Slijedi proslava dana okupacije Zagreba

Ta, konačno u punini ostvarena slobodna Hrvatska smeta ljevičarskim jugonostalgičarima, pa pale „Trnjanske krijesove“ veličajući Tita, partizane i njihove zločine na svoju vlastitu sramotu. Hrvatska im smeta osobito danas kada živimo slobodno, sigurno i prosperitetno, daleko najbolje u našoj povijesti.

Piše, politički analitičar, Kazimir Mikašek-Kazo

Zagreb 09. svibnja 1945. nije oslobođen, već je okupiran od strane najzločinačkijeg diktatorskog režima u povijesti postojanja bilo kakve Hrvatske.

Nije okupiran samo Zagreb, okupirana je cijela Hrvatska, kojoj je bez ikakvog pristanka hrvatskog naroda nametnut zločinački diktatorski režim Josipa Broza Tita, a da je Titov režim bio diktatorski i zločinački dokazuju nam živi materijalni dokazi otkrivanja monstruoznih zločina Titovih partizana od Hude jame u Sloveniji, Crnog potoka u Slavoniji, pa sve do najnovijih ekshumacija koje se intenzivno provode diljem Lijepe naše baš u ovom tajmingu, kada se sljednici Titovih partizana spremaju slavljenički zapaliti „Trnjanske krijesove“ i još jednom proslaviti okupaciju Zagreba i Hrvatske.

Dolaskom na vlast Tomislava Tomaševića i sekte Možemo-Moramo, Zagreb nije oslobođen, već je na najperfidniji način ponovo okupiran od sljedbenika Tita i njegovih partizana što možemo dokazati brojnim ideološkim zastranjenjima. Kada Rada Borić kaže „srce mi puca kada nedjeljom vidim omladinu kako hrli u Crkvu „Sveta mati slobode“, nije li to potencijalno isti uvod onom zločinačkom činu Titovog iživljavanja nad kardinalom Alojzijem Stepincem, s namjerom da se Katolička crkva u Hrvatskoj odvoji od Pape i Vatikana?

Potpuno je pogrješno misliti da se Titov pogrom Hrvata na „Križnim putevima“ može banalno svesti pod nekakvu prirodno dozvoljenu odmazdu uspoređujući to s atomskim bombama na Hirošimu, Nagasaki, ili savezničko bombardiranje Dresdena? Jer ako je odmazda prema neprijateljima legitimna, postavlja se opravdano pitanje zašto se ta Titova odmazda nad Hrvatima skrivala, ponekad zabetonirana iza čak deset i više debelih zidova u rudarskim oknima?

Zašto Titova odmazda ako je legitimna i opravdana nije bila javna, kao što su bila javna bombardiranja Dresdena i kao što su pred filmskim kamerama bile javne atomske bombe nad Hirošimom i Nagasakijem?

Dok su Dresden, Hirošima i Nagasaki bili opomena da se neki novi Hitler više nikada ne pojavi na zemaljskoj kugli, Titovi zločini bili su pretvoreni u misterij stotina tisuća nestalih, a taj misterij proizveo je poruku straha, kako nikome ne bi palo napamet stvarati bilo kakvu slobodnu Hrvatsku u budućnosti.

Titovom konceptu diktatorske Jugoslavije, kao trn u oku najviše je smetao besmrtni vjekovni san naše drage nacije o slobodnoj Hrvatskoj privrženoj Zapadu i Svetoj stolici. Toj erupciju sna o hrvatskoj slobodi svjedočili smo 1971., a konačno san je ostvaren veličanstvenom pobjedom u Domovinskom ratu.

Pronalazak novih masovnih grobnica na području Zagreba u četvrtak je komentirao zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević. “Svaki zločin treba osuditi. Mislim da je jasno što je bila NDH i ustaški režim“, poručio je pa dodao, “Apsolutno osuđujem sve zločine, ali to ne smije biti korišteno da se rehabilitira ustaški režim”.

Pogledajte malo dublje u ovaj monstruozni Tomaševićev intelektualno ispodprosječni um u ovoj kratkoj izjavi, u kojoj zapravo između redaka šalje poruku da su Titovi poratni zločini nad hrvatskim vojnicima i civilima bili opravdani, jer eto bili su pripadnici, ili simpatizeri režima NDH?

Nadalje Tomašević kaže „da partizanski zločini ne smiju biti korišteno da se rehabilitira ustaški režim”! A „Trnjanski krijesovi smiju“ biti korišteni da se slavi i rehabilitira Tita i njegov dokazani zločinački režim o kojemu vrišti na desetine tisuća posmrtnih ostataka iz nepreglednog broja jama prenatrpanih hrvatskim kostima, nakon što je Drugi svjetski rat odavno završio.

No ako u demokratskoj slobodi smijemo uspoređivati Titove i Pavelićeve zločine, možemo slobodno kazati da partizani na svoju žalost nisu imali Goldsteinove drobilice kako bi zdrobile kosti tisuća i tisuća pogubljenih bez ikakvih sudova, pa onda kosturi tisuća mučenika danas postaju nijemi svjedoci planetarne okrutnosti i mržnje prema hrvatskom narodu.

Nisu li „Trnjanski krijesovi“ koji se održavaju nedaleko od lokacije zloglasnog logora „Kanal“ i možemovskog noćnog kluba „Močvara“, zapravo cinična Tomaševićeva proslava partizanskih zločina nad nedužnim ljudima ubijenim bez ikakvog prethodnog suđenja? Jer eto zna se što je bila NDH? A ne zna se tko je bio Tito i što je bila Jugoslavija?

U mogućem, a možda i poželjnom pravosudnom procesu protiv Tita i Pavelića, koji se nikada nije dogodio iako ratni zločini ne zastarjevaju, moguće je uz prezentaciju forenzičkih dokaza utvrditi tko je u zapovjednom lancu odgovoran za zločine i s jedne i s druge strane.

Pa eto, bez ikakvih navijačkih strasti kojima kod ovako ozbiljnih tema nije mjesto, potrebno je podastrijeti materijalne dokaze na svjetlo dana, nakon čega bi uslijedio pravosudni epilog s kojim bi svi trebali biti zadovoljni. Bojim se da do toga neće nikada doći, pa ćemo i u budućnosti gledati „Trnjanske krijesove“ kao proslavu zločina Titovih partizana nad hrvatskim življem.

Politički analitičar, Kazimir Mikašek-Kazo