Pratite nas

Kolumne

Barbara Jonjić: ‘Ima brajo Njemačka svega al’ samo naše dite more Ante bit’

Objavljeno

na

Kraj je srpnja i pripeklo je
Žiža sezone
Trevilo se k’o za baksuza
Ono što naši mediji uzadnje zovu
Toplinski val
A mi to oduvik zovemo
Lito
Ae
Unajkraće lito
Pa nan ta rič pokrije vrućinu i sparinu
Držanje u ladu
I ne kopanje u podne

Vrime je kad se u moru bućka većina turista i strani i domaći’
Gledan ovi’ dana ne bit mimosvit
Pa se lipo i ja uputin na jug kad god stignen
Gledan priskočit samo nedilju jerbo nediljon nigdi mista nema
Baš nigdi

Jučer me nije moga’ omest niti pljusak od Zag’ozda do Dubaca
Mislin se
Nu, bude li ovako i uz more
Samo ću se okrenit i to je to
Nije mi vratit se kući priko svita
I neš ti kiše
Napokon mi auto, baren izvanka čisto
Na radijonu trkeljaju o raskolu u NHR-u
A ja pomislin
Kad se moga dilit HDZ i SDP što se ne bi dilijo i NHR
Kakva je to stranka koja drži do sebe a da se raskolila nije
Ae

I Živi zid i Most san počela kontat u ozbiljne stranke tek kad su se počeli između sebe dilit
Jerbo
Kad si u životu zaprave odresta?
Pa unda kad se su braton podiliš
Sve doklen su braton mejaš nemaš
Dite si
Sve da ti je še’set godina

Na temu raskola, od svi’ komentara koje san zgledala najsmišniji mi bijo oni koji kaže

– Jadno ti je stado u kojemu ovca zvono nosi!

Ih, naše muško i komentari
Crkla san od smija jerbo nema majci u nas političarke kojoj se to su zvonon nije napisalo kad, tad
Ili zvono
Ili madrac
Ili šporet
Taki smo mi narod
Ne konta se kako nije problem što ovca zvono nosi
Nego problem more bit samo u tomu ako je ne daj Bože ona nečije zvono ukrala
Ae

To bi bijo veliki problem
Isto košto je problem ako ona su zvonon promaši pute i upadne u draču po srid puta
Što nije nemoguće

Od cile te zavrzlame mi se zamantalo u glavi i zaključila san kako eto, jopet samo neman za koga glasat
Iako, nije ni to lošo
I neka svo zlo u tomu bude
Čvrčki cvrču i život iđe dalje

Kažu kako nan ove godine turista nema
Kako sve legi poluprazno
Jerbo smo kažu nikakvi domaćini
I kao vrlo skupi
Iđe uredno ona sezona članaka tipa
Pirati kod Zlatnoga rata
Morski pas na Baćama
Džinovski sunđeri u okolici Omiša izazvali oseku
U Rovinju kradu dicu ako in je prezime na R
Mušku dicu, crne kose, plavi’ očiju i to R
Ni’ko kažu osta’ nije
Po Rovinju sad samo skaču ostala slova abecede, bili glava, crni očiju
I ženskadija
Piva na Stradunu i ove godine košta k’o kanap zemlje u Kovragan
A pomfrit u Makarskoj sto trijest eura
Priskupo
Ono zeru turista što je i bilo crklo biće od gladi
Jerbo nisu imali za tako skupa ića
Nego
‘Ko in je ukopa platijo
Mogu mislit k’liko tek to uz more košta

Mene to siti na one udbine fore iz rata kad se uvaljivalo priče kako je našin Imockin dragovoljcin u srid rata
Loko ekipa
Dubrovnika i
Zadra
Naplaćivala vodu u demejanan
Ono kao naši su umirali od žeđi doklen su branili Zadar i Dubrovnik
Nema majci udbi nan se nikako ne da osvježit nekin novin foran

A naš turizam?
Zaozbilj?
Šta ja znan
Rećemo
Tamo u Pokori, di mi sidimo kad odmaramo od mora
Uvik je krcato
Uvik
Gazde nasmijane, posluga isto
Ništa ti nije za past u nesvist kad cjenik na toli gledaš
Ne tuku cajke su razglasa
I ljudi su baš generalno ured
Nego, gospodo
Ne toka vas pitat me šta imamo od mora odmarat
Ae
Jesmo, odmaramo od mora i plaže
Svako uru, dvi odmaramo

Pa ne moreš bit pravo dite Brda a izdurat brez odmora rećemo pet sati plaže u komadu
To se jednostavno ne more u komadu
Mora se razbit u dva, tri dila
Mora se ti’ par sati nekako razbit i razigrat
Odlaskon bilo di
Ae
Pokupila san i ja gene ćaće svoga
On je uvik moga’ u ladovini plaže izdurat doklen pročita sve novine koje je kupijo
Jerbo nikad nije svlada ono silno priganje po plaži

Plivanje, ronjenje, skakanje
Sve more
Samo ga mani sunčanja
A tak’a san i ja
Jerbo kod nas vridi ona zlatna
Kako liti i živina biži u lad
A di čovik ne bi
A čovik se sklanja na piće u kafić kad ožeže
Pa volja ga mrzlu pivu
Volja sok
Volja kuglu sladoleda
Ako je bisan more sve i ribe na plaži

I promislin svaki put doklen oko sebe gledan kako je zeru po zeru i kod nas piva izbacila vino
Je
Što je rećemo, po meni, baš grijota
Jerbo polje naše zlatno baš grozdima rađa
A u konobama našin se vino a ne piva pravi

Na ležaljkama do nas leže naše dvi gastarbajterke
Odman san i’ pripoznala po onomu mišanju našega i njijovoga govora
Pa čuješ zeru
Egal, šene, veta
Pa unda
Ja, majne, lojte
Al’ zato se maloga doziva su

– Anteeeeee!!!

Ih, ima brajo Njemačka svega al’ samo naše dite more Ante bit
Ne more tu bit zabune

Obe se smiju
Glasno ćakulaju
Jedna i druga ‘nako sridnje visine
Jednaki’ godina
I vidin kako su nji’ dvi istin torban ošle za Njemačku
Jerbo oduvik su dvi vrste ljudi koji iđu radit za Njemačku

Oni što iđu su jednon torbon
Sami
Na zeru, privremeno

I oni što iđu
Su torbon za svakoga člana obitelji
Na zauvik

Pripoznan i jedne i druge
Jesan
Jednima je sve skupo u Hrvackoj
Drugima je sve skupo u Njemačkoj
Jednima je Hrvacka zemlja nepravde
Drugi je idealiziraju
Jedni kupe kuću ili stan u Njemačkoj
Drugi tamo kupu najviše auto a sve drugo trošu vamo
Jednima je
– Kod nas u Njemačkoj
Drugima je
– Kod nji’ u Njemačkoj
Jedni govore kako će se vratit’ u penziji
A drugi kako će se vratit brzo
Evo, samo što nisu
Dočin kupe jednu zapikiranu parcelu
Otplate kredit za kuću
Dočin
Odškoluju dicu
Zarade najmanju penziju

A vrime leti
Ozoba se i ovi srpanj
Iđe još jedno lito kraju
Biži iz dlanova diteta
Onoga diteta koje se rodilo u proliće prije šest godina
Diteta kojemu je
Vakat u listopadu za male škole
Diteta koje je proodalo, odreslo
I proplivalo
Sve
U oni’ privremeni, par miseci

Kraj je srpnja
Pripeklo je
Predsjednik Vlade fali nan se sotin kako je osvježijo svoju Vladu
Rastra stare ministre a dovejo nove
Meni iste
Kad san i’ čula šta sve kao planiraju radit
Nakotilo mi se pusti’ upitnika nada glavon
Kažu
Kako će i dalje sadit cviće po zadanin testan
Pomislila san
Nije ovo brajo nikakvo osvježenje Vlade
I dalje će u ovoj Državi
Najbolje živit neprijatelj Države

Plenki je triba osvježit Državu a ne Vladu
I to tako da nas oslobodi samoga sebe
E
To bi bilo pravo osvježenje
Pravi litnji pljusak usrid toplinskoga vala
Ovako
Ne plašin se najavljenoga toplinskoga vala
Tek nas sovon Vladon oni pravi ledeni val zimus čeka

I mislin se
Svi vi što ste o’šli su privremenin
Torban
Ne čekajte za vratit se
Namate šta čekat
Bolje nan bit’ neće
A
Pravo vrime prolazi mimo vas

Izbroje se sati, dani i miseci
Iskote se u zauvik
A vi nemate uzase torbe za zauvik
Niste ji ponili
Ostavili ste nas sve vamo
Nismo kraj vas kad vas uvečer umor svlada

Nije van još kasno
Za vratit torbu
Pa gledat kako se zubići minjaju
Kad već niste mogli gledat kako restu
Vratite onu torbu u kojoj ste odnili nečije srce
Srce svoga diteta
Matere
Ćaće
Žene
Čovika

Ne čekajte Božića
Jerbo
Nikad se ne zna
Moga bi se ne daj Bože ispričit oni ledeni val
Moga’ bi sve koliko smrznit
Odvojit
Prija Božića
Pa vas sve kolike ostavit k’o ćukenja same

I vas
I ono jedno, krnjavo dite
U Imockomu

Barbara Jonjić/narod.hr

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Što je čudno u zadnjem slučaju Beljak?

Objavljeno

na

Objavio

Dohvativši se kormila HSS-a, tradicionalne hrvatske stranke čije je djelovanje obilježilo prvu polovicu 20. stoljeća, Krešo Beljak ga je skrenuo posve ulijevo, pozicioniravši ga ljevije od ostalih SDP-ovih partnera, pa čak i nekih s ljevice izvan Partijina kišobrana.

Kao čelnik dotad umjerene stranke s određenim ugledom u dijelu konzervativnog biračkog tijela pokazao se upravo idealnim za ulogu gromobrana Zoranu Milanoviću uoči prethodnih parlamentarnih izbora. Pored njegovih krajnje lijevih ideoloških stajališta, a iskazao se i osebujnim tumačenjem događaja iz prošlosti koji izazivaju buru i u sadašnjosti, Milanovićeve verbalne akrobacije bez zdravorazumske legitimacije doimale su se pitomima, gotovo prihvatljivima i normalnima, odatle mu valjda i nadahnuće za slogan na predsjedničkim izborima. Zoran Milanović je znao cijeniti Beljkov angažman osiguravši mu osjetno veći broj saborskih mandata na zajedničkoj listi od realne HSS-ove snage.

Ni poslije izbora samoborski gradonačelnik nije odstupao od zadanog smjera. Štoviše, nastavio je nesmanjenom žestinom udarati ritam avangardnom procesu preobrazbe HSS-a u političku lubenicu (izvana zeleni, iznutra crveni), zaključivši mrtav-hladan – ako je Bleiburg zločin, onda je i Oluja zločin. Što je logički jednakovrijedno tvrdnji – ako Oluja nije zločin, onda ni Bleiburg nije zločin. Temelj za usporedbu Bleiburga i Oluje Beljak nalazi u argumentu kako je prvo bilo osveta za ustaške zločine, a potonje za četničke, što se zapuštenu, nezrelom umu, kakve marljivo proizvodi sustav medijske indoktrinacije, na prvu može učiniti efektnim i privlačnim. No, u tom promišljanju ipak ima jedan mali nedostatak, doduše dovoljno malen da ga nije tako teško prikriti – ni jedno ni drugo nije istina!

Niti je Bleiburg, osim tek u iznimnim slučajevima, bio osveta za bilo čije pa tako ni ustaške zločine, nego pomno planirani, organizirani sveobuhvatni program masovne likvidacije potencijalnih protivnika revolucionarnog komunističkog režima. To, uostalom, potvrđuje i što su egzekutori većinom bili pripadnici slovenskih postrojbi Maršalove soldateske, koji se nisu imali zbog čega ustašama osvećivati.

Niti je Oluja, osim doista sporadično, bila osveta, nego vojna operacija vraćanja međunarodno priznatog državnog ozemlja Republike Hrvatske pod nadzorom odmetnika u njezin ustavnopravni poredak. Napokon, da se radilo o osveti, bi li neprijatelj, koji se doživjevši vojni poraz našao u okruženju i predao, bio tako pažljivo propušten do Srbije a da mu ne padne dlaka s glave?

Proteklih je dana pozornost javnosti izazvala nova umotvorina iz Beljkova arsenala, koja sadržajno zapravo i nije drugo doli parafraza ne tako davne misli istaknutog SDP-ovca Nenada Stazića koji je ustvrdio kako posao u svibnju ’45 nije obavljen dovoljno temeljito, spočitnuvši usput „oslobodiocima“ i šlampavost. Beljak je u biti rekao to isto, samo izravnije – da Udba nije pobila dovoljno emigranata.

Naime, u oba slučaja koalicijski partneri negoduju što nije pobijeno dovoljno onih koji su se borili za samostalnu hrvatsku državu, ili Beljkovim rječnikom rečeno – onih koji su radili sr…

No, ono što upada u oči glede zadnjeg zapaženog Beljkovog ispada je medijska reakcija. Dosad bi njegove eskapade nailazile tek na osudu desne medijske scene, dočim bi ih lijevo-liberalni mainstream prenio prilično nezainteresirano kao agencijsku vijest o prilikama u Džibutiju, bez ikakva popratnog komentara i primjerene karakterizacije riječcom skandalozno. Jednako suzdržano bi ih tretirali kao čuvene zoranizme ili, recimo, informaciju o školovanju darovanom Davoru Bernardiću u vrijednosti većoj od 260 tisuća kuna. Time zapravo navikavaju javnost na ulično ophođenje i nemoralno ponašanje kao nešto bezazleno i prihvatljivo – jer oni su jednostavno takvi i pojeo vuk magare.

I dok su od odgojnih mjera prema drugovima odustali, netko bi pomislio i zato što im njihovo divljaštvo godi ušima – jednostavno, govore naglas ono što oni ne smiju reći, mada bi to rado izrekli – za neke druge, čini se, i dalje misle kako još ima nade da se mogu popraviti. Tako se u sklopu nesmiljene preodgojne harange svjetonazorske desničare čereči već i poradi tračka povijesne istine, a endemski korumpiranim HDZ-ovcima propitkuje boja svakog novčića – previše imaju zato što rade, umjesto da imaju a da ne rade kao sav normalan svijet.

Suprotno uvriježenom, zadnji Beljkov eksces iz nekog razloga nije nestao iz fokusa medija srednje struje već idući dan. Tu začudnu anomaliju u medijskom ponašanju može objasniti tek jedina politički mjerljiva posljedica čitave priče. SDP je, tobože pod pritiskom javnosti, srameći se Beljka zbog istog onog zbog čega se Stazića nije sramio, iskoristio prigodu prepoloviti ponudu broja prolaznih mjesta za HSS-ovce na SDP-ovim listama sa 6 na 3. Po prilici, kako bi se zaštitio od rizika ponašanja predizbornog partnera nakon izbora.

Naime, poučeni iskustvom s HNS-om u tekućem mandatu (pet zastupnika izabranih sa zajedničke liste s SDP-om sklopili su postizbornu koaliciju s HDZ-om), u SDP-u su zaključili kako se smanjivanjem HSS-ovih mjesta smanjuje i potencijal njegova prebježništva, izglednog, primjerice, u slučaju svrgavanja Beljka s čelnog mjesta. S time da nije skroz isključeno kako bi se i sâm Beljak tomu priklonio (ta nije li spočetka u Saboru podržao Plenkovićevu vladu posredno se nudeći kao partner?).

Napokon, nije li Hrvatima u emigraciji, mnogima i u domovini, dobro znano kako se upravo oni najbučniji i najekstremniji obično pokazuju tek provokatorima u službi druge strane? U SDP-u to znaju i bolje, pa njihovi su pređi takve i slali u suparničke redove.

Ostaje jedino pitanje je li čitava ta akcija pokrenuta u dogovoru s Beljkom ili im je jednostavno naletio na volej kako, primjerice, sugerira partijski riječki dnevni bilten. Ako je dogovorena, usput su na vidjelo izašle one lokalne organizacije i utjecajniji pripadnici HSS-a koji bi se mogli pokazati nepouzdanima, i ti se sigurno ne će naći na listama za parlamentarne izbore.

Čime su zapravo jednim udarcem ubijene dvije muhe. Ako nije, iznimno je važno da Beljak odoli pritiscima iz SDP-a za smanjenjem broja mandata, pri čemu ga u njegovoj pravednoj borbi valja svesrdno podržati napadima zdesna.

Bilo ovako ili onako, ostaje razvidno kako je programirana svrha sveg ovog meteža oko Beljka predizborno zbijanje redova u lijevoj koaliciji i zaštita od mogućih neželjenih postizbornih događaja. Usporedno je već uspješno provedeno, i to u dva kruga, testiranje projektila za razbijanje protivničkih redova.

Grube radove pred najvažnije izbore ljevica je, dakle, što uz pomoć sklonih joj medija, što uz pruženu joj ruku kripto-desnice, već obavila.

Razmisli li se hladne glave, u trenutnoj konstelaciji snaga za HDZ bi bilo najpovoljnije da HSS isposluje što bolju poziciju na zajedničkim listama sa SDP-om, pa da mu, baš poput dijela HNS-a u tekućem saborskom sastavu, nakon izbora prenese mandate osvojene kao učinak SDP-ovih glasova.

S time da bi bilo idealno kad bi pojedinci poput Marijane Petir i Branka Hrga pokupili gro glasova HSS-ovog biračkog tijela, onemogućivši tako Beljkov HSS da bitno pridonese rezultatu SDP-ove liste. Zapravo, to se doimlje i najrealnijom mogućnošću izbjegavanja dolaska SDP-a na vlast – bilo sa kvazi-desnim prirepcima, s kojima već nastupa zajednički u Saboru, a mogao se pouzdati u njihovu pomoć i tijekom oba kruga predsjedničkih izbora, bilo kao partner, mlađi ili stariji, a što nipošto nije svejedno, u tzv. velikoj koaliciji s HDZ-om.

Grgur S./Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Nino Raspudić: Izbori u HDZ-u odredit će i ishod parlamentarnih

Objavljeno

na

Objavio

Još se nije slegnula prašina oko predsjedničkih, a javnost se već zabavlja novim, unutarstranačkim izborima u HDZ-u. Članstvo te stranke će na koncu birati između dvije opcije, Plenkovića i “desne oporbe” koju predvode Stier, Kovač i Penava.

Iako se još ne zna datum izbora, Plenkovićeva kampanja se već zahuktala, i to u dva osnovna pravca. Započelo je obilno medijsko pomazanje. No, paradoksalno, Plenkovića hvale isključivo lijevi novinari. Je li stvarno prosječnom članu HDZ-a važno koga na čelu te stranke preferiraju novinari medija koji uvjeravaju javnost da je Plenković najbolji, najmoderniji, najkohezivniji izbor?

Druga poluga kampanje su “spontani” iskazi potpore. Niz istaknutih HDZ-ovaca ovog je tjedna iskazao potporu Plenkoviću uz obrazloženja koja su vrlo slična, kao da su pisana jednom rukom.

Opća mjesta u tim javnim iskazima ljubavi i odanosti je da je vođa 1. moderan, 2. podigao ugled Hrvatske u EU i 3. pozicionirao HDZ “točno tamo gdje je htio pokojni predsjednik Tuđman”. O vrlo niskom mišljenju koje vladajući imaju o sposobnosti rasuđivanja biračkog tijela svjedoči i to što ne prestaju s mistificiranjem hrvatskog polugodišnjeg predsjedanja Vijećem EU.

Jednu birokratsku rotaciju, u kojoj smo sada mi došli na red, prezentiraju kao pothvat gotovo veći od stvaranja i obrane države. Ni u jednoj drugoj zemlji koja je do sada predsjedala to se nije ni blizu ovoliko spominjalo.

Jandroković svojevremeno na pitanje koja je zemlja predsjedala u prethodnom mandatu nije znao odgovor, a nas uvjeravaju kako živimo šest zlatnih mjeseci hrvatske povijesti i da su, eto, oči cijele Europe uprte u naše ćate. Ministar vanjskih poslova kori medije jer propituju imovinu ministra Kujundžića “umjesto da prate naše predsjedanje Vijećem EU”.

Dakle, zašto pišu o nečemu, a ne o ničemu? Taj adut im je, dakle, još slabiji od “modernog”. Stratezima Plenkovićeve kampanje silno je važno otkloniti prigovore da je stranku odveo ulijevo i izgubio birače na desnici. Papagajski ponavljaju kako ju je smjestio u desni centar. Sve je relativno, pa Plenković može biti blagi desni centar, ali samo onda ako je Beljak u centru.

Potpore su brižljivo orkestrirane, što znači da je pomno određen tajming, tempo i redoslijed guđenja pojedinih instrumenata. Brzo su ih ispucali kako bi ostvarili dojam lavine potpore, koja bi onda povukla i druge.

Prvo su krenule prve violine poput Kalmete, a u pozadini linija puhača iz Splita, Boban, Opara & co, a potom je posebno dojmljiva bila smijenjena Murganić koja je isplivala poput neke neočekivane solo oboe. Oglasilo se i puno nepoznatih, lokanih udaraljkaša. Sve te iskaze ljubavi i odanosti znakovito su najviše prenosili lijevi mediji, što je smisleno kao da u vegetarijanskom glasilu oglašavaš svinjske polovice.

Vidjet ćemo uskoro kakav je odgovor na sve to Plenkovićevih oponenata. Predstojeći izborni obračun u HDZ-u odrediti će umnogome i ishod parlamentarnih izbora. Ako ostane na čelu stranke, nastavit će se tendencija gubljenja tradicionalnih birača, pogotovo ako se konsolidira i nastupi zajedno konzervativni blok koji je na predsjedničkim izborima podržao Škoru.

Crni labud je uspio dovesti Milanovića na Pantovčak, dovest će i Bernardića u Banske dvore. Predvidiljivo je da u tom slučaju SDP dobiva izbore, ali će za formiranje vlasti morati koalirati s Plenkovićem kao manjim partnerom. To će u sljedećem ciklusu značiti definitivni potop HDZ-a.

U slučaju da na čelo HDZ-a dođe netko iz “desne oporbe”, stranci se, berem teorijski, otvaraju dvije mogućnosti, koje su zatvorene s Plenkovićem. Prvo je djelomičan povratak tradicionalnog biračkog tijela.

No upitno je hoće li ti birači povjerovati da je odjednom sve drugačije, i da u nekom novom budućem spletu okolnosti i nova ekipa neće činiti isto kao pod Plenkovićem ili Sanaderom?

Povratak povjerenja tih birača ovisit će o tome hoće li u novim timu biti onih koji su držali ljestve Plenkovićevoj većini s HNS-om, opstruirali referendum, glasali za Istanbulsku konvenciju. Ako i skinu Plenkovića čeka ih veliki posao sanacije političke štete.

Plenkovićevi stranački oponenti, za razliku od njega, imaju potencijal postizborne suradnje s novim konzervativnim savezom. Ali i tu im je teren sklizak. Zašto bi opcija koja je narasla na praznini nastaloj odvlačenjem HDZ-a ulijevo pristala pomoći novom, desnijem HDZ-u formirati vlast i time dugoročno izbiti sebi političko tlo ispod nogu?

Formirati vlast s deplenkiziranim HDZ-om ima im smisla jedino ako nametnu jasna pravila igre, očekivanja i zasluge za njih. Test je li u HDZ-u ista dubinska struktura samo zamijenila istrošenu figuru na čelu novom vrlo je jednostavan – dovoljno je uvjetovati formiranje vlasti otvaranjem arhiva i zakonom o lustraciji. U svakom slučaju, počela je zanimljiva politička sezona, piše Nino Raspudić / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari