Pratite nas

Povijesnice

3. lipnja 1913. – Rođena Hrvatska mučenica Olga Hebrang

Objavljeno

na

Hrvatska mučenica Olga Hebrang (Pakrac, 3. lipnja 1913.- Zagreb, 16. siječnja 1997.) već je, na žalost, dobrano zaboravljena. Tijekom svog života prošla je pravi pakao, baš kao i njezin suprug.

Ništa nisu bolje prošla ni njezina djeca, od kojih je prof.dr.sc. Andrija Hebrang iznimno poznata i zaslužena ličnost.

Olga je sahranjena na zagrebačkom Mirogoju. Tek rijetki će, kao i svake godine, na obljetnicu njezina rođendana doći i zapaliti svijeću.

Nu, u obiteljskoj grobnici Hebrang na grobnoj spomen ploči piše i ovo: „Hrvatski mučenik Andrija Hebrang 1899.-19??. Dosljedan borac za slobodnu hrvatsku državu, uhićen 1948. Zvjerski mučen i ubijen od beogradskog režima. Nije poznat ni dan smrti ni grob.“

Drugim riječima to znači da ova obitelj nije izgubila nadu da će jednoga dana i ubijeni Andrija Hebrang biti sahranjen pokraj svoje supruge, koja je u Beogradu, u montiranom procesu, uhićena kao i njezin suprug i koja se bez ikakvih razloga morala odreći čak i svoje djece! Presuda od 12 godina zatvora (1951.) nikada joj nije uručena. Tek joj je rečeno da nema pravo – žalbe!

Nakon odležane robije bila je građanka drugog reda u Titovoj Jugoslaviji. Ostala je bez sredstava za život, stana, zaposlenja.. Samo i jedino zato što je bila supruga Andrije Hebranga, kojeg je Josip Broz dao ubiti, baš kao i mnoge druge političke protivnike.

Viši sud u Beograd, 25. lipnja 2014., rehabilitirao je ovu iznimnu ženu, proglasio presudu ništavnom, što znači da se mogla smatrati neosuđivanom, ali hrvatski mediji su i to prešutjeli. (Svaka čast pojedinim portalima).

Ono što je u ovoj priči iznimno žalosno je činjenica da posmrtni ostaci njezina supruga nikada nisu pronađeni, kao ni mjesto ukopa, tako da se i Andrija Hebrang, koji je u slobodnoj, samostalnoj i neovisnoj hrvatskoj državi dobio pregršt priznanja, vodi kao – nestali!?.

Zbog čega se još do danas nije pokrenula istraga o njegovu zločinačkom ubojstvu? To se pitala i gospođa Olga, kad sam je relativno često znao posjećivati u njezinu skromnom, ali lijepom zagrebačkom domu, nedaleko Glavnog željezničkog kolodvora.

Sjećam se, jednom me zamolila da odem kod vođe ljevičara Ivice Račana i da ga pitam: zbog čega nikada nije odgovorio na desetak njezinih pisama?

Stekao sam dojam da je Račana i te kako zanimala Olga Hebrang, da zna o čemu govorim te je poručio da joj prenesem njegove pozdrave. Uz to je dodao – „primit ću je u narednih desetak dana“!

Naravno, nije je primio i nije je saslušao: „lagao je u oči“!
Za svoje zasluge, ova je žena već odavno morala primiti i najviša državna odličja.(Dobila je tek jedno!). O njoj je trebao biti snimljen i dokumentarni film, a Grad Pakrca proglasiti je – počasnom građankom!

Do kraja svog života, gospođa Olga, vjerovala je da će se pronaći posmrtni ostatci njezina supruga, ali to se, nažalost, do danas nije dogodilo.

Vidjet ćete, rekla je, da ga nikada neće tražiti ni „lijevi ni desni“!
Bila je u pravu.

(Na slici: jedna od posljednjih fotografija Olge Hebrang koju sam snimio u njezinom domu.)

Mladen Pavković / Kamenjar.com

 

Na današnji dan 1992. – Hrvatski sabor rehabilitirao Andriju Hebranga i proglasio žrtvom komunizma

 

Andrija Hebrang: S komunistima nema pomirbe bez istine (VIDEO)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

25. lipnja 1991. godine ustrojen HOS (Hrvatske Obrambene Snage )

Objavljeno

na

Objavio

U začecima velikosrpske agresije na Hrvatsku 25. lipnja 1991. godine ustrojene su Hrvatske Obrambene Snage (HOS) kao vojno krilo Hrvatske stranke prava.

Hrvatske obrambene snage (HOS) su službeno osnovane krajem lipnja 1991. od strane Dobroslava Parage, Ante Paradžika, Alije Šiljka i još nekih članova tadašnjeg vodstva HSP-a.

Jedini kriterij za ulazak u HOS isključivo je bila dragovoljnost. Unatoč etiketi radikalnosti koja ih je cijelo vrijeme pratila, stranačka i nacionalna pripadnost nije bila bitna.

Naprotiv, pripadnici drugih nacionalnosti, Hrvati iz emigracije i velik broj stranih dragovoljaca bojevali su u HOS-u.

U suradnji sa slovenskom policijom na Žumberku je organiziran jedan od prvih kampova za vojnu obuku.

HOS-ovci su od početka djelovali na svim kriznim bojišnicama. Posebno su se istaknuli u obrani Vukovara, ali i cijele Slavonije, Dubrovnika, Banovine, poslije Livna i Bosanske Posavine, potom Mostara i drugih dijelova Hercegovine.

Tek 1996. HOS je službeno priznat, a tek 2004. Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, HOS-ovci su priznati kao punopravni branitelji i dio Oružanih snaga RH.

Zanimljivo, jedina postrojba koja je zadržala ime i oznake HOS-a bila je IX. bojna Rafael vitez Boban uklopljena u 114. brigadu HV-a. (Više..)

 

Damir Radnić, ratni zapovjednik HOS-a Bogdanovci!

 

 

BUJICA: HOS-ova ŠTAFETA SMRTI (VIDEO)

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

25. lipanj 1991. – Proglašenje hrvatske neovisnosti

Objavljeno

na

Objavio

autor: Damir Kukavica (ulje na platnu)

U okruženju velikosrpskih prijetnji i cinizma svjetske diplomacije povijesnog 25. lipnja 1991. Hrvatski je sabor proglasio Republiku Hrvatsku, dotad u sastavu socijalističke Jugoslavije, suverenom i samostalnom državom.

Tim činom Hrvatska je pokrenula “postupak razdruživanja” od drugih jugoslavenskih republika i zatražila međunarodno priznanje.

Sabor je usvojio tri dokumenta: Ustavnu odkuku o suverenosti i samostalnosti, Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne države i Ustavni zakon o provedbi republičkog Ustava. Prihvaćena je i Povelja o pravima Srba i drugih nacionalnosti u Hrvatskoj.

Povijesne odluke o slobodnom putu u budućnost temeljile su se na rezultatima referenduma na kojem je 93,2 posto birača zaokružilo listić “da” za državnu samostalnost.

Hrvatski narod tako je demokratskim putem izrazio svoju volju da sam upravlja vlastitom sudbinom. Referendumom su odbačene druge, tada ponuđene varijante koje su Hrvatsku dovodile u nepovoljan položaj: i prijedlog saveznog premijera Ante Markovića o nekakvoj “demokratskoj Jugoslaviji” i Miloševićevu velikosrpsku koncepciju o takozvanoj “modernoj federaciji”, zapravo o novoj Srboslaviji.

Hrvatski je sabor jednoglasno izglasovao Deklaraciju o nezavisnosti ali je to jednoglasje bilo ponešto narušeno činjenicom da su se reformirani komunisti, tada pod nazivom Stranke demokratskih promjena, izjasnili protiv Ustavne odluke i zakona. Klub zastupnika SDP-a tražio je da se istodobno s razdruživanjem pokrene postupak udruživanja s drugim jugoslavenskim republikama.

Taj je prijedlog odbijen pa se saborska većina, u kojoj je prevladavala Hrvatska demokratska zajednica, odlučila za punu hrvatsku nezavisnost bez ikakvih uvjeta. Istoga dana i Republika Slovenija donijela je odluku o državnoj samostalnosti.

Jugoslavije više nije bilo iako su međunarodni čimbenici kao lijek za staru zagovarali nekakvu “novu jugoslavensku zajednicu”.

Zato je novim državama nametnut moratorij od tri mjeseca i embargo na uvoz oružja što ih je prepuštalo na milost i nemilost velikosrpskoj agresiji.

No u Domovinskom ratu Hrvatska se obranila pa je u siječnju 1992. međunarodna zajednica morala priznati novu političku stvarnost na jugoistoku Europe, piše HRT

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori