Na danaÅ”nji dan 20. lipnja 1928. dogodio se najpoznatiji atentat u hrvatskoj povijesti. U dvorani beogradske Narodne skupÅ”tine, saveznog jugoslavenskog parlamenta, srpski Å”ovinist i terorist PuniÅ”a RaÄiÄ je, u dogovoru sa srbijanskim politiÄarima, ubio dva hrvatska zastupnika, Stjepana RadiÄa smrtno ranio, a joÅ” dvojicu teÅ”ko ranio.
Ubijeni su hrvatski zastupnici u saveznom Parlamentu Äuro BasariÄek i Pavle RadiÄ, neÄak Stjepana RadiÄa. Smrtno je ranjen i kasnije preminuo voÄa hrvatskog naroda Stjepan RadiÄ, a teÅ”ko su ranjeni Ivan Pernar i Ivan GranÄa.
Masovni pokolj u parlamentu u Beogradu poÄinio je srpski zastupnik i crnorukaÅ”Ā PuniÅ”a RaÄiÄĀ iz Narodne radikalne stranke. VoÄa i utemeljitelj te stranke bio je velikosrbin i hrvatomrzacĀ Nikola PaÅ”iÄĀ koji je s Italijom dogovrao podjelu Hrvatske nakon I. svjetskog rata, Å”to je sprijeÄila meÄunarodna zajednica stvorivÅ”i Jugoslaviju pod srbijanskom dominacijim. PaÅ”iÄ nije bio pravi Srbin, nego podrijetlom iz cincarske obitelji Pasku, a upravo od Cincara je dolazila velikosrpska ÄarÅ”ijska āelitaā. Obnovljena Radikalna stranka u Srbiji dala najveÄeg ratnog zloÄinca i parlamentranog zastupnikaĀ Vojislava Å eÅ”elja, kao i dva predsjednika SrbijeĀ Tomu NikoliÄa i Aleksandra VuÄiÄa, Å”to dovoljno govori koliko neskrivena ÄetniÄka ideologija ima i danas potporu u Srbiji.
Kao uvod u ovaj tragiÄan dogaÄaj moderne hrvatske povijesti u okviru Jugoslavije, bilo je nužno napomenuti kontinuitet velikosrpstva i kroz Radikalnu stranku, od samog poÄetka osnivanja 1881. i djelovanje protiv proeuropske dinastije ObrenoviÄ Äije su ubojstvo organizirali 1903. uz pomoÄ Crne Ruke, do druge stranke po broju zastupnika u Srbiji i dan danas u 2019. godini.
No, vratimo se na dogaÄaj i atentat koji je Å”okirao hrvatsku javnost i rasprÅ”io sve magle oko eventualne dobrobiti Hrvata u državi Jugoslaviji, osim kod fanatiÄnih pristalica jugoslavenstva kao ideologije i umjetne nacije, kojih je u to vrijeme bilo dosta u Hrvatskoj, i ne samo kod Srba u Hrvatskoj, veÄ i jednog dijela Hrvata (Orjuna i neke druge projugoslavenske organizacije bile su predstavnici tog dijela naroda).
Srbijanski terorist i Äetnik PuniÅ”a RaÄiÄ ā ubojstvo koje Å”okiralo demokratsku Europu
U modernim demokracijama Europe nije poznat sluÄaj ovakvog masovnog ubojstva i atentata u parlamentu koji je poÄinio neki parlamentarni zastupnik.
No, to je bila smiÅ”ljena akcija Beograda koju su oni dugo planirali u cilju obezglavljivanja, pokoravanja, a zatim i uniÅ”tenja hrvatskog naroda u sluÄaju traženja samostalne i nezavisne hrvatske države. Taj plan uniÅ”tenja Hrvata su aktivirali 1939. godine stvaranjem Banovine Hrvatske kada je ÄetniÅ”tvo, srediÅ”te srpske nacionalne misli do danaÅ”njeg dana, otvoreno proglasilo rat Hrvatima do istrebljenja, te uniÅ”tenje Banovine Hrvatske kao nukleusa buduÄe države Hrvatske, i ultimativno stvaranje Velike Srbije. U praksi su poÄeli taj plan provoditi 1941. godine nebrojenim zloÄinima s obilježjima genocida u istoÄnoj Hercegovini, Lici i dijelovima uz granicu sa Srbijom i Crnom Gorom (tu se nalaze i aktualna mjesta koja su bila na naslovnicama medija ovih dana Sutjeska-TjentiÅ”te na pola puta izmeÄu Gacka i FoÄe gdje su Äetnici ubili desetine tisuÄa ljudi od lipnja 1941- svibnja 1945.)
Äitav sluÄaj se u Beogradu odigrao na sljedeÄi naÄin: PuniÅ”a RaÄiÄ za govornicom skupÅ”tine držao je govor o srpskim interesima u državi SHS lamentirajuÄi o āugroženom srpstvuā, omiljenoj tezi na kojima Srbi izazivaju ratove veÄ viÅ”e od 100 godina od Balkanskih ratova 1912. do posljednjeg na Kosovu. IzmeÄu ostalog RaÄiÄ je rekao: āOtvoreno kažem da Äu upotrijebiti i drugo oružje koje treba da zaÅ”titi interese srpstva.ā. U dvorani parlamenta se digla velika buka kao reakcija na RaÄiÄeve prijetnje.
PuniÅ”a RaÄiÄ je izvadio piÅ”tolj i poÄeo pucati po Hrvatima.
Tko su hrvatski muÄenici ubijeni u Beogradu?
Hrvatska javnost malo zna o ubijenima i ranjenim hrvatskim muÄenicima u ovom straÅ”nom i jedinstvenom pokolju europske parlamentarne demokracije, osim o Stjepanu RadiÄu. Ubijeni su u parlamentu Jugoslavije parlamentarni predstavnici stožerne stranke HSS koja je ujedinila hrvatski narod protiv agresivne velikosrpske klike iz Beograda. Ubijeni su: pravnik i publicist Äuro BasariÄek, roÄen u Zagrebu, Pavao RadiÄ, neÄak Stjepana, roÄen u Trebarjevu Desnom u Turopolju, te Stjepan RadiÄ, voÄa hrvatskog naroda, iz istog mjesta.
Kada je PuniÅ”a RaÄiÄ izvrÅ”io pokolj narodnih zastupnika HSS u Narodnoj skupÅ”tini, Pavle RadiÄ je, predosjeÄajuÄi da prijeti životna opasnost Stjepanu RadiÄu, poletio prema svom stricu i voÄi stranke da ga zaÅ”titi, ali ga je terorist RaÄiÄ, uzviknuvÅ”i Ā»Ha, tebe baÅ” tražim!Ā« jednim dobro odmjerenim metkom pogodio u donji dio srca, od Äega je Pavle RadiÄ pao na pod. Prenesen automobilom, on je pet minuta nakon dolaska u bolnicu, a pedeset i pet minuta poslije ranjavanja izdahnuo; njemu je metak okrznuo srce i izaÅ”ao van.
Ubijeni Pavle RadiÄ i Äuro BasariÄek iz Beograda u Zagreb dovezeni su 22. lipnja 1928. godine i njihovi su lijesovi bili izloženi u Hrvatskom seljaÄkom domu na Zrinjevcu, a sljedeÄega dana, 23. lipnja 1928. godine, bio je posmrtni ispraÄaj i pokop.
Ranjen je odvjetnik Ivan Pernar iz sela Hrastina kraj ZapreÅ”iÄa, kasnije sudionik urote LorkoviÄ-VokiÄ u NDH, te politiÄki emigrant u SAD-u do smrti 1967. godine. Drugi teÅ”ko ranjeni bio je Ivan GranÄa iz sela Å aÅ”inovec, koje je danas dio Sesveta i Zagreba.
Svi oni, premda su umrli u razliÄita doba, dobili su Äast biti pokopani u zajedniÄku grobnicu u Arkadama na zagrebaÄkome groblju Mirogoju. S njima je pokopan i povjesniÄar Josip Predavec, ubijen od jugoslavenskog terorista Tome KoÅ”Äeca 1933. godine u zasjedi kod rodnog Dugoga Sela. Jedino je Ivan Pernar pokopan u New Yorku.
Hrvatski je narod redovito obilazio grobove svojih muÄenika, Äak i u vrijeme najmaraÄnijeg komunizma kada je to bilo nadgledano od UDBA-e, a njihova zajedniÄka grobnica je uvijek bila puna svijeÄa i molitava zahvalnosti Å”to su položili život za voljenu Hrvatsku. (Narod.hr)