Uhićen je u akciji ustaške policije u Zagrebu 25. veljače 1942 u kojoj je bilo obostrane pucnjave. Ali vlasti NDH i ustaše ga nisu dali ubiti, dapače imao je bolnički tretman u zatvoru, oporavio se od ranjavanja i bio kasnije razmijenjen.
Andriju Hebranga, prvog čovjeka KPH u vrijeme rata i prvog čovjeka Hrvatske u novoj Jugoslaviji, dao je ubiti – Josip Broz Tito, krvolok čije ime i ovih dana besramno zazivaju neki političari. I ne samo to, suprugu Olgu Herbrang su utamničili na dugotrajnu robiju, djecu oduzeli i razdvojili, a cijela obitelj je morala promijeniti prezime u Markovac da bi nestalo prezimena Hebrang.
Bila je to želja Beograda i gdje je vladao zloglasni Josip Broz Tito. Da, Beograd nikada nije praštao Hrvatima, njihov govor prema Hrvatima bio je jedan – lažna optužba i smrt. Zato je Hebrang ubijen i cijela obitelj prošla Golgotu.
Otac HDZ-ovca Andrije, radiologa i sveučilišnog profesora, Andrija Hebrang stariji, jedan je od osnivača Komunističke partije u Kraljevini Jugoslaviji. Kao ljevičarski idealist komunistima je pristupio 1919. godine, zbog komunističkog aktivizma prvi je put uhićen 1924. godine. U prvoj velikosrpsko-fašističkoj Jugoslaviji Andrija Hebrang je na robiji bio od 1928. do 1941. godine u Lepoglavi i Srijemskoj Mitrovici. Iz zatvora izlazi polovinom veljače 1941. i ubrzo je postavljen za predsjednika Vojnog komiteta KP Hrvatske.
Pošto su komunisti i nacisti bili saveznici od 1939-1941., te zajednički izvršili agresiju na istočnu i srednju Europu, podijelili okupipirani teritorij, tek na dan napada nacističke Njemačke na SSSR 22. lipnja 1941. KPH i njene vođe sastavili su i emitirali proglas kojim pozivaju Hrvate da se odupru mobilizaciji u NDH. Do tada se nisu tome odupirali niti radili ikakve akcije protiv NDH. Tek kada je raskinuto savezništvo komunista i nacista nakom gotovo dvije godine, i komunisti u Hrvatskoj pokreću prve akcije.
Hebrang postaje tajnik CK KPH, a uhićen je u akciji ustaške policije u Zagrebu 25. veljače 1942 u kojem je bilo obostrane pucnjave. U Staroj Gradiški oslijepio je na desno oko od posljedica ranjavanja.
„On (Hebrang op.) je sasvim nezavisan tip čovjeka i ne boji se reći što misli. Potpuno zasjenjuje komesare i značajniji je od bilo koga sam sreo u ovoj zemlji osim, naravno, Tita“, pisao je Randolph Churchill u travnju 1944. svom ocu, britanskom premijeru Winstonu Churchillu o Hebrangovoj ulozi u partizanskom pokretu.
U Vladi Tito-Šubašić dislociran je u Beograd zbog svog velikog utjecaja i ostvarivanja dominacije Srba u poraću u svim strukturama vlasti u Hrvatskoj, te od 7. ožujka 1945. Hebrang postaje ministar industrije i predsjednik Privrednog savjeta Vlade
Godine 1948. Hebrang je uhićen pod optužbom za suradnju s ustašama i Gestapom, da je sabotirao gospodarsku politiku FNRJ i da je bio ruski agent. Hebrang je odbacio optužbe, te je po svoj prilici ubijen u zatvoru 10. ili 11. lipnja 1949. godine, a vlasti su smrt objavile kao samoubojstvo.
Kao i mnogim Hrvatima koje su ubili Srbi, tijelo Andrije Hebranga je bačeno na nepoznato mjesto bez groba i nije poznata lokacija groba. Obitelj Hebranga, kao i mnoge hrvatske obitelji, i danas traže posmrtne ostatke svoga oca.
Odlukom Sabora RH 1992. godine Andrija Hebrang politički je rehabilitiran i proglašen žrtvom komunističkoga sustava, a 2008. rehabilitirao ga je i beogradski sud na traženje sina Branka.
Ono što je nakon Andrijina hapšenja i smrti prošla Hebrangova obitelj svjedoči o okrutnosti komunističkog režima. Supruga Olga Hebrang, rođena Strauss, koja je u ratu izgubila prvog muža, sina i 54 člana obitelji, većinom zbog pripadnosti židovskom narodu, odvedena je u kućni pritvor 8. svibnja 1948. skupa s troje djece; 4,5 godišnjom Dunjom, dvogodišnjim Andrijom i petomjesečnim Brankom, dok je posvojenik Dragan smješten u dom.
Uhićena je deset dana kasnije, te je, odbivši svjedočiti protiv supruga, osuđena 1951. na 12 godina zatvora, četverogodišnji gubitak građanskih prava i konfiskaciju kuće u Pakracu. Osuđena je zbog pomaganja neprijatelja (ustaša op.) za vrijeme Narodnooslobodilačkog rata, premda je za vrijeme rata bila u zatvorima NDH!
Odrobijala je Titovim kazamatima 8,5 godina, od kojih 3,5 godina u samici.
U Glavnjači je mučena, uvjeravali su je da joj je umro najmlađi sin Branko, pa je na koncu potpisala i “priznanje” koje su od nje tražili istražitelji.
Cijeloj obitelji prezime je 1958. promijenjeno u Markovac, a Olga je tek 1983. uspjela vratiti prezime Hebrang. Preminula je 1997. godine u Zagrebu, ne uspjevši otkriti istinu o sudbini supruga, te njegovo posljednje počivalište što joj je bila najveća želja.
Olga Hebrang je rehabilitirana na Višem sudu u Beogradu 2014. godine, piše narod.hr