Već dulje smo svjedoci da s dolaskom božićnih i novogodišnjih blagdana u čestitkama objavljenim na HRT, ali i u drugim medijima, pa i na javnim mjestima, čitamo i slušamo kako nam netko želi sretne blagdane. Ni koje ni kakve, ne zna se. Kao da naš katolički Božić nema svoje ime za razliku od svih drugih vjerskih i inih blagdana židovskih, muslimanskih, pravoslavnih itd.
Ranije je bilo uobičajeno reći sretan Božić, sretna i blagoslovljena Nova godina, a ako se radilo o pravoslavnom Božiću također je čestitka bila objašnjena da je po julijanskom kalendaru.
Zašto je Hrvatima ukinut Božić?!
Zašto se pojavljuje sve češće engleski jezik kao isključivi čestitarski oblik?
Zar mi nemamo svoj hrvatski jezik nego se moramo služiti engleskim kao mnoge nekada kolonijalne nacije koje su primile osvajačev jezik kao svoj, jer nisu sačuvale svoj identitetski glavni temelj a on je baš u jeziku?
Kad tome dodamo činjenicu da je aktualna ministrica kulture Nina Obuljen ne tako davno u ime Ministarstva kulture RH financirala knjigu izvjesne Kordićke koja tvrdi da hrvatski jezik uopće i ne postoji, onda se ne trebamo čuditi čudnovatim kljunašima na HRT koji su odlučili iz najsvetijega hrvatskoga blagdana izbaciti i samoga Boga. Tako se po uzoru na SAD rađa Djed Božićnjak, a ne Dijete Isus. Ali to je samo u naivnim filmovima, toga čak nema u našim HRT-ovim čestitkama. Nama se čestita samo neki nepoznati blagdan, a nema ni djeda ni Djeteta. Normalan čovjek se mora upitati : a o kojem se to blagdanu radi?! Što se to proslavlja?
Nekada u komunizmu nije bila uobičajena riječ blagdan, nego se govorilo o prazniku i„narodnom veselju“. Tako sada naš hrvatski Božić sve više postaje trgovačko narodno veselje, fešta od blagdan, sajmeno šarenilo i raznih golemih kauflandovih, ikejinih, konzumovih, pevčevih, bilih i crnih blještavih hala punih perja, raskoši , pjesme i neslanih šala. Uzelo je maha da se u ovim danima obilja nude razna jela, osobito egzotična, s posebno uzgojenim lososima, biljkama iz dalekih prostranstava visokih Himalaja, koje posebno vole naši umirovljenici i beskućnici. Oni su tradicionalno skloni toj vrsti povrća i živine, a u čemu ih podržavaju programi naših televizija, osobito kuharice, posvuduše u kratkim suknjicama i dugim iskustvom – u kuhanju.
Naravno da je hrvatska sirotinja oduševljena što čestitkama što mirisima s dalekih destinacija na kojima se peku i vare čudesne jestvine- jednostavne i nedostižne, najčešće zgotovljene na nekim klisurinama i pustinjskim oazama jer tada posebno vonjaju.
Uozbiljimo se! Vratite nam naš Božić, čestit i sretan, našu blagoslovljenu i radosnu Novu godinu, našega Svetoga Nikolu u originalnom izdanju, u habitu od sveca! Ne dirajte nam hrvatski jezik! Prestanite ignorirati 86% hrvatskih vjernika katolika! Prestanite nas vrijeđati !!!
P.S. Tko se slaže s ovim tekstom, može ga potpisati kao peticiju!
Marija Peakić Mikuljan, književnica
Nevenka Nekić, književnica