Ivica Šola u novoj kolumni bavi se pitanjima identiteta, slobode govora i odnosa prema intelektualcima u suvremenom društvu, polazeći od nedavnih događaja u akademskoj zajednici u Hrvatskoj.
Autor povezuje gostovanje francuskog filozofa Alaina Finkielkrauta u Zagrebu i reakcije koje su izazvala pojedina predavanja, šireći raspravu na pitanje antisemitizma, ideoloških podjela i stanja javnog prostora.
Osim političke inicijative “Triju mora”, prošli je tjedan dva događaja obilježila znanstvenu, akademsku zajednicu u Hrvatskoj.
Prvi je predavanje francuskog akademika Alaina Finkielkrauta koje je održao u Zagrebu na poziv akademika Dražena Katunarića u povodu tridesete obljetnice “Europskog glasnika” u kojem je pisao i Finkielkraut.
Intelektualac globalne vidljivosti koji, kada progovori, njegove riječi se slušaju, snažno odjekuju i utječu ne samo na javno mnijenje “običnih smrtnika”, već, kao akademik, i na Francusku i njezinu političku klasu.
Za pravednu borbu hrvatskog naroda za sigurnost, neovisnost, demokraciju i slobodu, bio je jedan od ključnih osoba. Kao Židov 1992. godine objavio je knjigu znakovitog naslova “Kako se to može biti Hrvat?” (Comment peut-on être croate?).
Zašto je ova knjiga važna u borbi za našu neovisnost? Kada je krenula velikosrpska agresija na Hrvatsku, europskim javnim mnijenjem širena je slika o Hrvatima kao genocidnom narodu koji želi pobiti sve Srbe, a modernu Hrvatsku prikazivali kao sljednicu Nezavisne Države Hrvatske.
Ova knjiga jest kontrapropaganda toj velikosrpskoj propagandi, a dodatnu težinu knjizi dala je činjenica da ju je napisao – Židov!
Židov koji se u našoj pravednoj borbi i obrani domovine ne stidi deklarirati kao “ustaša”, kako su tada etiketirani svi koji su branili Hrvatsku.
Finkielkraut je svojim intelektualnim autoritetom, hrabrošću i istinoljubivošću, takva moralna i civilizacijska veličina, te njegova knjiga ima trajnu vrijednost.
Zbog svojih razumnih i istinitih stavova, Finkielkraut je više puta bio objekt antisemitističkih ispada, nazivajući ga “prljavim Židovom”, jer, eto, nije pristao biti protiv Hrvatske.
Drugi važan događaj akademske, znanstvene zajednice u Hrvatskoj također je obilježen Židovom, Idom Netanyahuom, brat izraelskog premijera Benjamina, također romanopisac čije su knjige prevedene na više jezika, koji je liječnik, a ima i znanstveni rad.
U Hrvatskoj je gostovao na poziv uglednog profesora Borisa Havela.
Na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu dr. Netanyahu održao je predavanje.
Tijekom predavanja dio studenata i aktivista organizirano je pokušao prekinuti njegovo izlaganje, ali bez incidenata.
Naprotiv, studenti su imali prilike postavljati pitanja i čuti argumente, što je i svrha sveučilišta.
No, nakon predavanja uslijedila je hajka na profesora Havela, kakvu se rijetko viđa u akademskoj zajednici.
Razularena rulja na društvenim mrežama, ali i dio nastavnika i javnih osoba, otvoreno je pozivao na njegov progon.
Havel je optužen za “dovođenje kontroverznog gosta”, iako je riječ o znanstveniku i intelektualcu.
No problem je puno dublji.
U spomenutom tekstu Finkielkraut, veliki Trumpov kritičar, pohvalio je Trumpa jer je Europi rekao istinu u oči, da je postala nesposobna braniti svoje vrijednosti.
Ta istina očito smeta onima koji ne žele suočavanje s realnošću.
Europa se suočava s krizom identiteta, sigurnosti i vrijednosti.
Finkielkraut upozorava da je antisemitizam u Europi ponovno u porastu, a da mnogi to ne žele priznati.
U Hrvatskoj, kada se Hrvatima i onima koji podržavaju Hrvatsku pokušava nametnuti etiketa ekstremizma, valja podsjetiti na Finkielkrautovu knjigu i njegovu obranu Hrvatske.
Jer ako Židov može razumjeti i podržati hrvatsku borbu za slobodu, postavlja se pitanje – zašto to ne mogu i neki drugi?
Ono što se dogodilo profesoru Havelu pokazuje licemjerje dijela akademske i javne scene.
Pozivanje izraelskog intelektualca na predavanje proglašava se skandalom, dok se istovremeno toleriraju i opravdavaju ekstremni stavovi kada dolaze s “prave strane”.
Takav pristup razara temelje slobode govora i akademske slobode.
Ako se na sveučilištu ne može slobodno raspravljati, postavljati pitanja i čuti različita mišljenja, onda se postavlja pitanje čemu ono služi.
U konačnici, pitanje iz naslova Finkielkrautove knjige ostaje aktualno i danas:
Kako se to može biti Hrvat?
Odgovor je jednostavan – tako da se voli svoju domovinu, poštuje druge i brani istina. piše Ivica Šola u Slobodnoj Dalmaciji.
