Pratite nas

Povijesnice

22. rujna 1991. Tovarnik – pokolj 68 Hrvata nakon okupacije sela heroja

Objavljeno

na

Pitomo srijemsko selo Tovarnik, toliko spominjano ovih dana u izbjegličkoj krizi, bilo je u rujnu i listopadu 1991. mjesto ubijanja, strašnih mučenja i progona srijemskih Hrvata. Na današnji dan 22. rujna 1991. ubijeno je 68 ljudi, a u danima koji su slijedili i mnogo više. Ubijen je i župnik Ivan Burik. Preostali Hrvati u Tovarniku, uglavnom starci i žene, morali su nositi bijele trake kao znak da su hrvatske nacionalnosti.

[ad id=”68099″]

Na današnji dan 22. rujna 1991. nakon okupacije Tovarnika koji se nalazio na putu prema Vukovaru, jedinice JNA i srbijanskih četnika ubile su i masakrirale 68 Hrvata. Nešto kasnije ubijen je i tovarnički svećenik Ivan Burik.

Bila je to osveta za neočekivani i nadljudski višednevni otpor golorukih branitelja Tovarnika, hrvatskog sela u Srijemu na granici sa Srbijom, koji JNA i četnici nisu ni u snu očekivali. Tenkovske kolone sa stotinama oklopnih vozila koje su se kretale iz Beograda i Novog Sada prema Vukovaru su u hrvatskom selima Srijema Tovarniku, Ilači, Bogdanovcima i drugima nailazile na neviđeni otpor gotovo golorukih branitelja koji su uvelike načeli borbeni moral srbijanske vojske i prije dolaska pred sami Vukovar. Tako je do zuba naoružana srbijanska vojska već u velikom strahu dolazila do samog Vukovara gdje je potpuno slomila zube. Početni zanos koji je bio praćen ‘bacanjem cveća i oduševljenim narodom’ koji ih je ispraćao ubrzo je nestao pred hrabrošću hrvatskih ljudi. Borbeni moral iskazan na televizijama Srbije je nestajao.

Veliki udjel u tome imalo je selo heroj – Tovarnik.

O tim nevjerojatnim događanjima i herojskim podvizima hrvatskih branitelja u selima zapadnog Srijema postoje brojne knjige i svjedočanstva na internetu dostupna čitateljima.

Masovni zločin u Tovarniku

Na sam današnji dan na brutalni način ubijeno je 68 Hrvata u Tovarniku.

No, ubijanja, premlaćivanja do smrti, izgladnjivanja, svakovrsna tjelesna i psihička mučenja, koja zdravi ljudski um teško može i zamisliti, bila su stravična svakodnevica u kući-logoru pok. dr. Đorđa Cvejića, kroz koju je krajem 1991. prošlo najmanje 300 hrvatskih branitelja i civila, pretežno iz Tovarnika i okolnih mjesta. Ljudi koji nisu ubijeni u toj kući, nakon mučenja su odvođeni pa ubijani i bacani u masovnu grobnicu, u koju je bačen i ubijeni mjesni župnik Ivan Burik koji je najveći dio svoga svećeništva, punih 28 godina, proveo u Tovarniku.

Hrvati morali nositi trake poput Židova

Osim ubijanja, Srbi su protjerali više od 95 posto od 2.500 Hrvata, koliko ih je prije rata živjelo u Tovarniku. Srušili su ili oštetili više od 70 posto mjesnih kuća i gospodarskih zgrada. Ono malo Hrvata koje su ostavili živjeti na svojim ognjištima, većinom starce i žene, prisiljavali su, da poput Židova za vrijeme nacizma, nose oznake na rukavu – bijele krpe kao znak predaje i pripadnosti hrvatskom narodu. Istim su znakom bile obilježene i njihove kuće.

JNA i četnici ponovili zločin partizana iz 1944.

Dana 8. prosinca 1944. Tovarnik je također doživio veliki masovni pokolj, kada su prema nepotpunim podacima, partizani prilikom ulaska u ovo selo ubili 51 Tovarničana, uglavnom Hrvata i Nijemaca. Oni su ubijeni na najbrutalnije načine: nožem, letvama i bacanjem sa zvonika pravoslavne crkve. Prema pisanju Večernjeg lista od 8. prosinca 2013. popis za likvidaciju napravili su domaći tovarnički Srbi.

Svake godine rodbina i predstavnici društva „Antun Gustav Matoš“ polažu cvijeće i pale svijeće uz ogradu pravoslavne crkve u Tovarniku kao uspomenu na ovaj strašan događaj, moleći pri tome za duše ubijenih.

Narod.hr

Ekskluzivne snimke njemačke televizije razorenog i okupiranog Tovarnika 1991:

[/su_youtube]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

23. svibnja 1990. – Razoružana teritorijalna obrana Hrvatske (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Svibanj 1990. bio je najburniji mjesec s mnogo društveno političkih promjena. Nakon prvih slobodnih demokratskih izbora i pobjede nacionalno orijentiranog HDZ-a, svijet su obišle slike neviđenog nasilja između milicije, navijača Dinama i Crvene zvezde.

No od nacionalizmom prožetog obračuna na Maksimiru, za budućnost Hrvatske mnogo važniji bio je potez vladajućih jugoslavenskih struktura koje su je potpuno nelegalno razoružale.

Naime, 23. svibnja 1990. samo osam dana prije sazivanja novoga Hrvatskog sabora s većinom koju je osvojila stranka HDZ, hrvatska javnost putem priopćenja Predsjedništva SR Hrvatske saznala je kako je prema odluci Saveznog sekretarijata za narodnu obranu praktički oduzeto sve oružje Teritorijalne obrane Hrvatske, piše HRT

Riječ je o približno 260 tisuća lakog i srednjeg streljačkog i topničkog naoružanja. Bio je to potez bez presedana jer ustroj Teritorijalne obrane bio je utemeljen na odredbi članka 239. tadašnjeg Ustava prema kojem su republike upravljale i financirale Teritorijalnu obranu. Na njihovu čelu bio je zapovjednik kojega je imenovalo i razrješavalo tadašnje jugoslavensko Predsjedništvo na prijedlog Predsjedništva tadašnje SR Hrvatske; a tu dužnost tada je obnašao premijer Ivica Račan.

Iako je i slovenska TO trebala na isti način biti razoružana, njihova policija i službe sigurnosti bile su mnogo pripremljenije za velikosrpske pretenzije te su Slovenci ranije većinu skladišta s opremom i naoružanjem stavili pod nadzor. Iako je hitno održana sjednica Predsjedništva SR Hrvatske, za povratak ilegalno zaplijenjenog oružja bilo je prekasno. Predstavnici JNA tvrdili su pak kako oružje nije oduzeto nego premješteno u sigurnija skladišta.

Nova hrvatska vlast, na čelu s Franjom Tuđmanom, nije se zavaravala lažima oficira JNA, već je učinila jedini logičan potez: počela je s ilegalnom nabavom oružja iz inozemstva. Propust čelnih ljudi stranke SKH-SDP, koja je bila na odlasku s vlasti, itekako je utjecao na početni razvoj, možda i tijek rata. Hrvatska ne samo što je bila razoružana nego je i dio zaplijenjenog oružja podijeljen Srbima koji su aktivno pripremali pobunu.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 23. svibnja 1823. godine rođen Ante Starčević

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 23. svibnja 1823. godine rođen je Ante Starčević, hrvatski političar, publicist i književnik. Starčević se rodio u ličkom naselju Žitniku pokraj Gospića. Ondje danas postoji i „Spomen dom dr. Ante Starčevića.“

Starčevićev otac bio je Hrvat i katolik, dok mu je majka bila Srpkinja pravoslavne vjere koja je udajom prihvatila katoličku vjeru, piše narod.hr

Lik i djelo Ante Starčevića obilježava borba za hrvatsku samobitnost

Ante Starčević je bio hrvatski političar, književnik i publicist, poznat po tomu što je zajedno s Eugenom Kvaternikom utemeljio Hrvatsku stranku prava, tj. pravno-politički je obrazložio hrvatsku nacionalnu ideologiju i državnost koja se potom naziva pravaštvo ili starčevićanstvo.

U Hrvatskom saboru je bio najvatreniji zagovornik hrvatske neovisnosti odlučno se protiveći bilo kakvim upravnim i državnim vezama Hrvatske s Austrijom i Mađarskom, gradeći tako temelje za osnivanje Stranke prava, koju je 1861. osnovao s Eugenom Kvaternikom. Najvećim neprijateljima hrvatskog naroda Starčević je smatrao Habsburšku dinastiju.

Zbog te borbe nekoliko puta je utamničen, a posebno nakon Rakovičkog ustanka u Lici pod vodstvom pravaša Eugena Kvaternika.

Žestoki antiklerikalac

Bio je žestoki antiklerikalac i protivnik Katoličke crkve u Hrvata u skladu s „modernim trendovima“ svog vremena koji su kršćanstvo i Crkvu smatrali glavom zaprekom (velikih) nacionalnih država , kao i zaprekom modernizacije i napretka čovjeka 19 stoljeća.

Povijest je pokazala da je bio u krivu jer se upravo Crkva u Hrvata u slijedećih 100 i više godina pokazala glavnom i gotovo jedinom nositeljicom i čuvateljicom nacionalne svijesti hrvatskog naroda.

Starčević i ekavica

Jedna od zanimljivosti vezanih uz djela Ante Starčevića jest da je on svoje knjige pisao na ekavici. Iako je bio Ličanin i izvorno ikavac, Starčević je bio za ekavicu, zato jer se je Vuk Karadžić zalagao za jekavicu kao zajednički standard Hrvata i Srba, koji u BiH i Hrvatskoj govore jekavski, a među Srbe je, uostalom, ubrajao i Crnogorce.

Starčević je htio tomu usprotiviti se i uvesti u hrvatski jezik ekavicu, što je govor Hrvata kajkavaca i istarskih čakavaca kako bi se hrvatski jezik razlikovao od srpskoga, za koji se u tom trenutku činilo da će u potpunosti preuzeti jekavicu.

Grob Ante Starčevića – posljednja želja velikana

Ante Starčević umro je u 73. godini života u Zagrebu, a prema vlastitoj je želji pokopan na groblju u Šestinama, pokraj crkve sv. Mirka. Htio je biti pokopan među „malim hrvatskim ljudima sa sela“, a Šestine su tada još bile tipično prigorsko selo podno Medvednice. Danas su sjeverni dio grada Zagreba. Na istom su groblju sahranjeni i njegovi nećaci, David i Mile, no njihov je grob nekoliko desetaka metara dalje od Antinog.

Svojim djelima i političkim radom Starčević je položio osnove moderne nacionalne države i svojim je dosljednim zauzimanjem za narodna prava još za života stekao veliki ugled među Hrvatima.

Samostalna hrvatska država, koju je priželjkivao u složenim političkim odnosima onog vremena, ideal je koji isključuje ikakvu drugu hrvatsku državnost – bilo u okviru Habsburške monarhije, bilo u zajednici s drugim južnoslavenskim narodima. (narod.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari