjo Kuharić, kojega je tada štitio kao djelatnik hrvatske obavještajne službe, a do 1990. ga je pratio kao djelatnik Udbe.

Ja sam bio zadnja osoba na svijetu koja ga je tada trebala čuvati i rekao sam sebi: “Bože, ti postojiš i daješ mi zadaću.” Božji prst odvrtio je u mojoj glavi sve na drugu stranu i shvatio sam da moram biti svjedok cijele te priče i zato vam danas sve to govorim – rekao je Kekić studentima dodavši kako je pratio i don Živka Kustića, ali i svetu Majku Terezu kada bi dolazila u Jugoslaviju.

Samo sam u Domovinskom ratu mogao sprati taj svoj grijeh. Shvatio sam da Bog ne voli grijeh, ali voli grešnika. Priliku su mi dali i ljudi koje sam pratio poput Marka Veselice i Vlade Gotovca, koji su mi dali ruku i bili spremni razgovarati.

No problem su moji bivši kolege koji ne žele prekinuti zavjet šutnje, a mladima bi to mnogo značilo – rekao je Kekić objasnivši kako je u Hrvatskoj djelovalo 850 udbaša, od kojih je 750 prešlo na hrvatsku stranu.

– Ali samo nas je pet posto od tih 750 bilo u Domovinskom ratu, ostali su čekali u Zagrebu scenarij kao s Hrvatskim proljećem i, kada su vidjeli priznanje Hrvatske, otišli su u mirovinu, pokupili činove i stanove. No nije problem u nas 750 jer se u radnim knjižicama vidi gdje smo radili.

Problem je u oko pola milijuna suradnika Udbe, KOS-a i drugih od 1945. do 1990., koji su radili pod pseudonimima i dobrovoljno. To znači da svaka druga obitelj u Hrvatskoj ima udbaša – rekao je Kekić te ispričao kako je Udba prije sloma komunizma ubacivala svoje ljude u velike tvrtke za direktore, koji su onda dovodili svoje kadrove i nakon sloma komunizma privatizirali te tvrtke i u njima zaposlili svoju djecu tako da se u Hrvatskoj, kako kaže, danas ništa ne može napraviti „bez veze“.

Prekršio nepisani kodeks

– Crna sam ovca među svojim kolegama. Postoji nepisani kodeks u službi da se te tajne odnose u grob, imao sam problema i nekoliko pokušaja atentata, ali ostao sam ustrajan, vjerujem da je Bog sa mnom i da mi daje snagu da kažem sve ono što sam radio. Problem je mojih kolega koji ne žele prekinuti zavjet šutnje, a mladima bi to puno značilo.

Prošlo je 30 godina, a vi u udžbenicima ne možete pročitati ništa o Udbi. Kad bi se to javno reklo, mogli bismo zaključiti zašto nam se danas neke stvari događaju. Hoće li biti nešto od lustracije, teško je reći. Zadnja sam generacija Udbe i imam 56 godina, a mnogi su još stariji od mene pa od toga neće biti ništa – kaže Kekić zalažući se za “pomirenje na istini”.

– Vjerovao sam da će biti kolega koji će mi se pridružiti, ali nisam našao nikoga. Možete misliti kako je onda sa suradnicima koji su bili pod pseudonimima. Vidim ih mnoge po Saboru i u vrhu politike, javnim ustanovama, tvrtkama, općinama, gradovima, ljude na pozicijama i vjerojatno zbog toga nikome ne pada na pamet da se provede lustracija jer bi svi oni tada u trenu ostali bez pozicije – iznosi šokantne tvrdnje Kekić.

– Ovaj projekt pomirenja na istini ide dalje. Nije to obračun, nego upozorenje civilnog društva da se mlade mora upoznati s istinom – rekao je Stjepo Bartulica iz Centra za odgoj u kulturi, suorganizator projekta.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Dvojica bivših pripadnika srbijanskih paravojnih postrojbi prijavljena za ratni zločin nad zarobljenicima i civilima u Vukovaru 1995.

Objavljeno

na

Objavio

Dvojica bivših pripadnika srbijanskih paravojnih postrojbi kazneno su prijavljeni za ratni zločin zbog sumnje da su na području Vukovara 1995. mučili i tukli hrvatske civile i ratne zarobljenike, no obojica nisu dostupni hrvatskim tijelima progona.

MUP je u četvrtak priopćio da su osječko-baranjski policajci iz Odjela za ratne zločine, u suradnji s osječkim Županijskim državnim odvjetništvom i Sigurnosno-obavještajnom agencijom, dovršili višegodišnje kriminalističko istraživanje nad 75-godišnjim srbijanskim i 55-godišnjim hrvatskim državljaninom.

Osumnjičeni su da su, postupajući protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata te onih o postupanju s ratnim zarobljenicima, počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika.

Tako se 75-godišnjak tereti da je krajem 1995., kao pripadnik Obavještajnog odsjeka u sastavu 11. korpusa Vojske tzv. Republike Srpske Krajine, u podrumu privatne kuće u Vukovaru oko četiri mjeseca držao zatočenog tada 41-godišnjeg zarobljenika, pripadnika 5. gardijske brigade Hrvatske.

Ratnog zarobljenika u podrumu mučili elektrošokovima, izgladnjivali, uskraćivali mu vodu

Tamo ga je, zajedno sa skupinom nepoznatih pripadnika srbijanskih paravojnih formacija, psihički i fizički zlostavljao tako što su ga šakama i nogama te palicama udarali po cijelom tijelu, mučili elektrošokovima, izgladnjivali i uskraćivali mu vodu. Takvo zlostavljanje se ponavljalo svakodnevno u trajanju od oko četiri mjeseca, kada je upućen na razmjenu zarobljenika 22. ožujka 1996. godine, kažu u MUP-u.

Njega i 55-godišnjaka, koji je zapovijedao spomenutom paravojnom postrojbom u sastavu tzv. Vojske Republike Srpske Krajine, tereti se da su zatočili i grubo fizički zlostavljali trojicu civila.

Riječ je o zaposlenicima komunalnog poduzeća UNIKOM iz Osijeka koje su pripadnici paravojnih formacija podređenih spomenutom 55-godišnjaku 24. lipnja 1995. protupravno lišili slobode te ih prevezli u vojarnu u naselju Sajmište u Vukovaru.

Jedan od otetih civila i danas se vodi kao nestala osoba, sumnja se da je ubijen 

Nakon toga su ih odveli u kuću u Vukovaru gdje su ih dvojica osumnjičenika grubo fizički zlostavljali. Potom su dvojicu od njih prevezli u prostorije 35. slavonske brigade tzv. Vojske Republike Srpske Krajine u Dalju, a nakon toga i u zatvor u Belom Manastiru gdje su bili do razmjene, 24. kolovoza 1995.

Treći civil, tada 54-godišnjak tom prilikom nije prevezen te se i danas vodi kao nestala osoba, a sumnja se da je ubijen uslijed grubog fizičkog zlostavljanja. Njegovo tijelo niti posmrtni ostaci nisu nikada pronađeni.

Protiv dvojice osumnjičenih, koji nisu dostupni hrvatskim tijelima progona, podnijeta je kaznena prijava Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

(Hina)

 

Bujica: VJEROVALI ILI NE; Lik iz HRT-ove ankete o ćirilici u Vukovaru je poručnik okupatorske vojske! (VIDEO)

 

 

 

Penava: I dalje stojim iza tvrdnje da je Vukovar ‘epicentar puzajuće velikosrpske agresije’

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Zdravku Mustaču potvrđeno 40 godina zatvora

Objavljeno

na

Objavio

Vrhovni sud potvrdio je odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici koji je bivšem čelniku jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Zdravku Mustaču u travnju izrekao 40 godina zatvora zbog ubojstva hrvatskoga emigranta Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu kod Muenchena 1983. godine, zbog čega ga je njemački sud ranije osudio na doživotni zatvor.

Nakon odluke velikogoričkog suda, koji je 40-godišnju kaznu izrekao ‘prevodeći’ njemačku presudu u hrvatski pravni sustav, Mustač je podnio žalbu, a Vrhovni sud ju je odbacio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Obrana stoga Mustača u hrvatskom zatvoru očekuje početkom rujna.

Budući da je Vrhovni sud zaključio kako “ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu te da pri ispitivanju prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalba osuđenog odbijena kao neosnovana”, izvijestio je Vrhovni sud na svojoj internetskoj stranici.

Zajedno sa 77-godišnjim Mustačem na njemačkom sudu je zbog istog zločina osuđen i Josip Perković (74) koji je 11. srpnja izručen Hrvatskoj.

Iako im je njemački sud izrekao istu kaznu Perkoviću je zagrebački Županijski sud, koji mu je nadležan jer je živio u Zagrebu, odredio 30-godišnju kaznu prema hrvatskim propisima koju treba odslužiti u domaćem zatvoru.

Obrazlažući odbijanje Mustačeve žalbe Vrhovni sud je ustvrdio da činjenica što je Perkoviću “u drugom postupku priznanja strane sudske odluke za isto kazneno djelo i na temelju iste strane presude izrečena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 godina”, nema nikakvog utjecaja na ovaj postupak. Mustač je, pak, tvrdio da je različitim kaznama došlo do nejednake primjene zakona i povrede ustavnih načela o jednakosti građana pred zakonom.

Vrhovni sud podsjeća da i kada je potvrđivao kaznu zagrebačkog Županijskog suda u Perkovićevu slučaju “jasno izrazio stav da je tom prvostupanjskom presudom u pogledu visine kazne” povrijeđen kazneni zakon u korist osuđenog Perkovića, “koju pogrešku Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, bez žalbe državnog odvjetnika, nije mogao ispraviti”.

Vrhovni zemaljski sud u Muenchenu Perkovića i Mustača osudio je u kolovozu 2016. na doživotnu zatvorsku kaznu zbog odgovornosti za ubojstvo emigranta Đurekovića kojeg su u srpnju 1983. u Wolfratshausenu ubili zasad nepoznati počinitelji.

Obojica su od početka odbacivali krivnju, a nakon njemačke presude obratili i Europskom sudu za ljudska prava od kojega očekuju da zatraži novo suđenje.

Mustačeva odvjetnica Lidija Horvat kazala je da Vrhovni sud svoju odluku mora dostaviti na prijevod prvostupanjskom sudu koji ju šalje u Njemačku, nakon čega se dogovara predaja Hrvatskoj gdje će, kao i Perković, odslužiti kaznu. Očekuje da bi, s obzirom na rokove, Mustač u hrvatskom zatvoru trebao biti početkom rujna.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari