Sretan vam Dan državnosti!
28. svibnja 1991. godine slušala sam na radiopostaji „Bayern 5“ da je Franjo Tuđman osnovao nacionalnu gardu. Bila sam presretna, iako cijela vijest nije bila ohrabrujuća, piše Karolina Vidović Krišto.
Novinar je, naime, ne skrivajući simpatiju za hrvatske težnje za slobodom, uz informaciju o postrojavanju Zbora narodne garde u Kranjčevićevoj, dodao da je taj Tuđmanov čin više simboličke naravi. Jer, dodao je, svakome je jasno da je za napraviti vojsku potrebno minimalno 10 godina. Istodobno je naglasio kako Hrvatskoj na putu do nezavisnosti stoji srbizirana jugoslavenska vojska, koja se smatrala 4. najjačom vojskom u Europi.
Za podsjetiti je kako je Hrvatska tog dana imala nula tenkova, nula borbenih zrakoplova, a kao rezultat 40-ogodišnje klevetničke propagande protiv hrvatskog naroda, ogroman dio međunarodne javnosti je Hrvate smatrao većim nacistima nego Nijemce. Doista, racionalno gledajući, nismo se imali pravo nadati dobroj budućnosti.
Ali je Hrvatska imala volju i želju za slobodom, i predvodio ju je čovjek sa znanjem, vizijom i odlučnošću, i napose, potpuno odan ideji Hrvatske Slobode.
Nakon samo četiri godine Hrvatska vojska je zadivila cijeli svijet, oslobodila Hrvatsku, zadala smrtonosni udarac povampirenom srpskom fašizmu, i spasila na desetine tisuća ljudi u bihaćkom džepu, koje bi taj podivljali srpski nacionalizam, da nije bilo Oluje, po uzoru na Srebrenicu, poubijao.
Dragi prijatelji, poruka je vrlo jasna. Ako su namjere i ciljevi pravedni i ispravni, te ako doista to želite ostvariti, urotit će se i nebo i zemlja, i to ćemo ostvariti. Danas je Hrvatska Država činjenica.
Hrvatska, koja je društveno gledajući nepravedna, u kojoj su institucije blokirane, pravosuđe karikatura onoga što bi trebalo biti, predvode je dužnosnici koji tomu nisu dorasli, te sablažnjavaju javnost svojim primitivnim i u neku ruku huliganskim rječnikom, a prosječan Hrvat se osjeća bespomoćnim bilo što promijeniti.
I doista, ogromna većina hrvatskih građana želi pravdu, jednakost, društvenu solidarnost i socijalnu pravednost. I da, to jesu plemeniti, uzvišeni i ispravni ciljevi. I kao što nam ni 1991. nitko nije vjerovao da možemo uspjeti, a uspjeli smo, uvjerena sam da ćemo san 30. svibnja o uspostavi slobodne i suverene Hrvatske do kraja oživotvoriti i ponovno uspjeti. Ovaj put u stvaranju pravedne Hrvatske, pred zakonom jednakih i zadovoljnih hrvatskih građana.
Karolina Vidović Krišto