Svojevremeno kada sam završavam studij teologije i filozofije pisao diplomsku radnju o misijama u Kini.
O žestokim progonima katolika od strane Mao Cetungovih pristašaa na svim razinama. Nastale su dvije Crkve! Ona koja je ostala vjerna papi i Rimu, i ona koju su kineske vlasti stvorile:
Narodna Crkva. Katolička crkva je morala u „katakombe“, i danas je u „katakombama“. A Narodna crkva ima veću slobodu. Kako? Njoj vlasti u Kini baš sve određuju. Moj mentor za pisanje bio je profesor Josip Kribl koji je na fakultetu predavao misiologiju. Imao sam i prevoditelja svećenika sa talijanskog jezika jer o tim progonima se nije puno pisalo u Hrvatskoj.
Zaista sam se trudio da radnja ispadne kao vrhunski tekst. Kad sam išao na konzultacije, korigiranje i nadopunjavanje diplomskog rada profeor Josip Kribl je bio izrazito zadovoljan. Iko je prošlo puno vremena još se uvijek sjećam njegove izjave. Domine kad biste još malo proširili radnju to bi mogla biti magistarska radnja.
Prošle su godine, bio sam već nekoliko godina kapelan „Radosna vijest“—misijski list je u nastavcima objavio moju čitavu diplomsku radnju. Tada sam se na taj način bavio misijama i spoznavao žestoke progone u Kini. Nedavno sam na jednoj misi sreo svećenika koji je „u poslanju“ u Kini.
Dakle na tajne načine se susreće sa katolicima tamo gdje živi. Pitao sam ga „ajmo“ napraviti jedan dobar intervju o misijama u Kini. Glatko me odbio riječima da to ne smije.
Kineske vlasti sve svećenike, njihovo djelovanje prate, te bi zbog neke najmanje fotke imao velike probleme, ispitivanja i mogući izgon iz zemlje. Odustao sam od našeg fotkanja, pisanja pitanja za intervju. Mi u HR živimo u slobodi vjeroispovijedanja i ni na pamet nam nikad ili rijetko pada proganjana Crkva na drugim kontinentima.
Doduše i u čitavoj EU Crkva je pod udarom jake profanacije svih svetinja. To EU komesari, neki domaći političari rade podmuklo. Na razne načine. Vješti promatrač može primijetiti rušitelje kršćanskog duha. Mnogi naši sunarodnjaci to vrlo dobro uočavaju.
U jednoj zagrebačkoj župi sam sretan kada iza pričesti pred-molitelj-ozbiljan moli predivnu molitvi za svećenike, za misije i misionare. Strašna statistika: 388 miliju kršćana se diljem svijeta proganja.
Austrijska agencija o progonima
„Humanitarna organizacija Open Doors objavljuje novi svjetski popis za praćenje za 2026. – Sjeverna Koreja ostaje na prvom mjestu, situacija u Siriji dramatično se pogoršala – Nigerija “globalni epicentar smrtonosnog nasilja nad kršćanima”.
Diljem svijeta, 388 milijuna kršćana pogođeno je progonom i diskriminacijom u velikoj mjeri zbog svoje vjere. To je prema Svjetskoj listi praćenja za 2026. godinu koju je objavila međunarodna humanitarna organizacija Open Doors.
Situacija za kršćane u Siriji posebno se dramatično pogoršala u posljednje vrijeme. Nakon pada Asadovog režima, zemlja se popela s 18. na 6. mjesto na godišnjem indeksu.
Sjeverna Koreja ponovno je na prvom mjestu, ispred Somalije, Jemena, Sudana i Eritreje. Nigerija, rangirana na 7. mjestu, prema organizaciji, koja je bliska evangeličkim slobodnim crkvama, “globalni epicentar smrtonosnog nasilja nad kršćanima”: Od najmanje 4849 kršćana ubijenih diljem svijeta zbog svoje vjere tijekom izvještajnog razdoblja od listopada 2024. do rujna 2025., 3490 ih je iz Nigerije.
Glavni razlog dramatičnog pogoršanja situacije u Siriji je masovni porast nasilja. Prema humanitarnoj organizaciji, najmanje 27 kršćana ubijeno je u Siriji zbog svoje vjere tijekom izvještajnog razdoblja; U prethodnoj godini nije bilo nijednog.
Samoubilački napad na grčku pravoslavnu crkvu Mar Elias u Damasku u lipnju 2025. bio je posebno razoran, u kojem je ubijeno 22 kršćana. Crkve i vjerski objekti napadnuti su u nekoliko regija zemlje, a kršćanske škole su zatvorene. Mnogi kršćani prestali su pohađati crkvu iz straha. „Kada je Assadov režim pao u prosincu 2024., postojao je oprezni optimizam da bi kršćani u Siriji mogli pronaći predah pod novim vodstvom Hayat Tahrir al-Shama. Umjesto toga, svjedočili smo razornom preokretu“, objašnjava Kurt Igler, generalni direktor Open Doors Austria.
„Kada državna zaštita propadne i ekstremističke ideologije ispune prazninu, vjerske manjine plaćaju cijenu. Svijet ne smije ponovno skrenuti pogled“, upozorio je stručnjak za ljudska prava. Procjenjuje se da u Siriji trenutno živi samo oko 300.000 kršćana. Stotine tisuća već su napustile zemlju. Sličan razvoj događaja prethodno se dogodio u Iraku i može se primijetiti diljem Bliskog istoka.
388 milijuna kršćana suočava se s teškim progonom.
Svjetski popis za nadzor, koji se sastavlja svake godine od 1993., navodi 50 zemalja u kojima je kršćanima najopasnije živjeti i ispovijedati svoju vjeru. Prema Open Doorsu, broj kršćana koji se suočavaju s visokom do ekstremnom razinom progona dosegao je novi rekord od 388 milijuna.
Prije godinu dana, indeks je naveo otprilike 380 milijuna pogođenih pojedinaca. Indeks kategorizira zemlje u “visoku”, “vrlo visoku” i “ekstremnu” na temelju ocjene. Prema podacima, otprilike 315 milijuna kršćana suočava se s “vrlo visokom” do “ekstremnom” razinom progona i diskriminacije. Osim Sjeverne Koreje, deset zemalja s najvišom razinom progona kršćana pretežno su muslimanske.
Diljem svijeta najmanje 4849 kršćana ubijeno je u vezi s prakticiranjem svoje vjere, u usporedbi s 4476 prethodne godine. Stvarni broj vjerojatno je veći. Broj seksualnih napada, prisilnih brakova i silovanja značajno se povećao. Međutim, dokumentirani napadi na crkve i crkvene institucije su se smanjili.
Situacija u sub-saharskoj Africi se pogoršala
Uz Siriju, sub-saharska Afrika ostaje jedna od regija s najvišom razinom nasilja. Četrnaest zemalja u ovoj regiji uvršteno je na Svjetski popis za praćenje za 2026. godinu. Indeks trenutno bilježi najviše razine nasilja nad kršćanima u Sudanu, Maliju i Nigeriji.
U Sudanu su kršćani meta obje strane u ratu, vojske i Snaga za brzu podršku. U Nigeriji, islamistički radikali opetovano provode ozbiljne napade i masakre, posebno u sjevernim dijelovima zemlje.
Prema Open Doorsu, obrazac slabih vlada koje stvaraju vakuum moći koji popunjavaju militantni islamisti nastavlja se u cijeloj regiji. Ove skupine djeluju uglavnom nesmetano u dijelovima Burkine Faso, Malija, Demokratske Republike Kongo, Srednjoafričke Republike, Somalije, Nigera i Mozambika.
Osim fizičkog nasilja, vjerska sloboda kršćana ugrožena je i nadzorom i strogim propisima, što vjernike tjera u ilegalu. Prema Doorsu, to je slučaj u Alžiru (20. mjesto na indeksu), gdje vlada sve više ograničava online aktivnosti kršćanskih zajednica i – dijelom zbog zatvaranja svih protestantskih crkava – više od tri četvrtine kršćana izgubilo je kontakt sa svojim kongregacijama.
U Kini (17. mjesto) država je također dodatno pojačala svoj pritisak. Novi propisi sada kontroliraju sve online aktivnosti svećenstva. Biblijske aplikacije, prikupljanje sredstava i rad s mladima su zabranjeni, prema Open Doorsu: „Neovisne kućne crkve, koje su se nekoć sastajale u velikim trgovačkim centrima, podijelile su se u tajne skupine od 10 do 20 ljudi u privatnim domovima.
“Open Doors“ navodi da podržava progonjene kršćane u otprilike 60 zemalja. U Austriji se humanitarna organizacija prvenstveno usredotočuje na izvještavanje o njihovom ugnjetavanju.
Kathpress 14. 1. 2026
Vladimir Trkmić