Svaka luda ima svoje veselje

Ono što je na drugoj strani medalje definiralo konzervativnu Hrvatsku u zadnjem desetljeću, bez ikakve sumnje je 500 000 „kopitara“ na Hipodromu, a ovi „kresoje(bi)“ su samo očajnički odgovor bez ikakvog utjecaja ne neminovne promjene koje su u Hrvatskoj sve vidljivije i to zahvaljujući aktivnom djelovanju Vlade Republike Hrvatske koja je otvorila put i dala sve alate znanstvenicima u ruke da konačno do kraja ogole i ponize ove savske aktiviste i bedake.

Piše: politički analitičar, Kazimir Mikašek-Kazo

„Trnjanski kresoje(b)“ Tomislav Tomašević, kao i svaka dvorska luda ima svoje veselje i to baš u  krvavom mjesecu svibnju, za Hrvatice i Hrvate najkrvavijem u našoj dugoj ili kratkoj povijesti, kako god si uzmete, jer godine, desetljeća i stoljeća su smo Boži dah u odnosu na vječnost. Negdje oko datuma nakon čega počinje partizanske okupacije Zagreba, konkretno 06.svibnja  ’45. poglavnik Ante Pavelić među prvima je napustio Zagreb ispred oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske, da spasi barem sebe kada nije mogao Zagreb i državu.  Poznato je da poglavnik nije otišao bez poruke, nego kako kaže povijest, pozvao je saborskoga kvestora Đuru Kumičića i ovlastio ga da istoga dana putem radija proglasi Zagreb otvorenim gradom. Bio je to čin klasične kapitulacije, pa kada je to čula partizanska vojska ušla je u avetinjski prazan otvoreni grad bez ijednog opaljenog metka i bilo kakvog otpora. Eto, to je taj slavni 10. svibnja ’45. kojega zagrebački „trnjanski kresoje(b)“  vehementno slavi kao dan oslobođenja Zagreba, a „Trnjanski kresovi“ centralna su proslava povijesnog posrtaja Zagreba i Hrvatske ulaskom u ralje brutalnog i morbidnog diktatorskog komunističkog režima.

Ako si od nekoga ili nečega oslobođen, onda bi se doista morao osjećati sretno i oslobođeno, jer sloboda je najveći dar Božji, ali umjesto sreće i slobode još i danas nam u ušima odjekuju krici iz tisuća Hudih jama u kojima su Hrvatice i Hrvati oslobođeni života u najtežim mukama. Oslobođeni života kao najvećeg Božjeg dara. Nenaoružani, razgolićeni, ne opalivši ni metka na navodne osloboditelje, bez suda i prava na časnu obranu, partizani su ih oslobodili života kako se ne bi više bespotrebno u životu patili? U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nema obitelji koje i danas ne bude krici njihovih umirućih članova. Oslobođenih od humanih partizana? Titovih!

Crvene brigade  „Trnjanskih kresoje(ba)“ umreženi u brojnim udrugama kao ideološko- politički glasonoše  „možemovaca-moramovaca“, financirani su iz proračuna Grada Zagreba u zadnje četiri godine s oko 139,7 milijuna eura, što čini oko 1,6 posto ukupnog gradskog proračuna u tom razdoblju. Udio izdvajanja po godinama kretao se između 1,4 i 1,9 posto, s padom u 2022. i 2023., te ponovnim rastom u 2024. To su klasične aktivističko- anarhističke mentalnokomunističke udruge koje su zadužene za političke provokacije na visokoj razini, od čega u pravilu profitira sekta Možemo-Moramo, jer i sama sekta je nastala na istim modelima bjelosvjetskog financiranja isključivo na sukobu s vladajućom nomenklaturom raznim ne afirmativnim kritičkim temama bez ikakvih argumenata. Njihov jedini argument je galama koja odzvanja mainstream medijima kao melem na nakladničkoj rani. Dakle model financiranja, kako od aktivističko-anarhističke udruge postati relevantan politički igrač je poznat i upravo svjedočimo istom scenariju, ali ovaj puta ne za nastanak političke stranke nego za njen opstanak i rast. Izazvati kontroverzu na povijesnim i ideološko-svjetonazorskim pitanjima, u nedostatku afirmativnih programa na korist cijeloj Hrvatskoj, jedina im je šansa i zbog toga i postoje „Trnjanski kresovi ili krijesovi“, kako kome drago. Kada bi tih nekoliko stotina Tomaševićevih plaćenika koji tamo negdje na savskom nasipu glume budaletine bili opasnost za Hrvatsku, onda bi se doista trebali zabrinuti. Ono što je na drugoj strani medalje definiralo konzervativnu Hrvatsku u zadnjem desetljeću bez ikakve sumnje je 500 000 „kopitara“ na Hipodromu, a ovi „kresoje(bi)“ su samo očajnički odgovor bez ikakvog utjecaja ne neminovne promjene koje su u Hrvatskoj sve vidljivije i to zahvaljujući aktivnom djelovanju Vlade Republike Hrvatske, koja je otvorila put i dala sve alate znanstvenicima u ruke da konačno do kraja ogole i ponize ove savske aktiviste i bedake. Dam se okladiti da većina njih uopće ne zna zbog čega su sudjelovali u toj Tomaševićevoj tragikomediji? Osim što znaju da su zato plaćeni putem svojih udruga. Pogledajte i usporedite slike s Hipodroma, savskog nasipa i dočeka naših rukometaša i ostalih zaslužnih športaša i sve će vam biti jasno kao dan.

Najnovije slike stižu nam s manifestacije „Hod za Život“ i zanimljivo je usporediti medijsko praćenje partizanije i totalno afirmativne i pozitivne akcije „Hod za život“ u trenutku kada je cijela EU, a s njom i Hrvatska pod snažnim udarom negativnih demografskih kretanja. „Hod za život“ u ovako masovnom odazivu, još je jedan poticaj Vladi Republike Hrvatske, kako bi učinila sve da se demografski trendovi okrenu prema pozitivnom smjeru i to je prava tema koju „Trnjanski kreso(jebi) opstruiraju na svakom koraku. Kao što opstruiraju i izbor ustavnih sudaca? Jedino što ne znamo pouzdano uz čije konzultacije?

Oni su nastali na financiranju moćnika koji ne priznaju nacije! Slave smrt nerođene djece, kao što slave smrt ubijenih partizanskom kamom. Sve su to Hrvatice i Hrvati koji su generacijski zauvijek nestali, jer zbog zločina nisu nikada niti rođeni. Najlakše bi bilo kazati „svaka luda ima svoje veselje“ i na taj način relativizirati svaki problem, no ovako bolesno sramoćenje i zarobljavanje Zagreba svakim danom je sve jače i jače, pa bi na to trebalo dati konkretan i jak odgovor.

Politički analitičar, Kazimir Mikašek-Kazo