Na danaÅ”nji dan 19. rujna 1991. dogodilo se poznato ābacanje cveÄa pred tenkoveā u Beogradu. Bilo je to prilikom kretanja Prve gardijske oklopne divizije JNA (poznatije kao elitna Titova divizija) prema hrvatskom gradu heroju Vukovaru.
Hrvatski junaci branitelji Vukovara uspjeli su razbiti jednu od najelitnijih oklopnih postrojbi Europe u to vrijeme.
Bio je to samo joÅ” jedno od niza ādogaÄanja narodaā u glavnom gradu Srbije Beogradu Äiji su graÄani masovno i uÄestalo sudjelovali na huÅ”kaÄkim ratnim mitinzima od 1987. nadalje. Tako se stvarala ratna atmosfera i podloga za agresiju na Hrvatsku i druge u cilju ostvarenja opÄe prihvaÄene ideje Velike Srbije.
TisuÄe BeograÄana je oduÅ”evljeno izaÅ”lo na ulice pozdraviti tenkove koji su iÅ”li na Hrvatsku. Vukovar je razruÅ”en, Hrvati pobijeni ili raseljeni, a slika o cvijeÄu i oduÅ”evljenju BeograÄana ostala je u kolektivnoj memoriji hrvatskog naroda.
U to vrijeme razboriti i Äasni antiratni glasovi u Srbiji i Beogradu su postojali, ali bili su rijetkost kao i danas.
Naime, sliÄnu huÅ”kaÄku atmosferu pokuÅ”ava podgrijati i danaÅ”nje ÄelniÅ”tvo Srbije koje je aktivno sudjelovalo u divljaÄkoj agresiji na Hrvatsku Å”to huÅ”kanjem (VuÄiÄ), Å”to kao ÄetniÄki vojnik i agresor (NikoliÄ), a Å”to kao jedan od najvažnijih politiÄara u Srbiji u to vrijeme (DaÄiÄ).
Osim toga ovaj dogaÄaj, kao i donji TV prilog, jasno pokazuje da je iz glavnog grada Srbije Beograda kretala ne samo upravljaÄka i huÅ”kaÄka agresija na Hrvatsku, veÄ da su u toj agresiji sudjelovali i BeograÄani i drugi graÄani susjedne Srbije. To znaÄi da je na djelu bila agresija Srbije na Hrvatsku, a ne graÄanski rat kao Å”to su hrvatski politiÄari s ljevice, (kvazi)povjesniÄari i velik dio nevladinih udruga godinama pokuÅ”avali sugerirati.
