Pratite nas

Povijesnice

22. rujna 1991. Tovarnik – pokolj 68 Hrvata nakon okupacije sela heroja

Objavljeno

na

Pitomo srijemsko selo Tovarnik, toliko spominjano ovih dana u izbjegličkoj krizi, bilo je u rujnu i listopadu 1991. mjesto ubijanja, strašnih mučenja i progona srijemskih Hrvata. Na današnji dan 22. rujna 1991. ubijeno je 68 ljudi, a u danima koji su slijedili i mnogo više. Ubijen je i župnik Ivan Burik. Preostali Hrvati u Tovarniku, uglavnom starci i žene, morali su nositi bijele trake kao znak da su hrvatske nacionalnosti.

[ad id=”68099″]

Na današnji dan 22. rujna 1991. nakon okupacije Tovarnika koji se nalazio na putu prema Vukovaru, jedinice JNA i srbijanskih četnika ubile su i masakrirale 68 Hrvata. Nešto kasnije ubijen je i tovarnički svećenik Ivan Burik.

Bila je to osveta za neočekivani i nadljudski višednevni otpor golorukih branitelja Tovarnika, hrvatskog sela u Srijemu na granici sa Srbijom, koji JNA i četnici nisu ni u snu očekivali. Tenkovske kolone sa stotinama oklopnih vozila koje su se kretale iz Beograda i Novog Sada prema Vukovaru su u hrvatskom selima Srijema Tovarniku, Ilači, Bogdanovcima i drugima nailazile na neviđeni otpor gotovo golorukih branitelja koji su uvelike načeli borbeni moral srbijanske vojske i prije dolaska pred sami Vukovar. Tako je do zuba naoružana srbijanska vojska već u velikom strahu dolazila do samog Vukovara gdje je potpuno slomila zube. Početni zanos koji je bio praćen ‘bacanjem cveća i oduševljenim narodom’ koji ih je ispraćao ubrzo je nestao pred hrabrošću hrvatskih ljudi. Borbeni moral iskazan na televizijama Srbije je nestajao.

Veliki udjel u tome imalo je selo heroj – Tovarnik.

O tim nevjerojatnim događanjima i herojskim podvizima hrvatskih branitelja u selima zapadnog Srijema postoje brojne knjige i svjedočanstva na internetu dostupna čitateljima.

Masovni zločin u Tovarniku

Na sam današnji dan na brutalni način ubijeno je 68 Hrvata u Tovarniku.

No, ubijanja, premlaćivanja do smrti, izgladnjivanja, svakovrsna tjelesna i psihička mučenja, koja zdravi ljudski um teško može i zamisliti, bila su stravična svakodnevica u kući-logoru pok. dr. Đorđa Cvejića, kroz koju je krajem 1991. prošlo najmanje 300 hrvatskih branitelja i civila, pretežno iz Tovarnika i okolnih mjesta. Ljudi koji nisu ubijeni u toj kući, nakon mučenja su odvođeni pa ubijani i bacani u masovnu grobnicu, u koju je bačen i ubijeni mjesni župnik Ivan Burik koji je najveći dio svoga svećeništva, punih 28 godina, proveo u Tovarniku.

Hrvati morali nositi trake poput Židova

Osim ubijanja, Srbi su protjerali više od 95 posto od 2.500 Hrvata, koliko ih je prije rata živjelo u Tovarniku. Srušili su ili oštetili više od 70 posto mjesnih kuća i gospodarskih zgrada. Ono malo Hrvata koje su ostavili živjeti na svojim ognjištima, većinom starce i žene, prisiljavali su, da poput Židova za vrijeme nacizma, nose oznake na rukavu – bijele krpe kao znak predaje i pripadnosti hrvatskom narodu. Istim su znakom bile obilježene i njihove kuće.

JNA i četnici ponovili zločin partizana iz 1944.

Dana 8. prosinca 1944. Tovarnik je također doživio veliki masovni pokolj, kada su prema nepotpunim podacima, partizani prilikom ulaska u ovo selo ubili 51 Tovarničana, uglavnom Hrvata i Nijemaca. Oni su ubijeni na najbrutalnije načine: nožem, letvama i bacanjem sa zvonika pravoslavne crkve. Prema pisanju Večernjeg lista od 8. prosinca 2013. popis za likvidaciju napravili su domaći tovarnički Srbi.

Svake godine rodbina i predstavnici društva „Antun Gustav Matoš“ polažu cvijeće i pale svijeće uz ogradu pravoslavne crkve u Tovarniku kao uspomenu na ovaj strašan događaj, moleći pri tome za duše ubijenih.

Narod.hr

Ekskluzivne snimke njemačke televizije razorenog i okupiranog Tovarnika 1991:

[/su_youtube]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1990. – Održani prvi slobodni višestranački parlamentarni izbori u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Nedjelja, 22. travnja 1990., pamtit će se kao jedan od najvažnijih datuma u hrvatskoj političkoj povijesti. Toga dana u Hrvatskoj, tada još u sastavu socijalističke Jugoslavije, održan je prvi krug prvih slobodnih višestranačkih izbora nakon 1938.

Na današnji dan prije 29 godina u Hrvatskoj su održani prvi višestranački parlamentarni izbori. Na izbore je izašlo više od 80 posto građana, a pobjedio je HDZ na čelu s Franjom Tuđmanom

Izbori tog proljeća su bili prilika da građani Hrvatske napokon se oslobode od nacionalnog, vjerskog, ideološkog, kulturnog i svakog drugog ugnjetavanja unutar Jugoslavije.

22. travnja 1990. održani su prvi slobodni parlamentarni izbori u Hrvatskoj nakon 45 godina komunističkog jednopartijskog sustava.

Pobjedu je odnio HDZ na programu dr. Franje Tuđmana koji se zalagao za neovisnu, samostalnu i principijelnu hrvatsku politiku koja će hrvatski narod odvesti prema slobodi i blagostanju.

Devastacija koju je donio totalitaristički komunistički sustav očitovala se u svim porama društva. Zbog toga su se brojne prohrvatske snage, od običnih ljudi pa do akademika, angažirale u predizbornoj kampanji koja je bila vrlo okrutna i prljava, čak sve do napada i ubojstava HDZ-ovih aktivista kod lijepljenja promidžbenih plakata.

U predizbornoj kampanji se osobito stigmatiziralo hrvatsko iseljeništvo, kao i hrvatsko znakovlje (hrvatski grb i zastava), a koje je bilo zabranjeno i podložno krivičnom progonu tijekom komunizma.

Ali oslobođena slobodoljubiva volja naroda, praćena i strahom od otvoreno najavljivane srpske agresije pod vodstvom Slobodana Miloševića, dala je „dodatni vjetar u leđa“ hrvatskim domoljubima, pa je tako nakon prvog i drugog održanog kruga izbora na vlast došla Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) na čelu s njenim predsjednikom, dr. Franjom Tuđmanom.

Program Franje Tuđmana i HDZ kojim je dobio povjerenje naroda bio je: iskreno domoljublje, otpor veliksrpskoj agresiji i uključivanje svih Hrvata – iz Hrvatske, BiH i dijaspore – u obnovu moralno i gospodarski devastirane domovine.

Nažalost, mnogo toga nakon tih izbora nije krenulo smjerom koji je hrvatski narod želio, osobito zbog toga što su se političke snage iz komunizme uspjele infiltrirati u sve stranke i pore društva, umrežili se i preuzeli velik dio medijske javnosti. Lijek tome koje su učinile gotovo sve bivše komunističke zemlje zove se – lustracija. Ona ima uvijek smisla: političkog, pravnog i moralnog.

U prvom sazivu (tada trodomnog) parlamenta HDZ je osvojio 205 mjesta, Savez komunista Hrvatske (SKH-SDP) 107 mjesta, a Koalicija narodnog sporazuma (HSLS – Dražen Budiša, HDS – Marko Veselica, HKDS – Ivan Cesar, nestranački Savka Dabčević, Mika Tripalo i dr.) 21 mjesto, SDS (Srpska demokratska stranka – Jovan Rašković) 5 mjesta, a 13 mjesta su dobili nezavisni zastupnici i predstavnici nacionalnih manjina.

 

 

(HRT/narod.hr)

Prof. dr. sc. Matko Marušić: ‘Sjetite se Franje Tuđmana i ne igrajte se svojom sudbinom’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

21. travnja 753. – Osnovan grad Rim

Objavljeno

na

Objavio

Prema legendi 21. travnja 753. godine prije Krista braća Romul i Rem osnovala su grad Rim koji će na vrhuncu moći vladati cijelim tada poznatim antičkim svijetom.

Rimske su se granice protezale od britanskog otočja do Crnog mora i obuhvaćale sve zemlje uz obalu Sredozemlja. Trebalo je tisuću godina da Rimljani ostvare prevlast na tim golemim prostranstvima i u njih usade civilizacijska dostignuća koja su vidljiva čak i danas.

Primjerice, europska sveučilišta još rabe latinski jezik u osobito svečanim prigodama. Gradovi Pariz, London, Köln, Milano i mnogi drugi važna su središta kao i u rimsko doba.

Velik dio europskog zemljovida još izgleda onako kako su ga oblikovali Rimljani kada su gradili vojarne i ceste. I u Hrvatskoj vrijeme je dijelom poštedjelo dva velebna rimska spomenika: Vespazijanovu Arenu u Puli i Dioklecijanovu palaču unutar koje je poslije izrastao hrvatski grad Split.

Neobično je ali istinito da je Englezima tek u 20. stoljeću postalo normalno imati tople domove. Dva milenija prije Rimljani, skloni udobnosti, koristili su u svojim kućama parne kupelji pa čak i podno grijanje!

Legenda o Romulu i Remu, braći blizancima koje je – bačene u Tibar – podojila vučica a odgojio neki pastir, imala je tragičan kraj. Romul je u nekoj svađi ubio brata i svoje ime ostavio novom gradu – Romi.

Od drevnog kraljevstva nastala je moćna republika koja je vojnim pohodima i lukavom diplomacijom nadaleko proširila granice.

Naposljetku je uspostavljeno golemo carstvo s brojnim gradovima, žarištima rimske civilizacije. Mnoge su se pokrajine romanizirale i ponosile rimskom baštinom. No ni “vječni Rim” nije živio vječno.

Provale barbara rastrojile su njegov unutarnji sustav i uništile gospodarstvo a zatim i ostatke velike antičke države. U tom povijesnom metežu smrt cara Romula Augusta 476.-te uzima se kao završetak višestoljetne vlasti koja je počela s Romulom i Remom. Na Istoku će Bizant još tisuću godina pronositi donekle preoblikovano rimsko nasljeđe.

Europljani su još dugo živjeli u sjeni Rima i njegove baštine. Tek u početku 19. stoljeća pred Napoleonovom silom nestat će titula cara “Svetoga rimskog carstva” kojom su se još od barbarskih vremena kitile generacije europskih vladara. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari