Zlatko Dalić otvorio dušu i progovorio o odnosu s Rakitićem!

Kava s izbornikom Zlatkom Dalićem i njegovom suprugom Davorkom u centru Zagreba nakon povratka iz Bakua. Iznad izbornikove glave na zidnoj ‘plazmi’ vrte se kadrovi utakmice Azerbajdžan – Hrvatska, no Dalić ne reagira (‘ma neću to sad gledati…’). Peku ga ta dva izgubljena boda, jer s njima bi danas već bio jednom nogom na Euru.

– Kad pogledaš cijelu situaciju, uoči ove dvije utakmice računali smo na četiri boda i osvojili smo četiri boda. Ali moram biti razočaran što nismo pobijedili, što nismo priveli utakmicu kraju kako treba. Igrali smo sjajnih pola sata, kao protiv Slovaka, a nakon toga smo ‘razbranili’ golmana i nakon toga više nismo bili na toj razini. Suparnika smo vratili u igru, dali smo mu da se nečemu nada, tih 1:0 držalo ih je na životu.

Kako se momčadi s toliko klasa može dogoditi takav pad?

– Dali smo gol, a onda ih je ulovio umor, bila je to utakmica tri dana nakon Slovačke, svega se nakupilo, izgubilo se samopouzdanje i sigurnost, ne ide, pa ne ide… U te dvije utakmice odigrali smo sjajnih dva sata, sjajnih! Ali nakon toga ne smijemo si dopustiti takav pad. Da je ostalo 1:0, bilo bi O.K., a kad primiš gol, onda kao ništa ne valja. Ja neću na to tako gledati. Malo sam razočaran što se uvukla nervoza među igrače, a za tim nije bilo potrebe.

Je li Brekalo u boljoj formi od Rebića?

– Rebić je ušao u dvije šanse svojom zaslugom, utrčavao je u prazan prostor. Nije zabio gol, i onda sam razmišljao da ga neću vaditi iz igre da ga još više ne demoraliziram, nego da mu dam da postigne gol. Rebić je igrao poziciju koju je igrao na SP-u, ne u špici gdje je prevelika gužva. Njemu samo treba utakmica.

Nakon Slovačke već se počelo najavljivati da smo među favoritima Eura?

– Kod nas je tako, ne samo u nogometu; čas si u euforiji, čas u tragediji. Ja nikada ne upadam u euforiju. Mene je nakon Slovačke bilo toliko strah Azerbajdžana da sam stalno upozoravao igrače. Najteža je utakmica koju moraš dobiti ili si je dobio unaprijed. Mnogo toga sam se bojao. Naime, već sam uvidio da je Azerbajdžan nama najnezgodniji suparnik, jer nijedna druga momčad nema takve brzance kakve imaju oni. A nama je to najopasnije. Jer dominantni smo u posjedu lopte i najopasnije nam je kada nam ‘lupe’ dugu loptu, kontranapad. To nam se dogodilo protiv Azerbajdžana, protiv Mađara. Opet, da smo dali drugi gol, bilo bi isto kao u Slovačkoj.

Imamo li momčad za medalju na EP-u?

– Moramo se prvo pobrinuti da se plasiramo na EP, to nam je prvi cilj.

Ne strahujete valjda za to?

– Ne bojim se, ali neću već sada gledati kako ću u Kataru biti svjetski prvak. Ja gledam prema Mađarskoj. A što se tiče momčadi, tu je 5-6 novih igrača, i ne može nakon jedne dobre ili slabije utakmice momčad biti najbolja ili najgora. Kod nas je takva percepcija; evo ih, novi Maradone. A čim se izgubi, e ne valja. Ja to moram stišati, smiriti…

Kako ćete riješiti slučaj Rakitić?

– Vi znate da slučajeve ne rješavam preko novina. Pitali su me o predsjednikovoj (Šukerovoj) izjavi o Rakitiću, i ja sam se s njom složio, da treba razgovarati.

Zašto već niste bili kod njega i razgovarali?

– Bio sam svibnju kod njega. Evo ovakva je moja situacija: ja sam zauvijek zahvalan tim dečkima iz Rusije, cijeli svoj život. Oni su toliko toga lijepoga donijeli cijeloj Hrvatskoj, toliko sreće, da je to neopisivo. Mene su učinili drugim trenerom svijeta. Ja imam prema tim dečkima ogroman respekt, tako i prema Rakitiću. On i ja ama baš nikakvih problema nemamo, nikakvih! Naravno da ću se ja potruditi i obaviti još jedan razgovor, da tu situaciju riješimo. Jer ja ne želim da Hrvatska izgubi Ivana Rakitića; ni kao igrača ni kao čovjeka. Svaki dobar igrač nama treba. Nema Hrvatska petsto igrača, ima petnaest igrača i to je to. Ja ne mogu dopustiti kao izbornik da se u mom mandatu izgubi kult reprezentacije. Dok sam ja izbornik, kult reprezentacije izgubiti se neće! Ona je svetinja, ona je čast; ili hoću, ili neću, nema ovako-onako. Kod mene su svakom vrata reprezentacije otvorena, meni svaki igrač treba; i Nikola Kalinić i Ćaleta-Car i Ivan Rakitić. Ali nikoga neću moliti da igra za reprezentaciju.

Lovren kaže da je nestalo dobro ozračje u reprezentaciji.

– Lovren je kazao kako ozračje nije kao na SP-u. Pa neće nikada ni biti! Novi su igrači, nema više toga što je bilo prije, mi moramo slagati novu priču. Da je atmosfera nikakva, mi ne bismo pobijedili u Slovačkoj.

Hoće li Rakitić dobiti poziv?

– Ako igra u Barceloni, ako želi igrati za reprezentaciju… No opet, tu su Vlašić, Petković, ni za kim nećemo kukati ni suze roniti.

Koliko remi u Bakuu povećava pritisak uoči Mađarske?

– I da smo pobijedili u Bakuu, morali bismo pobijediti Mađare. Je li pritisak sada veći? Kod nas uvijek postoji pritisak, ali mogli smo imati komotniju situaciju. Najbitnije nam je da budemo prvi na ljestvici i ovisimo sami o sebi.

Ima li nelagode uoči istrčavanja u poljudskom ambijentu?

– Očekujem da će biti sjajna atmosfera. Da Poljud može primiti sto tisuća ljudi, bilo bi ih sto tisuća, to je sigurno! Doći će ljudi iz Hercegovine, Dubrovnika, Omiša, Zadra, Šibenika… gledati Hrvatsku i podržati Hrvatsku. Uopće u to ne sumnjam.

Što možemo očekivati od Hrvatske 10. listopada?

– Pobjedu.

Vratimo se još malo igračima: zaslužuje li Bjelica kredit što vam je podario Petkovića?

– Kada je Petković počeo dobro igrati u Dinamu, bilo je puno napisa da treba igrati za reprezentaciju, mediji su ga proglasili velikim igračem. Ja sam gledao 3-4 utakmice Dinama u Europi i sam se uvjerio da taj igrač ima ono što meni treba. Prava, klasična špica, koja sačuva loptu, ima snagu, moć, dribling, tehniku, kompletan napadač. Nije me iznenadio njegov nastup u Slovačkoj. Svaka čast pritom treneru Bjelici, koji je dobio igrača za kojega je malotko znao, bez nekoga učinka, i u njegovom mandatu je proigrao, postao reprezentativac, Dinamu donio dosta važnih bodova. Svaka čast stoga treneru, jer mu je dao šansu, jer ga je pogurao, osposobio, jer je stvorio uvjete da postane ‘taj’ igrač.

Dinamovi izgledi u Ligi prvaka?

– Dinamo ima realne šanse za drugo mjesto. Manchester City tu je favorit, ali Dinamo ne smije biti autsajder i može se nositi s Atalantom i Šahtarom. Jer nije lošiji ni od jedne od tih momčadi – zaključio je Dalić, piše Večernji List