Pratite nas

Pregled

Željko Kekić Pauk: Zadnja sam generacija Udbe, lustracije, čini se, neće biti

Objavljeno

na

Pljesak studenata u prepunoj dvorani studentskog doma Stjepan Radić u Zagrebu trajao je nekoliko minuta nakon gotovo jednosatnog svjedočanstva bivšeg udbaša Željka Kekića Pauka na tribini Studentskog pastorala “Pomirenje na temelju istine – svjedočanstvo bivšeg udbaša i njegove žrtve”.

Žrtva, dr. Anto Kovačević, kojega je Udba prvo otela, držala ga zatočena 13 dana a da nitko nije znao gdje ga je i koji je nakon toga osuđen na 8,5 godina zatvora u Zenici, oprostila je svome progonitelju, nakon što ga je Kekić zamolio za oprost, uvidjevši kakvo je zlo nanio njemu i mnogim drugima radeći od 1980. do 1990. u zloglasnoj komunističkoj tajnoj policiji, piše Večernji list

Preobraćenje u ratu

Ideologije se ne mogu pomiriti, ali mogu ljudi. Treba reći “mea culpa”, moj grijeh i priznati krivnju s jedne strane, a s druge oprostiti kao što smo Kekić i ja napravili – rekao je dr. Kovačević koji je o svome slučaju napisao i knjigu “Čovjek i njegova sjena” zajedno s Kekićem.

Kekić je metamorfozu doživio na prvoj liniji fronte u Domovinskom ratu, gdje je ih je posjetio kardinal Franjo Kuharić, kojega je tada štitio kao djelatnik hrvatske obavještajne službe, a do 1990. ga je pratio kao djelatnik Udbe.

Ja sam bio zadnja osoba na svijetu koja ga je tada trebala čuvati i rekao sam sebi: “Bože, ti postojiš i daješ mi zadaću.” Božji prst odvrtio je u mojoj glavi sve na drugu stranu i shvatio sam da moram biti svjedok cijele te priče i zato vam danas sve to govorim – rekao je Kekić studentima dodavši kako je pratio i don Živka Kustića, ali i svetu Majku Terezu kada bi dolazila u Jugoslaviju.

Samo sam u Domovinskom ratu mogao sprati taj svoj grijeh. Shvatio sam da Bog ne voli grijeh, ali voli grešnika. Priliku su mi dali i ljudi koje sam pratio poput Marka Veselice i Vlade Gotovca, koji su mi dali ruku i bili spremni razgovarati.

No problem su moji bivši kolege koji ne žele prekinuti zavjet šutnje, a mladima bi to mnogo značilo – rekao je Kekić objasnivši kako je u Hrvatskoj djelovalo 850 udbaša, od kojih je 750 prešlo na hrvatsku stranu.

– Ali samo nas je pet posto od tih 750 bilo u Domovinskom ratu, ostali su čekali u Zagrebu scenarij kao s Hrvatskim proljećem i, kada su vidjeli priznanje Hrvatske, otišli su u mirovinu, pokupili činove i stanove. No nije problem u nas 750 jer se u radnim knjižicama vidi gdje smo radili.

Problem je u oko pola milijuna suradnika Udbe, KOS-a i drugih od 1945. do 1990., koji su radili pod pseudonimima i dobrovoljno. To znači da svaka druga obitelj u Hrvatskoj ima udbaša – rekao je Kekić te ispričao kako je Udba prije sloma komunizma ubacivala svoje ljude u velike tvrtke za direktore, koji su onda dovodili svoje kadrove i nakon sloma komunizma privatizirali te tvrtke i u njima zaposlili svoju djecu tako da se u Hrvatskoj, kako kaže, danas ništa ne može napraviti „bez veze“.

Prekršio nepisani kodeks

– Crna sam ovca među svojim kolegama. Postoji nepisani kodeks u službi da se te tajne odnose u grob, imao sam problema i nekoliko pokušaja atentata, ali ostao sam ustrajan, vjerujem da je Bog sa mnom i da mi daje snagu da kažem sve ono što sam radio. Problem je mojih kolega koji ne žele prekinuti zavjet šutnje, a mladima bi to puno značilo.

Prošlo je 30 godina, a vi u udžbenicima ne možete pročitati ništa o Udbi. Kad bi se to javno reklo, mogli bismo zaključiti zašto nam se danas neke stvari događaju. Hoće li biti nešto od lustracije, teško je reći. Zadnja sam generacija Udbe i imam 56 godina, a mnogi su još stariji od mene pa od toga neće biti ništa – kaže Kekić zalažući se za “pomirenje na istini”.

– Vjerovao sam da će biti kolega koji će mi se pridružiti, ali nisam našao nikoga. Možete misliti kako je onda sa suradnicima koji su bili pod pseudonimima. Vidim ih mnoge po Saboru i u vrhu politike, javnim ustanovama, tvrtkama, općinama, gradovima, ljude na pozicijama i vjerojatno zbog toga nikome ne pada na pamet da se provede lustracija jer bi svi oni tada u trenu ostali bez pozicije – iznosi šokantne tvrdnje Kekić.

– Ovaj projekt pomirenja na istini ide dalje. Nije to obračun, nego upozorenje civilnog društva da se mlade mora upoznati s istinom – rekao je Stjepo Bartulica iz Centra za odgoj u kulturi, suorganizator projekta.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

U Hrvatsku bi se moglo vratiti čak 50.000 iseljenih

Objavljeno

na

Objavio

Zbog krize prouzročene koronavirusom počeli su se u Hrvatsku vraćati iseljenici koji su ostali bez posla u državama EU, ali i oni koji sada žele biti uz obitelj, u sigurnosti doma, svjesni da će im u inozemstvu biti i teže i skuplje ako se razbole, piše u ponedjeljak Večernji list.

Ako kriza dulje potraje, broj iseljenih koji će se vraćati samo će rasti jer će kao stranci među prvima gubiti poslove, navodi dnevnik.

Demograf Stjepan Šterc ističe da nije izvjesno da će se vraćati u Hrvatsku druga i treća generacija iseljenika jer su se etablirali vani i neće napuštati svoja prebivališta.

Vraćat će se iseljenici koji su posljednjih godina napustili Hrvatsku jer zbog krize ostaju bez posla i ne mogu plaćati skupe najamnine u EU. Očekivano je da se ljudi u ovoj situaciji vraćaju u sigurnost svog doma. Teško je procijeniti koliko će ih biti, ali ako pretpostavimo da se od ulaska Hrvatske u EU iselilo oko 350 tisuća građana i da će u krizi veliki broj njih ostati bez posla, potencijalno će se u Hrvatsku vratiti do 50-tak tisuća ljudi, smatra Šterc.

Dodaje da to ne znači da će se svi vratiti odmah, nego ove godine te u nekoliko sljedećih godina. Broj povratnika, dodaje, ovisit će i o tome kako će Hrvatska reagirati na krizu u gospodarskom smislu i hoće li razviti modele za njihov povratak, donosi Večernji list. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Alemka Markotić: Ovaj virus ima neke čudi koje je teško objasniti

Objavljeno

na

Objavio

Ravnateljica klinike dr. Fran Mihaljević Alemka Markotić gostovala je u Dnevniku HTV-a i komentirala stanje u Hrvatskoj sa zaraženima koronavirusom.

Alemka Markotić ističe kako je svaki ljudski život jednako bitan i jednako važan.

– Iako imamo manje brojeve, ne smijemo se opuštati i dopuštati da se naši ljudi razbole, završe na respiratoru ili da umru. 17 ljudi je na respiratoru, to su većinom pacijenti starije dobi, iako ima njih 4-5 srednje do mlađe dobi, ne obolijevaju samo starije osobe. Svaka životna dob ima svoju vrijednost, važno je da se držimo uputa koje daje Stožer i da postoji socijalna distanca. Socijalna distanca u ovoj epidemiji je presudna, važno je ne okupljati se, ističe Markotić.

Alemka Markotić kaže kako su simptomi koronavirusa visoka temperatura i otežano disanje.

– Kao da vam netko sjedi na prsima, kao da vas netko guši i tako 24 sata, da otežano dišete, opako teška bolest, moramo biti pažljivi, objašnjava Markotić.

Ravnateljica klinike dr. Fran Mihaljević Alemka Markotić naglašava kako samo zajedno možemo uspjeti.

– To bi bilo, kako se sad držimo, mogli bismo reći da stvar držimo pod kontrolom, moramo se držati toga, a ne se odmah ohrabriti, a ne odmah izlaziti, ovaj virus ima neke čudi koje je teško objasniti. Medicinska tehnika je napredna, vrhunska, prije tri tjedna izašla je studija kineskih stručnjaka, o djelovanju virusa, vezivanja, strukturi virusa, to nam daje veliku šansu da znanstvenici znaju u kojem smjeru u razvoju cjepiva treba ići. Izgleda da je uspostavljeno jedno cjepivo u SAD-u, ima nekih izgleda da bi se moglo ići prema prvoj fazi kliničkih ispitivanja, kaže Markotić.

– Svi pokušavamo paziti. U organizacijskom smislu, Božinović ima velik uspjeh, veliki strateg je Beroš, u kratkom roku je uspio posložiti zdravstveni sustav, svi zajedno samo možemo napraviti dobru stvar. Nema opuštanja, ni onih koji kreiraju strategiju ni oni koji na svojim leđima drže zdravstvo. Budimo sa svojima kod kuće, za blagdane treba biti zajedno, nije potrebno da trčimo po trgovinama, ističe Alemka Markotić.

‘Hrvatska ima najbolji stožer za obranu od corona virusa u cijelom svijetu’

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari