Predavanje Julienne Eden Bušić, supruge pokojnog hrvatskog junaka i mučenika Zvonka Bušića, koje se trebalo održati u ponedjeljak u Srednjoj školi Vladimir Prelog u Zagrebu, je otkazano nekoliko sati nakon što je to predavanje “problematizirano” na Telegramu.
Predavanje se Julienne Bušić naziva “Za što ste se spremni žrtvovati” trebalo održati u knjižnici te spomenute škole na kojem je Bušić trebala govoriti o, kako je stajalo u najavi, “čudesnoj priči o bezuvjetnoj ljubavi, odanosti i žrtvi, strasti i idealima mladosti i borbi za hrvatsku neovisnost”. Međutim, to je, kako slavodobitno piše Jasmin Klarić iz Telegrama, “upalilo alarme” u resornom ministarstvu, upravo onom ministarstvu koje je Plenković tako srdačno prepustio “domoljubnom” i “nacionalno osviještenom” HNS-u, odnosno Blaženki Divjak.
Povijest pišu pobjednici, odnosno “Vae victis” – jao poraženima – stara je mudrost, a Hrvati najbolje znaju do koje se mjere to može očitovati. Jesu li Zvonko Bušić i Julienne Bušić osuđeni teroristi? Jesu, nema dvojbe. Ipak su oteli zrakoplov te ugrozili ljudske živote eksplozivima te su u Sjedinjenim Državama za to i kažnjeni.
Doduše, bombe u avionu nije bilo, radilo se tek o ekspres-loncu, ali u ormariću na željezničkom kolodvoru u New Yorku su ipak ostavili ozbiljan eksplozivni uređaj. U pokušaju njegovog detoniranja poginuo je policajac, a Julienne i Zvonko Bušić osuđeni su na doživotnu robiju s mogućnosti pomilovanja, koje je ona dobila 1989. godine, a njezin suprug 19 godina kasnije.
Nažalost, Fortuna nije bila na strani Bušićevih; iako je pokojni Zvonko ostavio precizne naputke kako deaktivirati bombu (samo ju je trebalo pohraniti u potueksplozivni kontejner i ne bi detonirala) jer hrvatsku slobodu nije htio postizati nevinim žrtvama, njujorški je policajac stradao. Cijela ta priča o pogibiji policajca je sumnjiva, jer Ameri su ipak profesionalci, a ne treba isključiti ni mogućnost da je cijelu situaciju nadzirala jugoslavenska UDB-a, napose ona ekipa “zadužena” za “ustašku emigraciju”.
Kako bilo da bilo, Hrvatska je pobijedila jugočetničku bandu, oslobodila svoju zemlju, postala suverena, neovisna i samostalna zemlja. Stoga je malo nejasno kako se i dalje Bušiće može nazivati teroristima?! Terorist bi bio netko tko je poražen, odnosno tko nije naposljetku ostvario svoj naum ili politički cilj. Primjerice, pripadnici PLO-a su teroristi, jer, Palestina nije slobodna ni samostalna, ni suverena ni priznata, a Hrvatska jest, za što je barem u određenom dijelu, zaslužan upravo Zvonko Bušić.
Po nekom čudnom vrjednovanju, Klarić i slični domaći jugokomunisti vole hvaliti Nelsona Mandelu, bivšeg predsjednika JAR-a i čovjeka koji je “svrgnuo apartheid”.
A zašto Mandela nije terorist?
Proveo je u zatvoru 27 godina, Bušić 31 godinu! Bušić je odgovoran za smrt jedne osobe i to, ako ćemo pravnički, počinivši to iz svjesnog nehaja (ili možda neizravne namjere?), dok je Mandela odgovoran za smrt tisuća ljudi, uglavno crnaca koji su pristajali uz apartheidski režim JAR-a, počinivši to potpuno namjerno jer je “izdajnike trebalo kazniti”?!
Ali, Mandela je, poput brata mu po srpu i čekiću, Fidela Castra – komunist, ljevičar, borac za “ljudska prava” i t.d. Kako bi uopće drugovi, borci za “ljudska prava” crnaca ili Kubanaca mogli biti teroristi? To je autohtona, prava partizanska, zločinačka banda koja je naprosto – pobijedila – pa ih ne možemo nazivati teroristima iako to jesu.
Po čemu se Zvonko Bušić razlikuje, govoreći isključivo o toj pobjedničkoj dimenziji (inače je antipod Mandelu, Castru, Guevari), od spomenutih? Zar nije Hrvatska pobjednik u Domovinskom ratu, čime su svi borci za njezinu slobodu prestali biti teroristi i kriminalci i postali junaci? Da je Hrvatska kojim slučajem izgubila, svi bi branitelji i dragovoljci, političari, svi koji su na bilo koji način doprinijeli hrvatskoj stvari bili proglašeni izdajnicima, uzurpatorima, teroristima…
Dakle, nešto je naopako, jer, razlike između Bušića ili Mandele nema – oboje su u jednom trenutku bili teroristi na robiji, a nakon što se njihov politički cilj ostvario – kako mogu ostati teroristi?
I onda vele da lustracija nije potrebna. Kako nije potrebna kad formalno hrvatski novinari junaka i mučenika Zvonka Bušića nazivaju teroristima, a ministarstvo obrazovanja pod komunističkim HNS-om brani predavanju njegovoj udovici – u vladi HDZ-a gdje je državna tajnica Zdravka Bušić, sestra pokojnog Zvonka?!
S druge strane, jugoslavenski “narodni heroji” nisu teroristi. Evo zanimljivog podatka: posljednji narodni “heroj” Jugoslavije je Milan Tepić. Orden narodnog “heroja” Jugoslavije je dobio “za izvanredan podvig u borbi protiv neprijatelja prilikom njihovog napada na kasarnu JNA u Bjelovaru”, odnosno raznio je skladište puno streljiva i usmrtio 11 hrvatskih branitelja 29. rujna 1991. godine, ne želeći se mirno predati HV-u! Je li on terorist ili “heroj”?
I kako sad Milan Tepić dijeli orden s Radom Končarom i Savom Kovačevićem? Jesu li to hrvatski narodni “heroji” ili jugoslavenski? Hrvati imaju svoje junake te nemaju potrebe ni za kakvim “herojima”, a među najvećim od tih junaka jest svakako ime Zvonka Bušića.
No ‘zalud sve to kad se nelustrirana jugoslavenska peta kolona predvođena u ovom slučaju “ministarkom” Divjak povodi “herojima”, a ne junacima. Teško je povjerovati da isti ovaj narod, koji je slomio daleko moćniju vojnu silu, danas trpi sve ovo; zaista smo jadni.
Josip Gajski/Hrsvijet.net