Migranti u Hrvatskoj – ispit humanosti ili test gluposti?

“Moralna policija sastavljena od kolumnističkih virtualnih do – brotvora zadnjih sedam dana preventivno odrađuje posao kako se nitko ne bi usudio zucnuti ništa protiv kad prve tisuće migranata, prema kojima nemamo nikakav specifičan politički ni povijesni dug, nahrupe u našu zemlju.”

[ad id=”68099″]

Kad sam prije tri tjedna ovim riječima započeo kolumnu nisam, kao ni danas, bio nikakav poseban geostrateški stručnjak ni proročica Kasandra. Volio bih da sam bio u krivu i da sam ispao paranoični ksenofob i kad sam prije manje od mjesec dana pisao sljedeće: “Nakon što se, kao u proročanstvu koje se samoispunjava, zadnjih mjeseci provalila kopnena ruta, moglo bi se dogoditi da se zemlje na “balkanskoj ruti” napune migrantima na putu prema sjeverozapadu, a da onda EU blokira schengensku granicu, dajući zauzvrat financijsku pomoć za smještaj zemljama u kojima su se migranti već zatekli.

U praksi to bi značilo novcem za humanitarne projekte potkupiti našu političku scenu, medije i biznismene koji će graditi prihvatne centre i opskrbljivati ih kao posrednici između europskih fondova i lokalne stvarnosti. Dugoročno gledano, ovakav razvoj događaja imao bi katastrofalne posljedice: deseci tisuća novopridošlica zaglavili bi protiv svoje volje u zemljama s golemom vlastitom nezaposlenošću i socijalnom napetošću, bez mogućnosti integriranja u svijet rada, a time i u društvo ljudi drugačijeg jezika i kulture. Stvorila bi se geta, nešto između palestinskih izbjegličkih logora i siromašnih imigrantskih predgrađa europskih gradova, a u zemlji bi ojačao ksenofobni ekstremizam.” Pola ovog scenarija već se odigralo. Unatoč tome, medijska se manipulacija nastavlja, iako je pred slikama iz Tovarnika, koje su u potpunom raskoraku s multi-kulti bajkom, sve teže održati privid da je situacija pod kontrolom. Trash sentimentalizam u prikazu migranata prelazi sve granice.

Vidjeli smo svojedobno pijanista na kijevskom Majdanu, patetiku tijekom Arapskog proljeća, pratimo i srpske medije pa smo vidjeli foru s policajcem koji u naručju drži dječaka kao poziv dođite, ovdje ćemo vas paziti i maziti. Već prvi dan u medijima osvanula je i njegova hrvatska varijanta. Slike djece najčešće su sredstvo emocionalne pornografije u službi manipuliranja javnosti. Nasuprot slici “izbjeglice” koju su nam kao u reklami servirali mediji, a to je čupava, slatka djevojčica, uplakani dječak, ili, ako je slučajno muškarac, onda je arhitekt iz Damaska ili neurokirurg iz Kobanea, brojke na kraju prvog dana pokazuju potpuno drukčiju stvarnost. Prosječni izbjeglica ne pripada ranjivoj skupini. Više od 70 posto migranata koji su ušli u Hrvatsku su muškarci, što je stidljivo, odnosno samo u brojkama, ne u postocima, navela i Vesna Pusić prvi dan prihvata izbjeglica.

Hrvatska se može nositi s nekoliko tisuća migranata, ali ne i s desecima tisuća ljudi, izjavila je ministrica, ističući da bi u tom slučaju Hrvatska zatražila pomoć europskih i izvaneuropskih zemalja, što najviše i zabrinjava. “Jednim dijelom se tu radi o ekonomskoj migraciji, a jednim dijelom su to ljudi koji bježe iz rata i traže azil”. Ista ta Vesna Pusić prije dva dana govorila je o izbjeglicama, a ne o migrantima, a danas priča drugu priču. Zanimljivo je da broj muškaraca nije samo dvostruko veći, nego i to da se on najviše povećava kako pristižu novi valovi migranata. Je li riječ o statističkoj slučajnosti koja će se još izmijeniti ili se u prve redove radi olakšanog prihvata šalju žene i djeca još ćemo vidjeti. Pogledamo li situaciju u susjedstvu, odnosno trenutačne sukobe na mađarskoj granici, vidljivo je da su mnogi od njih u punoj snazi i ne prežu od nasilja. Ako to pokušamo opravdati mađarskom restriktivnom politikom, postavlja se pitanje zašto se sličan scenarij upravo odvija u najgostoljubivijoj zemlji Europske unije Hrvatskoj: incidenti u Dugavama i prijetnje probijanja policijske ograde u Tovarniku? A tek smo počeli “širiti ruke”.

Tko je čiji talac i tko kome ugrožava slobodu? Migranti domaćinima ili domaćini migrantima? Dok Hrvatska u maniri štrebera iz prve klupe ističe kako smo mi “prva zemlja u EU koja je prihvat migranata odradila po propisima”, aktivisti Crvenog križa na prostoru Vašarišta u Šidu daju smjernice migrantima kako da ilegalno uđu u našu zemlju, odnosno nekažnjeno švercaju ljude. “Hodajte oko 400 metara ravno i onda skrenite lijevo. Zatim ponovno nastavite ravno i tako ćete ući u Hrvatsku, odnosno prvo selo na hrvatskoj strani, objasnila je žena Muhamedu iz Irana, koji je potom poveo kolonu prema Hrvatskoj.”

Dok su migranti ilegalno prelazili hrvatsku granicu, naši razdragani mediji pratili su ih kroz kukuruze. Sutradan su neki od njih ispali i narodni heroji jer su djetetu na ljetnim temperaturama obukli svoje čarape. Hoće li itko pozvati na odgovornost tu organizaciju? Je li praksa da otvoreno, štoviše medijski popraćeno, krše zakone države u kojima djeluju? Uz skupinu mladića iz Irana (je li rat u Iranu?), tu je i Amadu (35) koji kaže da je došao iz Mauritanije, a riječ je uzeo i dvadesetogodišnji Mohamed Kadir koji stiže iz Pakistana. Zašto bi mi gostili mladića iz Irana ili Pakistana?

Provaljeno je i da se štancaju bez problema lažni sirijski pasoši, da neki od njih lažu da su Sirijci ili da namjerno zagube dokumente. Naši “štreberi” još nisu shvatili da se EU raspala po ovom pitanju pa se i dalje dokazuju, govore kako trebamo položiti “test humanosti” i cvjetaju jer su europski mediji o nama pozitivno pisali prvi dan. Pred kim to mi polažemo test humanosti? Čiji smo mi to i dalje đaci? Pred razvijenim zemljama EU koje imaju izravnu odgovornost za razvaljivanje Sirije i Libije, te bogatu kolonijalnu prošlost, a danas trebaju jeftinu radnu snagu? Pred onima koji su sotonizirali Orbána, a sad rade isto zatvarajući granice? Što misliti pred nepromišljenom Milanovićevom tvrdnjom da će migranti sto posto otići iz Hrvatske, kad isti dan slovenski kolega Cerar pozivanjem na propise EU suptilno najavljuje zatvaranje granice i vraćanje u Hrvatsku migranata koji ilegalno uđu u Deželu? Na jadu desetaka tisuća migranata koji vrlo lako mogu dugoročno zaglaviti u neželjenoj siromašnoj Hrvatskoj netko će i dobro zaraditi. Dio naših kompradora dobit će pluseve radi kooperativnosti u Bruxellesu i Washingtonu. Oni već sada spominju i šest tisuća eura koje će RH dobiti po migrantu. Zaradit će i taj tko će graditi i opremati prihvatne centre. Perverzno je u cijeloj situaciji da postajemo čuvar konc-logora. Ma koliko mi njih navodno željeli, migranti ne žele ostati u Hrvatskoj. Migranti putuju milom i silom (Mađarska) preko šest sigurnih zemalja da dođu u onu u kojoj je najbolja socijala. Oni su jasno izrazili svoje želje: mi bismo u Njemačku. A tko ne bi?

Je li za nas, jednako kao i za Mađarsku, kojoj se polako u operativnosti pridružuje sve više zemalja EU, jedini izlaz potpuno zatvaranje granice dok već pristigli migranti ne napuste Hrvatsku i ne odu prema destinacijama na koje su krenuli? Alternativa je poigravanje s nacionalnom sigurnošću, što sada uviđa i predsjednica Grabar-Kitarović koja je na početku isticala kako nikako ne želi u Hrvatskoj vidjeti prijem izbjeglica kakav je bio u susjednim zemljama, misleći pritom na njihovu nespremnost i negostoljubivost. Perverzna je situacija da se za račun bijedne poltronske političke i medijske vrhuške pretvorimo u čuvare europskog konc-logora, i da dobijemo konflikte i nesigurnost u gradovima, što će rezultirati militantnom ksenofobijom i lovom na migrante i one koji su ih prizivali.

Lakše je i ljepše praviti se blesav i napisati: budimo ljudi, otvorimo svoja srca i domove, i skupiti par bodova kod publike i politike, ali trebat će se pogledati u zrcalu i sutra i za godinu i za deset godina.

Nino Raspudić/Večernji List/Sloboda.hr