Pratite nas

Kolumne

Barabara Jonjić: Lomu se i dalje koplja okolo ZDS

Objavljeno

na

Naša Država van ima
Guvernera
Pravoga pravcatoga
Dvoje ga se oči ne mogu nagledat
Slušan ga niki dan na radijonu
Vrlo nan se on veseli uvođenju eura
Kad ga slušaš tako sritna, načisto te zarazi taj njegov optimizam pa i ti nekako, jedvo čekaš
Dašta

Euro će sigur’o potaracat svaku našu bolu
I apose bole naši’ antifašista
Kad se već ne more jednon zauvik zabranit njima mrski ZDS
Da je barenko antifašistima mrsku kunu maknit s očiju, jednon zauvik
Guverner nan je sto posto sigur’ kako ćemo od toga samo profitirat
K’o ni’ko
Dašta
Sumnje u to niti nema
Pravu se tin povodon i ankete
One kažu kako se za cili osan posto poveća’ broj oni’ kojima je naš ulazak u EU načisto super
Logično

Di ne bi bijo
Nema ništa lišpe
Nego bit’ na vratima Evrope u vrime kad se migranti tiću pa se unda sa svi’ strana osuču na nju
Dok se euro čeka
Predsjednica nan izjavila kako je ona
Hrvatica, majka i vjernica
Odličito

Meni to pravo lipo za čut
Ne pada mi na pamet okolo toga se bunit i propinjat
Ne sporin joj ništa od toga
Baš ni jedno od to troje
Nije pošteno negirat čoviku izjavu o tomu kako se osjeća a niti mu sporit, kad se javno, okolo bilo čega deklarira
To je red samo poštivat
Meni osobno vrlo drago što je ona, kako kaže, vjernica
Eto, drago mi
U vrimenu koje je prid nami
U vrimenu
Kada se poda križon moli i piva
U ono vrime Gospina plača i posta
Kad se iđe od postaje do postaje
U molitvi sageti glava
Baš svaka usta koja bi molila i pivala Bogu
Dobro nan dođu i nisu nan sviška
Ni čut
Ničega nan k’o molitve ne triba
I zato nisan za nikakva vaganja ljudi a niti za njijova odbacivanja
Ae

Lomu se i dalje koplja okolo ZDS
Od nikidan to traje valja pravo reć’
Vriško skroz
Samo zato još nema konsenzusa po tomu pitanju a niti nekakva dogovora struke
Povjesničara imamo k’o dlakavi gusina na prizriloj šlami
Cili drim tim gostuje svaki dan po te-ve emisijama
Pa sve nakrivljuju mudre glave
I rasporavljaju ćuleć uvik u mistu
Složit se ne mogu niti okolo naravi Domovinskoga rata a di bi se tek složili okolo ZDS
Imamo uzadnje više tv povjesničara nego li starleta
Čekan samo da ji počnu zvat u emisije tipa “Ples sa zvijezdama”
Gledanost bi in načisto pojila “Otvoreno”
Već vidin
U kadru rećemo Jakovina, Klasić i Marko Grubnić
Iza njizi Nives Celzijus pravi špagu
A Maja Šuput spontano dubi na glavi
Tanca se rećemo
Evo, prvo mi pade na pamet
Lambada
Tri mačora u šljokican
Izvijaju šape
Predu i miču
Brčinan

Na njima tisne košuljice
Na bicikla i sladolede šaravite
Plesne cipelice in na petu
Lepeze in u rukan
A zubi jin svitlu u mraku
Koje bi to vrvo bilo
Evropa bi nan se po prvi puta istinski divila
I možda bi bar na tren, priboravila, koje smo mi u biti fašističko leglo
Ae

Iman načisto genijalne ideje okolo zabavnoga i informativnoga programa naše javne televizije
Plus iman nove zamisli
Okolo načina prisilne naplate pretplate
Zašto rećemo tv povjesničari ne bi odali po kućama u kontrole?
Ae

Čisto da ji se zeru proridi po emisijama
Plus da ljude nauče osnove Domovinskoga i Drugoga svickoga rata
Nego

Imaš i onoga apose svita
Kojemu je povjesničara uvik malo
Pa samo zato imamo lažni’ diploma i iz toga područja
Sikira me ovi’ dana vrlo
Kakav su stav okolo ZDS imali ti što su godinama tumačili su lažnin diploman
Šta oni o ZDS mislu?
I čime su konkretno t’liko zamanitali ravnatelje svoji’ škola
Kad in niti diplome provjeravali nisu onako kako toka
ZDS histerija iđe dalje
Svaki dan nove izjave se trube sa bačvi
Tumači se manitu narodu šta i kako triba radit i mislit
Svaki dan nova izjava se preće i zagrće
Žera se ožegon dodaje
Zeru po zeru

Predsjednica čak smislila
Dva ZDS
Kompromisno
I rastumačila i jedan i drugi
Jedan nije ured
Drugi more proć’
Solomone, sakrij se u prvu bunju
Triba znat usrićit fašiste i partizane
Branitelje i agresore
Jednin, jedinin potezon
Mene načisto sotin oduševila
Vrlo lajkan tak’e nijanse
Lajkan oni momenat kad ti nakanu određuje
Sama boja
I jačina glasa

Kad sve skupa ovisi o nečijoj diskrecijskoj ocjeni i dojmu
Načisto ludnica
Nego, sve me stra’ kako naše Ministarstvo tekovina antifašizma neće stić, za moga života, smislit način čitanja misli
Tek to bi pokazalo pravo stanje stvari
U
Ustaškin, kockastin glavan
Jerbo, zna se
Kako u glavi svako drugoga Hrvata spava osridnji fašist
Ae

Pa nije tajna kako su baš Hrvati
I samo oni
Već daaaaavne 1941. g. obukli ustašku odoru samo su ciljon kako što uspješnije provodit rasne zakone i osvojit’ svaki pedalj onoga tuđega što upire u more
Ni jedan crnac a ni Židov u Imockome i brackoj Ercegovini nije priživijo naše lokalne fašiste zvane Ustaše
Niti jedan
A do rata stotine tisuća živilo i’ u našemu kraju
To se danima pritravalo u Jasenovac
Banda se samo pravila kako in je NDH smisa’ pokreta
Brigalo se nji’ za Državu
To je samo tilo naškodit ljudima drugi rasa, nacija i vira
I šta me sad pitate o Divjakici i njezinin planiranin obilascima Jasenovca
Skroz san za to
Plus

Neka za naše područje uvede i dodatne obilaske
Zašto?
Pa neka sidne su našon mlađarijon u bilo koju prugu
Bit će joj sve jasno
Kad čuje kako se i danas znaju riči one
Boj se bije, bije…u..ojme…. se barjak vije
Nema nami pomoći
Mladi su nan već nepovratno zatrovani fašizmon
To sa utakmica iđe i piva
Sjajnu zvizdu iznad Metkovića
Ae

I Juru i Bobana
Umisto da pivaju o tomu kako rećemo
Drug Tito jaše na čelu kolone
Ili onu
Budi se istok i zapad
Pa unda tako nepopravljivi nosaju i zastave
Na kojima je u grbu prvo bilo polje
Provokatori pravi
A znade se, kako je baš to, simbol fašizma a ne nekakva tamo svastika
Još kad se nađe biser koji se od fašističke podloge tak’oga grba iđe branit su krovon crkve svetoga Marka u Zagrebu
Sveti Ante, jake mu obrane
Koji promašeni argument
Ne bi da se ne zna kako je komplet kler zaprave fašistički
Nego, kad smo kod Metkovića i sjajne zvizde
Njijova Ponton ekipa
Udarila na našega bivšega ministra kulture
Baš na njega i Zekanovića ove ture
Evo priznan
Ove ture

Uspili su i mene nečin svojin iznenadit’
Iako su Pontoni sami po sebi oduvik skroz na skroz nepredvidivi
Sovin udaron su me baš uspili zaprave iznenadit
‘Ko bi se nada kako matematički geniji nisu uspili izbrojat kako toka
A niti povatat elementarne činjenice
Sve jin nešto u izmaglici i pobucano
A takvi najvolu bubat po medijima svoja gatanja
Nji’ babe očito nisu naučile onu
Kako je sve bistrije kad prinoći
I kako se, kad odleži, lipo slegne sve zamućeno
Jerbo davno su naši lipo rekli
– Bolje ti je svašta pojist,
Nego svašta reć’
Drugi put, lipi moji Pontoni, iće pridase
Odspavat

Pa tek ujutro se prikrstit, brojat i unda oplest
Nego
Iđe nan vrime posta
Vrime mučanja
I plača
Vrime priprave
I ‘oda
Vrime rasparani ‘aljina
I najtežega puta
Ne kukajte kako nan je teško
I kako izlaza nema
Nije nan teško
I izlaza ima
Ima ga
Kad pomislite kako ga nema
I kako je baš vami najteže
Promislite
Zeru promislite
O ovomu
U jednoj lipoj, biloj crkvi
Na jednoj
Ivinoj Gomeli
I ove godine će molit i pivat
Za križon
Od postaje do postaje
Tužne matere
One matere
Koje su svoju dicu priko reda
Pokopale
Molit’ će
I pivat
Na čast Boga

One, koje godinama koplje u srid srca nosaju
Molit’ će
Neka ni nji’ same nije gorki kalež zaobiša
Kad mater koja pokopa dite
Ne zamira
Ne inati se
Kad se ona nada
Kad ona ima zašto molit i pivat na čast Boga
Zašto ti zamiraš?
Zašto se ti inatiš?
Zašto se ti ne nadaš?
Klekni
Zavapi
Moli
Bar
Unda

Kad te ni’ko ne čuje i ne vidi
Zapivaj onu našu
– Ukraj križa majka sta’še…
“Gleda svoga milog sina,
Ostavljena sred gorčina,
Gdje se s dušom podijeli. “
Jer tak’u crkvu
Su tak’in materama
Nema samo
Moja Ivina Gomela
Nema
Ima je baš svako misto
I baš svaki
Grad
Naše jedine.

Barabara Jonjić/narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

HODAK: Što će se dogoditi ako grad Vukovar ne postupi po komandi ‘časnog’ Suda?

Objavljeno

na

Objavio

“Dosta je bilo pukih obećanja Srbima u Vukovaru“ prenosi Večernjak od 13. srpnja. Vjerojatno zato što su suci Ustavnog suda savršeno svjesni kako taj sud nikada ne bi vidjeli da nema politike. Stoga su svjesno skrenuli svojom presudom u politički prostor. To je za svaku pohvalu jer napokon javno priznaju kako su duboko svjesni da su samo zahvaljujući politici i došli na Gornji grad (Ustavni sud).

Treba biti samo strpljiv pa će Selanec, Kušan, Abramović, Antičević… u nekoj budućoj presudi tog Suda početi ozbiljno i dijalektički razmišljati i o jednoj blažoj varijanti SAO Krajine. Obećanja se moraju ispunjavati. Pitanje je samo tko je kome što obećao? Možda je Ustavni sud u ovom sastavu nekome doista nešto i obećao. Vukovarci sigurno nisu!

Naime, Sud obvezuje Gradsko vijeće Vukovara da već u listopadu ove godine postupi u skladu s izmjenama Statuta i o tome mora obavijestiti Ustavni Sud. Evo nam još jedno parapolitičko tijelo koje prijeti Vukovarcima. Što će se dogoditi ako grad Vukovar u listopadu ne postupi po komandi “časnog“ Suda? Hoće li Sud po kazni zabraniti ćirilicu u Vukovaru, a latinicu u Borovom selu? Cijeli život su nas učili o Sutjesci, Jajcu, Neretvi, Drvaru, a o bitkama za Vukovar, Dubrovnik, Zadar, Šibenik, Karlovac, Gospić podučava nas danas Ustavni sud RH kroz ovakve presude.

Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava “reagovao je retrogradno“ i poručio kako se odluka Ustavnog suda neće poštivati sve dok se ne budu ispoštivala prava stradalnika Domovinskog rata. Naglasio je da su “temeljne vrijednosti Ustava RH pravo na život, ljudsko dostojanstvo i  ljudsku slobodu“. Upravo su ta prava bila zgažena velikosrpskom agresijom na Vukovar. Sjetimo se samo masovnih ubojstva, mučenja, zatvaranja, silovanja, odvođenja u srpske koncentracijske logore više od 30.000 tisuća hrvatskih građana. Što je s njihovim ustavnim pravima, pravima silovanih žena, članova obitelji ubijenih, što je s “nestalima“?… Odlično je Penava poentirao ukazujući na ideološko sljepilo “časnog“ Suda i ustvrdivši da su prvo na redu prava iz 1991. godine, a tek onda prava iz 2017. ili 2018.g.

Kako to da Ustavni sud nije upozorio Vladu RH na dužnost da 30.000 robijaša koji su bili zatočeni u srpskim logorima nakon pada Vukovara dobije satisfakciju? Onima koji su tamo mučeni, ubijani i premlaćivani mjesecima? To je bilateralni problem Vlada Hrvatske i Srbije, a ne pitanje privatnih tužbi logoraša pred srpskim sudovima. S obzirom na naglašavanje ljudskih sloboda u Ustavu RH, to je pravno relevantno pitanje za suce ovog Ustavnog suda?

Je li se ikada itko od sudaca tog Suda zapitao kako je moguće da oni koji su bili gospodari života i smrti na Ovčari, sajmištu i u bolnici danas rade u vukovarskoj policiji, gradskim službama i drugim javnim institucijama, a da ih nikada nitko nije pozvao na odgovornost za sva zlodjela koja su činili nad hrvatskim stanovnicima Vukovara? Je li im ikada pravno zasmetalo da žrtve svakodnevno susreću svoje nekažnjene silovatelje na ulici? Dobro, slažem se, to  nije zgodna tema za suce našeg Ustavnog suda. Oni se bave samo pločama!

Ovaj Ustavni sud ne može izbjeći svoju sudbinu

Ipak, tema za njih je moj predmet koji je, naravno, ukinut. Notorni Saša Blagus je u Novom listu napisao za mog klijenta prof.dr.sc. Josipa Jurčevića da se radi o “notornom manipulatoru i ideologu hrvatske inačice fašizma“. Ni manje ni više. Sudovi su sudili u korist Jurčevića. Ustavni sud smatra da sudovi za osuđujuću presudu Blagusu moraju imati “iznimno ozbiljne razloge“. Zamislite da netko napiše za nekog od ovih sudaca Ustavnog suda da je manipulator i boljševik, koje bi se ljevičarsko kokodakanje dogodilo. Kako bi se zgranula big mama Anka Taritaš Mrak, što bi sve osvanulo u Večernjakovom Obzoru, što bi napisao Antonie Tomić, a  Neno Stazić bi vjerojatno samo promrmljao: ”Jesam li vam ja rekao.. loše i šlampavo obavljen posao 1945. godine”.

Odbijena je i tužba Marka Franciskovića koji je osuđen  platiti 30.000 kn Goranu Radmanu jer ga je na YouTubeu nazvao suradnikom KOS-a. Sud smatra “da to nije bilo u kontekstu javne rasprave niti je dokazao istinitost“. Analogno tome “časni sud“ vjerojatno smatra da je naš Saša Blagus, nakon javne rasprave, dokazao da je prof. Jurčević “notorni malipulator“ fašistički ideolog. To je barem u ovakvoj Hrvatskoj lako dokazivo. Dovoljno je da to napišeš i pošalješ, recimo, Novom listu, a oni to objave bez rasprave. Javne… Ovaj Ustavni sud i da hoće ne može izbjeći svoju povijesno-političku sudbinu.

Baš sada kad je Dalija Orešković bolno kriknula: ”Kandidiram se, ne mogu sve ovo mirno gledati“, misleći valjda kako se sve lakše gleda s Pantovčaka, Ustavni sud dodaje lagani impuls njenoj kandidaturi i prihvaća ustavnu tužbu Tomislava Karamarka. Svojedobno je odluka Dalijinog povjerenstva koštala Karamarka mjesta potpredsjednika Vlade. Tu su odluku potvrdili Upravni sud u Zagrebu i Visoki upravni sud. Onako usput rečeno, neki od sadašnjih sudaca Ustavnog suda bili su i nekadašnji suci upravnog suda koji su “nagazili“ Karamarka. Sad su sve te odluke odletjele u povijest i sve kreće od nule. Dalija je sa sjetom u očima izjavila da je zabijen zadnji čavao u lijes Povjerenstva za sukob interesa. Tko je zabio prvi čavao nije nam barem za sada otkrila.

Dobro kažu Arapi: “Ponekad nas sudbina snađe na cesti kojom smo išli da je izbjegnemo“

Dva su ”zgodna” povijesna datuma – 10. travnja i 10. srpnja. Dana 10. travnja 1941. godine osvanula je crna i tamna endehazija, a dana 10. srpnja 1949. godine službeno je počeo raditi legendarni Goli otok. Dana 9. srpnja 1949.. godine, iz svih krajeva neprežaljene Juge bilo je dopremljeno na Goli otok oko 1200 političkih zatvorenika “naše zemlje ponosne“. “Svečano“ otvaranje dogodilo se 10. srpnja 1949.. godine. Zlobni krkani kažu kako je na otvaranju pjevao mješoviti zbor 6. ličke i 11. dalmatinske brigade uz dirigentsku palicu maestra Aleksandra Rankovića. “Klasne neprijatelje“ navodno je dočekao veliki transparent dobrodošlice: “Dobro došli!” i ”Nikada s Golog ne o’šli!“.  Neki i nisu “o’šli“, a neki i danas evociraju slavne dane kad su energično i prkosno u odsudnim trenutcima Staljinu rekli – da!!!

Irinej nas podučava da su katolički svećenici u Jasenovcu pobili milijun Srba. Valerijanov memorandum SPC tvrdio je da su do kraja lipnja 1941. godine Hrvati pobili 100.000 Srba. Krajem srpnja taj je broj već bio narastao na 180.000 Srba, a krajem rujna bio je čak 350.000 tisuća. Sada se očekuje premijera filma o Diani Budisavljević s tezom da je u NDH “zaklano“ 750.000 tisuća nevinih i razoružanih Srba. Usput se prikazuje i kako je Diana spasila od sigurne smrti 10.000 srpske djece. Još se jedino zna je li to onih 10.000 za koje je naš Pupi 1991.. godine tvrdio da ih je Tuđman prekrstio. Naravno, kada se laže onda neka to bude i masno. Dok istina navuče gaće, laž obiđe pola zemaljske kugle.

Jednostavan uvid u popis stanovništva prije Drugog svjetskog rata i nakon “oslobođenja“ otkriva tko je u tom ratu pretrpio veće gubitke. Treba uzeti u ruke sjajnu knjigu Stjepana Loze, “Ideologija i propaganda velikosrpskog genocida nad Hrvatima“ pa na 736 stranica pročitati kako Lozo detaljno i dokumentirano piše o Koritskim jamama i svim jamama koje su bile pripremljene Hrvatima. Velikosrpske snage dočekale su pripremljene kako vrijeme pada Kraljevine Jugoslavije tako i vrijeme pada komunizma 1989.. godine. Naoružane do zuba i uz snažnu propagandu SPC-a o genocidnosti Hrvata. Posljedice te industrije smrti nakon 1945. godine još danas se otkrivaju.

Ovih dana provodi se još jedno iskopavanje u dvorištima Učiteljske škole u Savskoj cesti u Zagrebu. Bojim se kako iskopavanja vjerojatno nikada neće ni prestati. Naravno, nitko ozbiljan ne očekuje da Goran Gerovac, Ante Tomić, Jurica Pavičić, Nenad Stazić, Boris Vlašić, Roby Bajruši, Branimir Pofuk i slični ikada uzmu Lozinu knjigu u ruke. No, ta knjiga ionako nije pisana za okamenjene jugo nostalgičare. To je knjiga za konačnu spoznaju prave istine o komunizmu i velikosrpskom genocidu nad Hrvatima. Stvarno je bilo vrijeme za takvo djelo.

Voltaire je jednom napisao: “Opasno je biti u pravu u stvarima u kojima su nadležne vlasti u krivu“

U Hrvatski sabor stiže veliko pojačanje Nenadu Staziću – Ivan Klarin, načelnik općine Tisno. Bit će vruće i “tisno“ na lijevoj strani sabornice. Klarin je inače “poznati“ ustavni stručnjak opće prakse. Začudo, usprkos toj ”stručnosti” još nije postao sudac Ustavnog suda. Dobro bi došao ovom sadašnjem sastavu. Lani je taj ljevičar odbio zahtjev za ustupanjem općinskog prostora kako bi se održala prezentacija knjige akademika Josipa Pečarića jer je naš ”ustavni stručnjak”, analizirajući sadržaj knjige, “naišao na teze koje nisu u skladu s preambulom Ustava RH“.

Knjiga se zvala “Thompson – pjesmom za Hrvatsku“. Već iz naslova Klarinu je s ustavnopravnog aspekta sve bilo jasno. Akademik Pečarić mu je na to odgovorio: “Nevjerojatno je da vam smeta predstavljanje knjige o Thompsonu – provodite li vi Memorandum SANU 2?” Naš Ivan istaknuo se kao crvena muha u čaši mlijeka i po reakciji na pojavu prijetnje smrću biskupu Košiću, ustvrdivši da biskup Košić “namjerno iritira hrvatsku javnost“. Tu je naš Ivan u pravu. Sve koji “namjerno“ iritiraju hrvatsku javnost treba ubiti. To su metode ljevičarskih demokrata, a što se tiče hrvatske javnosti, ona će prije ili kasnije doznati da je bila iritirana.

Jedan moj klijent, Ante Kulušić, tužio je našeg ustavnog “stručnjaka“ za kazneno djelo klevete prije nekoliko godina. Međutim, Klarin do sada nije vidio suda. Najprije je zatražio promjenu mjesne nadležnosti pa je predmet po načelu ekonomičnosti preseljen u Šibenik. Do sada se “hrabri“ načelnik nije pojavio ni na jednom od brojnih ročišta. Tek tada je sud napokon donio odluku da ga se na sljedeće privede putem policije. E, sad se u Ivanu probudio duh budućeg suca Ustavnog suda pa je u roku odmah aktivirao svoj saborski mandat tako da će ga ubuduće zaštiti od privođenja imunitet saborskog zastupnika. I tako će naš Klarin pobjeći kako od odgovornosti po privatnoj kaznenoj tužbi Ante Kulušića, tako i od 87 prijava raznim inspekcijama koje su protiv njega podnesene zbog njegove obiteljske tvrtke, kojoj je, osim turističko-ugostiteljske, jedna od djelatnosti bila i pogrebna oprema. Ali za druge, ne za Ivana. Očito će još dugo Općinski sud u Šibeniku čekati na Ivana, vjerojatno do zastare. Za Ivana Klarina stvarno ima života prije smrti. I njegove i biskupa Vlade Košića.

Kao što je rekao Mahartma Gandhi: “Oko za oko i na kraju će cijeli svijet biti slijep“

Naišao sam u ”Dnevno hr.” na zgodnu vijest. Nakon skoro trideset godina Varaždinske Toplice su preimenovale Ulicu maršala Tita u ulicu Franje Tuđmana. Brzi su naši Zagorci. Ljudi se uvijek pomalo pitaju kako to da u Hrvatskom zagorju nema rata. Stari desničarski cinik prof. Žukina, moj teniski partner, lakonski odgovara: “Zato jer tamo nema ni Srba ni Hrvata”. Osim Maršalove ulice “nastradala“ je i Ulica 32. divizije JNA koja je preimenovana u Ulicu 104. Brigade Hrvatske vojske, Ulica Martina Pušteka, prvoborca, po novom je Ulica grada Vukovara. Naravno, sve to može samo ako to Ustavni sud ne poništi. Trg slobode zvat će se Trg svetog Martina. Gradonačelnica Varaždinskih Toplica Dragica Ratković iz HSLS-a još je pred dvije godine izjavila da ima hitnijih stvari od preimenovanja ulica. Protiv promjena naziva ulica bili su vijećnici Reformista koji smatraju da bi bilo bolje graditi dječje vrtiće. Jaka reforma! Skoro revolucionarna. I tako su naši Zagorci skromno i u tišini, u primjerenoj brzini od 30 godina, zamijenili maršala  generalom.

Abraham Lincoln je jednom rekao: “Skromnost bi morala biti vrlina onih koji nemaju drugih vrlina“. Makar se s njim ne slažem, dobro zvuči!

Mnoštvo predsjedničkih kandidata i medijski dinosaurusi

Svaki dan jedan novi predsjednički kandidat ili kandidatkinja. Uz ove etablirane i one neočekivane svoju progresivnu kandidaturu najavio je i Dejan Jović, popularni savjetnik, dekan, antifa, analitičar. Čovjek misli da mu je – sada ili nikada. Jedva čekam da u kampanji ponovi slavnu izjavu kako se na referendumu o hrvatskoj samostalnosti samo 11 posto glasača izjasnilo za hrvatsku samostalnost. Ako može Dejan s ovakvim referencama, pitam se zašto ne bi objavila svoju kandidaturu, recimo, i Karolina Vidović Krišto. Žena ima podršku od oko 100.000 ”prijatelja” na fejsu, ne računajući onu i na drugim off-medijima. Ne lobiram ni za koga već samo ističem tko se sve kandidira i tko bi se mogao kandidirati zbog podrške na društvenim mrežama.

Uostalom, primjer Trumpa govori o snazi društvenih mreža. Ne samo u Americi nego i kod nas tiskani mediji kao Jutarnji, Večernji, Slobodna, Novi list itd. postaju pomalo dinosaurusi čiji medijski utjecaj kopni iz dana u dan. Još je ”vruće, toplo” ljeto, ali prosinac se polagano i tiho približava pa ćemo imati prigodu vidjeti i čuti sve što kandidati i kandidatkinje za predsjednika(cu) republike imaju za reći i pokazati. Čak i ono što ne bi željeli da vidimo i znamo.

Anatole Francois je jednom rekao: “Kandidatima se zamjera što govore sami o sebi. Međutim, to je ipak predmet o kome mogu najbolje govoriti“.

Zvonimir Hodak/Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Hrvatski novac u svrhu recikliranja jugoslavenskih ideja

Objavljeno

na

Objavio

U dubini Radetove duše…

Udubini duše ostao sam socijalist – veli poznati glumac Rade Šerbedžija, ovogodišnji dobitnik Nazorove nagrade za životno djelo, u velikoj ispovijesti za Globus, ali raspreda Rade tu na dugo i na široko i o mnogim drugim stvarima, politici, kulturi, ideologiji, Partiji, Bibliji, nacionalizmu, Plenkoviću, Hasanbegoviću…

Kako je Šerbedžijin deklarirani sustav vrijednosti paradigmatičan za ovo vrijeme totalitarizma tzv. političke ispravnosti, pozabavit ću se malo nekim naglascima iz njegova intervjua. Ne toliko zbog Šerbedžije, koliko zbog vremena.

Rade socijalist

Prvo, o socijalizmu. Šerbedžija kaže: ”U dubini duše sam socijalist. Član Saveza komunista bio sam samo godinu dana. I brzo sam odustao od tih ideala (…). Ali sam u duši ostao socijalist jer želim živjeti u pravednom društvu, gdje nema siromašnih ljudi niti beskućnika, želim živjeti u društvu koje poštuje sve različitosti, gdje se ne proganjaju manjine zbog religije, rasne ili bilo koje druge različitosti, u društvu o kojem, uostalom, i Biblija govori na jedan idealistički način gdje smo svi ljudi ravnopravni i jednaki pred bogom.”

Lijepe želje, međutim Šerbedžija nije iskren ili je skandalozno neobaviješten. Svako društvo dosada koje se nazivalo komunističkim ili socijalističkim, drakonski je kažnjavalo različitost, proganjalo manjine i većinu svojih članova držalo u siromaštvu.

Ako i nije bilo beskućnika, to je stoga što je beskućništvo uvijek i određena vrsta slobode, a slobodu socijalizam ne podnosi. Izjednačavanje socijalizma i biblijskog nauka jest besmislica, a Bog pisan malim slovom nije Bog iz Biblije niti se ima smisla na njega pozivati.

Pohvala Plenkoviću

O vlasti Šerbedžija zbori biranim riječima: ”Znam da se možda mnogi moji prijatelji lijevih orijentacija neće složiti sa mnom ako kažem da vjerujem da naš premijer Plenković čini sve što je u njegovoj moći i da se trudi i da uistinu želi nešto učiniti, ali stalno upada u stupice užasnog stanja u kojem se ova zemlja nalazi.

Nema tog čarobnjaka koji može, kao predstavnik vlasti, išta smisleno učiniti. Kako kad smo sve uništili i rasprodali?” Kad god čujem da ovi ”lijevih orijentacija” hvale HDZ-ove premijere, u glavi mi zvoni na uzbunu, sjetim se Sanadera, Kosorice i sličnih detuđmanizatora. Ti su za jugoljevičare ušančene u kulturi i medijima učinili više nego Račan i Milanović skupa.

“Sada imamo ministricu”

O Teatru Ulysses: ”Prema našem teatru emitirano je toliko negativne energije, naročito u početku, da danas moram reći – pobijedili smo.

Bilo je podmetanja, raznih bezveznih tekstova u žutoj štampi koji su nas opisivali gotovo kao kriminalce. (…) Ali, stvari se mijenjaju, više nema ni takvih napisa, izgleda da su se ipak umorili i shvatili da mi predstavljamo Hrvatsku i njezinu kulturu u skromnim i teškim uvjetima.

Kada je Andrea Zlatar-Violić bila ministrica kulture, imali smo veliku podršku. Vidjela je što radimo i rekla: ‘Ljudi, to je sjajno.’ Dignula nam je budžet na normalnu, dostojanstvenu razinu i stvarno nam pomogla. A onda je došao Hasanbegović, koji je sve to iz svojih ideoloških razloga potpuno srušio.

Dao nam je najmanju moguću potporu, samo što nas nije ugasio. Sada imamo ministricu Ninu Obuljen-Koržinek, koja nam opet pokušava pomoći, ali teško je od nule ponovno krenuti prema gore.”

Komentar ovomu, mislim, ne treba, ali ne mogu odoljeti da ne podcrtam ovo ”sada imamo ministricu”. Koja pomaže njima, tko god oni bili.

Otišao 1990. – “zbog ljubavi”

O odlasku iz Hrvatske devedesetih: ”Ja sam iz Hrvatske otišao 1990. i to ponavljam godinama i vjerojatno sam dosadan i ljudima i sebi s tom svojom pričom… Otišao sam zbog ljubavi…” Otišao je, kako veli, iz ljubavi. U Beograd.

U ono isto vrijeme kada su njegove kolege Sven Lasta i Slobodan Praljak iz ljubavi otišli u Sunju. Miro Barešić, Ante Gotovina, Nedo Vegar i brojni drugi tih su dana iz svojih inozemnih boravišta otišli u Hrvatsku.

Valjda isto zbog ljubavi ili, ako baš hoćete, osjećaja pripadanja. U teškim, turbulentnim vremenima svatko ide tamo gdje pripada ili mu se barem čini da pripada.

Tumačenje nacionalizma

O nacionalizmu pak Šerbedžija kaže: Serbedzija2”Ako kao književnik nisi napisao svoju knjigu koju si morao napisati, najlakše ti se okrenuti nacionalizmu; ako nisi uspio kao obiteljski čovjek, što god da ne uspiješ, odabirom nacionalizma kao svoga svjetonazora pokrit ćeš sve svoje neuspjehe.

Nacionalizam je najbolje rješenje kojim ćeš moći opravdati svoju neuspješnost u životu. A i zajedno smo uvijek jači, zar ne?” Ne znam, ali po ovomu ispada da Slobodan Novak ili Aralica nisu napisali knjigu ”koju su morali napisati”, da Thompson ili Škoro nisu uspjeli kao glazbenici ili Željka Markić i Ladislav Ilčić kao obiteljski ljudi jer su sve njih iz Šerbedžijina jata prozvali nacionalistima.

Posve iskreno

Šerbedžija također priznaje da je ”kultura često nemoguća bez politike i političara, upravo zato što oni mogu osigurati financijska sredstva za rad”.

U toj nepoetičnoj, suhoparnoj konstataciji velikog glumca, pjesnika i socijalista Rade sadržan je sukus djelovanja hrvatskih kulturnjaka, kako Rade kaže, ”lijevih orijentacija”, odnosno jugoslavenske orijentacije.

Navezati se na hrvatska proračunska sredstva, ulagivanjem politici i političarima, ali i ucjenjivanjem i reketom zbog tobožnjeg nacionalizma, fašizma i slično. Porazno je za hrvatsku kao državu što se tako utjerana sredstva koriste u svrhu recikliranja jugoslavenskih ideja.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari