Pratite nas

Kolumne

Barbara Jonjić: Zašto Srbi ne biraju čovika koji Hrvatsku drži svojon Domovinon a ne kravon muzaron

Objavljeno

na

Cilo vrime se mislin šta nami na našemu političkomu nebu vali
I nikako se dositit
A baš mi velika rupa zjapila
K’o ona koju koza napravi kad obrsti grm koji jon se prvi trevi na putu od pojate do Osoja

Daklem
Imamo Plenkija, našu prvu žrtvu šćipanja
Imamo Beru, skojevca
Imamo Mrak, brez zore i dana
Imamo Pernara, naše bankarsko i teološko čuđenje u svemiru
Imamo Beljaka, nacijonalnoga Robina Huda su apose naglaskon na onu verziju toga filma zvanu – Princ lopova
Kreško nije samo Robin Hud, on je i glavni hejter prvoga nan predsjednika
Imamo i onu ekipu Pametno
Di se okupila sva nacijonalna, intelektualna krema
Oni te neće u stranku brez doktorata
Minimalno
Aaaaa
Ni čut
A glasat za nji’ more svaki oni koji dokaže kako ima VSS

Iznimno, more i VŠS aaaako se radi o njijovoj svojti
Negdi do trećega kolina

Unda, imamo one Možemo
Još nisan valja pravo reć’ skontala šta razlikuje nji’ i Pametno
Baš nisan
Osim da ona ugrožena gej Mima voza okolo biciklo za ove prve
I Možemo a nećemo imaju i Vilija
Štovatelja lika i dila Boška Buve
Koji je činimise prispa činjenicu kako mu Juge više nema
I kako su njegovi izgubili ovi zadnji rat
Ae
Lako je za oni drugi, svicki

Sve se mislin
Valjalo bi Mimu kad je treviš pitat zašto ne voza biciklo za Pametno

Ha
Biće nema doktorat baš iz ničega
Nu
Negdi mora kvaka bit
Jerbo svjetonazor in je u bobu jednak

I tako
Svega imademo
Al’ jopet mi nekako velika rupa zjapila
I unda
Priko noći
Nestade rupe
Čujen i čitan
Oglasila se Pamelica Anderson, američka intelektualka i znanstvenica pa podržala Možemo
Uključila svoje možđane i tilo u našu političku stvarnost
Ludnica načisto
Nu, nije tako velika stvar za naš narod i Državu s neba pala
Jasno

Sto posto san sigur’a kako je to za našu Državu odradijo vilozov Srećko Horvat
Napatijo se on noćima i noćima pišuć svojoj drugarici Pamelici doklen je nije nagovorijo na uključenje i u naše borbe

I sad smo mirni
Skroz
Imamo Pamelicu
Imamo našu Divjakicu
Pa samo pratin kako
Genijalne ideje pršte na sve strane

Kažu kako po novomu planu prolitnji praznici više neće bit’ striktno vezani uza Uskrs
Genijalno
Ae
Ne znan oklen ideja to vezat uza Uskrs i do sad’
Uskrs je nediljon
Tako i tako
Šta se ima plandovat tridni prije i kašnje
Lipo neka se u školu iđe do subotnjega
Bdijenja
Ae
Pa unda jopet nazad u klupe
Zoron
Na Uskrsni ponediljak

Religija je opijum za narod
To znade svak ipriuba normalan čovik
Znanost je sve ikad
Razlaz katotalibani
Napravite mista
Iđe napredak, gazi sve redon
I ne staje

Po meni, najbolje bi bilo prolitnje praznike prikobacit lipo u rujan
Ae
Da se more lipo, smiron potrgat grožđe

Lipo bi bilo kad bi kogod moga javit Divjakici ovu moju ideju
Jerbo
Isto je na tomu, njezinomu, genijalnomu tragu

Isto tako triba i Božić rasteretit nepotrebni’ slobodni’ dana

Božić i oni silni neradni dani okolo njega
Čemu?
Tribalo bi i nji’ lipo prikobacit za rećemo kraj prvoga miseca
I to na način da prvi neradni dan bude oni što ga zovu
Najdepresivniji dan u godini
Čisto poradi zeru manitošćine
Ajmo zeru izmanitat cili svit i poremetit in tu njijovu depresiju

Djelovat lokalno, sabotirat globalno
To je moje moto oduvik

A kad jednon ukinu ono zimsko/litnje računanje vrimena po svitu
Ajmo samo mi ostavit minjanje
Tamo, vamo
Zeru litnje, zeru zimsko
Rećemo minjat ga
Čet’ri puta u godini?

Eto ti automacki još jedne vrste turizma
Ae

Kroacija,
Malešna zemlja u kojoj ni’ko ne zna k’liko je sati
I računa li se po litnjemu ili po zimskomu vrimenu

I sad,
Divjakica i ekipa okrenili se Vilozovskomu vakultetu u Zagrebu poradi reforme školstva
Jasno
Ne more logičnije od toga
Uzmi dite materi pa ga
Podaj Ciganki

( tribalo je iznad stat “Romkinji” ali mi se nekako ne rimuje pa se nadan kako neću poradi toga pobrat ukor progresivnoga svita)

Sad je trio rio zajedno
Divjakica, Srećko, Pamelica
Sve na vrpi

Iđe rađa
Sve redon će se izmišat
Onakon preciznošću i temeljitošću kojon moja dica izmišaju naš akvarij mrižon za spuže dočin me pet minuta nema kod kuće

Pa se vratin i nađen umitnu bilju poda privrnutin jedrenjakon
SpužvaBoba su nogicama poda naramkon umitni, tirkizni, morski zvizda

Gospodin Klišćavac dubi na glavi a Koraljki vali oni nakovanj od nosa

Eto
Tako će i oni izmišat
Razigrano

Pa bi se moglo ovo lito, vrlo zgodno trevit
Kad se odemo omućat u moru
Negdi tamokar di mirluši bor, tamaris, more
A bili se kamen najlišpi

Tamokar negdi u Brelin
Moglo bi se trevit
I onoga
Miča Bjukenena

Nasukana unden
Ispod Mačića
Tako nasukan
Prati situavaciju
I
Liže slaju

A isprid njega
U suncu
Cila ekipa
Gejm ov tronsa
Igra na buće
O željezno prijestolje

Sansa igra briškule
A Džon Snov faćka cure iz moga sela

To se trevit neće jedino ako se iskole kataklizmične prognoze naši medija

Jerbo, zaladilo je na dva dana
A oni već navisili pisat kako nan od lita nema ništa
Ćukino
Kažu kako ćemo za Gospu od Karmela ist divenice i glavušu

Kako će skovat t’liki led
Da nan AC niti tribat neće
Moćeš kažu Savon, Dravon, Kupon
Vrljikon
Moron
Otklizat nizbrdo
Di god ti triba
Aliiiiii
Moćeš i uzbrdo uprit
Kažu najdalje do okoprilike
Vrankvurta

A i šta će ti dalje
Ne bi da ti se kliže do rećemo Haga

Nego
Nisan priboravila reć koju o EU izborin
Nisan priboravila nego me načisto stra’

Pupi
Oni naš profesijonalni Srbin
Najavijo je kako ćemo vidit’ njijovu snagu na izborin
Snagu kakvu do sad’ vidili nismo

Eto Bože
Moston ćeš činimise moć’ samo za Dubrovnik
Za Zagreb, ove ture, samo priko Italije
Jerbo ovo će bit’ snaga neviđena
Tako da ove ture nema ništa ni od pontona a niti od vozikanja priko Paga

Pilaju nan se jopet, lagano, oni krupniji balvani
Tako san ga bar ja razumila

A meščini
Nisan jedina

A nije do mene
Nisan predljiva
Kad rećemo Peđu Mišića slušan
Nit’ me stra’, nit mi se čini kako mi priti

Zašto Srbi ne biraju tak’oga čovika između sebe?
Zašto ne biraju čovika koji Hrvatsku drži svojon Domovinon a ne kravon muzaron

Zašto
Ih
Morebit zato što ni Hrvat ne zna izabrat bolje
Ae
Tako i Hrvat bira raznorazne Šuice i Borozanke
Raznorazne

Umisto da priliku dade onima kojima
EU nije Domovina
Nego čisto, interesna zajednica iz koje valja uteć trkomice dočin zgledaš kako ti šćetu
Ili o glavi radi

Barbara Jonjić/narod.hr

Hrvatski branitelj Predrag Peđa Mišić protiv Pupovca: Kako je biti Srbin u Hrvatskoj?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Gračani su paradigma poslijeratnih revolucionarnih likvidacija i upravo se zato drže tako čvrsto zatvorenim

Objavljeno

na

Objavio

Više je razloga zbog kojih sam posljednjih godina izbjegavala pisati ili javno govoriti o hrvatskom strukturnom i sustavnom odbijanju da se suoči s totalitarnom prirodom komunističkog režima i njegovim zločinima. Ali ovih se dana dogodio razlog da učinim iznimku. U cintoriju crkve u Gračanima, u sjevernom dijelu Zagreba dovršena je spomen-grobnica žrtvama komunističkih vlasti. A to je ipak dijelom bila moja priča.

Gračani su paradigma poslijeratnih revolucionarnih likvidacija i upravo se zato drže tako čvrsto zatvorenim. Zato što se ondje jasno vidi kako su „likvidacije neprijatelja naroda“ bile pomno planirane, pažljivo organizirane i sustavno provođene.

Gračanski zdravstveni inspektor Miroslav Haramija, koji je bio zadužen za organizaciju i nadgledanje pokopa žrtava zabilježio je 20 lokacija masovnih grobnica sa 783 likvidirane žrtve i sačuvao svoje bilješke s označenim mjestima grobnica, zakopavši papire u vrtu. Još 1990. je iskopao i objavio svoje zapise. Nije dočekao da bilo koju od njih otkopaju. No svoja je saznanja prenio na svog zeta Josipa Sečena. A lokalna je zajednica počela komemorirati žrtve.

Gračani su postali moj dosje kada sam nakratko radila u uredu za istraživanje grobnica žrtava komunizma. Osnovan je u predizbornoj 2012. godini, političkim konsenzusom HDZ-a i SDP-a, da bi ga odmah nakon dolaska na vlast Milanovićeva kukuriku koalicija odlučila ugasiti. A mi smo odlučili ne nestati bez bitke.

No nije bilo lako naći saveznika na glasnoj HDZ-ovoj desnici. Jedinog tihog, ali efikasnog i pouzdanog saveznika u političkom spektru našli smo u zastupniku Davoru Ivi Stieru. Uskoro je stigla pismena potpora opstanku Ureda kao politički neovisne ustanove u vidu pisma tadašnjeg šefa kluba zastupnika pučana u Europskom parlamentu Josepha Daula premijeru Zoranu Milanoviću. Gašenje Ureda time nije zaustavljeno, ali dobili smo još koji mjesec. Da iskopamo nešto, u uvjetima snažne difamacijske kampanje i potpune sustavne opstrukcije.

Pokušali smo na velikogoričkom području. I nismo našli ništa. Policijske istrage izmanipulirane iznutra, navodile su na krivi trag i pogrešne lokacije. Ali smo naučili da veliki „mag“ za pronalaženje masovnih grobnica i iskusni operativac Udbe Ivan Grujić ima posebne strojeve – specijalnu sondu i georadar. I da je sve to samo gluma, dok ne nađete kost.
Najsličnije njegovoj specijalnoj sondi bilo je svrdlo za sadnju vinove loze.

Kupili smo taj stroj. Gračani su bili naša lokacija za biti ili ne biti. Promašimo li, znali smo da će nas saborska većina ugasiti prije ljetne stanke, kao nesposobne likove koji traže nepostojeće masovne grobnice. I krenuli smo sa svojim strojem u sondiranje, prema nacrtima M. Haramije. Moji kolege, ravnatelj Tomislav Anić i Miro Landeka svrdlali su u zapuštenom privatnom voćnjaku (zbog grobnice namjerno zapuštenom) usred Gračana, meni je stroj bio fizički prezahtjevan. Nešto je kvrcnulo i na stroju se pojavio zub. Savršeno zdravi, bijeli zub. Na drugoj lokaciji, na Medvednici, stroj je izbacio dio kosti.

Nalaze smo najprije pokazali predsjedniku Upravnog vijeća Ureda Andriji Hebrangu. „Što je to?, Otkud vam ?“- pitao je sve crveniji Hebrang. A kad smo mu rekli da smo kupili i stroj koji stopostotno detektira masovne grobnice, naš predsjednik Upravnog vijeća je pao u polukomu:“ Georadar ste kupili? Koliko to košta? Znate li vi za javnu nabavu. Uništit će nas.“ Naš stroj je koštao oko 150 kuna. Zahvaljujući njemu mogli smo mirno zatražiti od Grujića ekshumaciju grobnica Krivićev brijeg i Obernjak u Gračanima. I tako je počelo, sustavu unatoč.

Dobili smo vrijeme za sljedeći cilj: pronaći mjesto za dostojan ukop, mjesto memorije. Pronašli smo ga u cintoriju crkve u Gračanima. Lokalna zajednica, župnik, Ured nadbiskupijskog duhovnog stola, svi čija je suglasnost bila potrebna, bili su više nego spremni na suradnju, sretni što mogu sudjelovati. I do jeseni su ishođene sve dozvole. Ali je i zakon o ukidanju Ureda ponovo pušten u saborsku proceduru.

Pokušali smo prije izvjesnog kraja još nešto – urediti zajedničku memorijalnu grobnicu, ali i označiti mjesta onih skrivenih masovnih grobnica. Da budu mjesta sjećanja i spoznaje. Akademik Branko Kincl, član našeg Upravnog vijeća iznimno se angažirao da stignemo rok do Božića 2013. Tadašnji njemački predsjednik Joachim Gauck za posjeta tadašnjem hrvatskom predsjedniku Josipoviću 7. prosinca 2013. je na Pantovčaku izričito podržao istraživanje zločina komunizma. Dopisnik FAZ-a je pisao kako Milanovićeva Vlada želi ugasiti Ured. Stier je opet odradio svoju dionicu. Ali i Milanović je odradio svoju. Istoga dana saborska većina je ukinula Ured.

U tom trenutku trebalo nam je još koja tri mjeseca da u Gračanima napravimo ogledni primjer odnosa prema žrtvama komunističkih likvidacija za slične slučajeve u Hrvatskoj, na platformi rezolucija Vijeća Europe i Europskog parlamenta.

Bilo mi je drago kada mi je gospodin Sečen javio da je šest i pol godina poslije ipak napravljena grobnica u cintoriju crkve. Ali to je njihova, lokalna i ljudska pobjeda nad sustavom. I još jedan pokazatelj da nasljeđe komunizma nije za nama, već je tu – s nama, piše Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

 

Fra Mario Knezović: Dokle? Dokle taj medijski teror i izluđivanje istine trebamo trpjeti?

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Borislav Ristić: Biste li za milijun dolara postali Amerikanci?

Objavljeno

na

Objavio

Danas mnogi ljudi odlaze u SAD sa željom da postanu njeni građani, dok bi Grenlanđanima sama Amerika mogla doći s čekom od milijun dolara svakom.

U ove sparne ljetne dane, kada se sve topi i gori, kao dobrodošlo osvježenje dođe priča o ledom okovanom Grenlandu. Grenland je uglavnom poznat kao velika bijela mrlja na karti svijeta, ucrtana na samom sjeveru Atlantskog oceana. Kada se pogleda na tu kartu, odmah se vidi kako je jako udaljen od Amerike i predstavlja prirodni produžetak danskog teritorija.

Grenland je arktički otok pod vlašću danske krune, nekada kao kolonija, a danas autonomna oblast u okviru Kraljevine Danske. Na njemu živi oko 56 tisuća stanovnika, mahom starosjedelaca Inuita, koji nastanjuju prostor koji zauzima površinu otprilike 38 teritorija Hrvatske.

Inuitima je draga danska kruna, ali ih muče i hamletovske dvojbe i vjerojatno se pitaju ima li što trulo u državi Danskoj? Htjeli bi biti neovisni, ali je problem tko bi to sve platio. Njihov bruto domaći proizvod je nešto preko 2 milijarde dolara.

Tekuće troškove im trenutno pokriva Danska, koja izdvaja 700 milijuna dolara godišnje, što je preko polovice njihovog proračuna. Sam Grenland, osim nešto ribarenja, u biti nema ekonomiju. Izvan glavnog grada Nuuka nema puteva i infrastrukture, piše Borislav Ristić / Večernji list

Ono, pak, čega bi na Grenlandu moglo biti su minerali i rijetki metali, a procjene govore i o mogućim nalazištima nafte i plina. Trenutno je nemoguće dati bližu procjenu punog potencijala tog otoka jer se samo mali dio njegovog rudnog bogatstva eksploatira.

Grenland je zanimljiv i kao potencijalno novo čvorište morskih puteva, koji bi s topljenjem arktičkog leda u budućnosti mogli postati novi Suez ili Panamski kanal.

Uzimajući sve u obzir, financijski stručnjaci s Wall Streeta iznijeli su kalkulaciju kako bi najviša procjena Grenlanda mogla dostići cifru od 500 milijardi dolara, što je veličina godišnjeg američkog vojnog proračuna. To su sve razlozi zbog kojih Grenland sve više postaje interesantan susjednim zemljama, od Norveške, Kanade, Rusije i SAD, pa sve do Kine.

I tako, od kocke leda u čašici svijetskih zbivanja do potencijalnog El Dorada modernih tehnologija i novog pomorskog sjecišta, između fantazije i zbilje, Grenland sve više pobuđuje pažnju. A ovih je dana taj arktički otok doveo čitav planet do usijanja nakon što je u medije procurila vijest o tome kako je američki predsjednik Trump sa svojim savjetnicima razmatrao mogućnost kupovine Grenlanda od Danske.

Na tu je vijest promptno reagirala nova danska premijerka, Mette Frederiksen, koja je odbila uopće razmatriti takvu ponudu, pritom ju nazvavši “apsurdnom”. Takvu njezinu reakciju Trump je ocijenio neprimjerenom od strane dužnosnika države s kojom SAD imaju saveznički i prijateljski odnos. Zbog toga je odgodio svoj najavljeni službeni posjet Danskoj, do koga je trebalo doći početkom rujna, za “doglednu budućnost”.

Kako je to često slučaj u Trumpovom pristupu problemima, i ovo diplomatsko zatezanje odnosa s Danskom oko Grenlanda moglo bi biti u funkciji ostvarenja nekog drugog cilja. Grenland je priča otvorena za budućnost, ali postoje ciljevi koje treba ostvariti u ovom trenutku. A koje trenutno ciljeve ima Amerika vezano za Dansku?

U tom svjetlu, moglo bi biti zanimljivo podsjetiti se stupanja na dužnost aktualne američke veleposlanice u Kopenhagenu, koja je tom prilikom pred Kongresom saslušana zajedno s Robertom Kohorstom. Objašnjavajući ciljeve i zadatke koje je dobila, na tom je saslušanju posebna pažnja bila posvećena blokadi izgradnje Sjevernog toka 2.

Kako Danska još uvijek nije dala dozvolu za izgradnju tog projekta, nekako se čini da će, nakon odbijanja razgovora oko prodaje Grenlanda, sada teško biti u poziciji ići u direktan sukob sa SAD, i odbiti suradnju i oko blokade ovog projekta.

A što bi se moglo dogoditi kada se jednom otopi diplomatski led s Grenlanda, pa Danci ipak odluče saslušati američku ponudu? Ako pođemo od njegove procijenjene vrijednosti na 500 milijardi dolara, to je vrijednost četiri danska godišnja proračuna.

Već samom prodajom bi Danci mogli relaksirati svoj proračun, a prodajom bi mogli i jako dobro zaraditi, pa bi dobijeni novac mogli, poput Norvežana, recimo, uložiti u mirovinski fond, tako da buduće generacije nemaju za čim žaliti. Sami Grenlanđani su sada, također, protiv prodaje. Oni su ponosni i suvereni, ali imaju problem što ne mogu opstati bez pomoći drugih. Danas Danci, sutra, možda, Amerikanci?

Tako dolazimo do pitanja što ako bi se u cijenu prodaje Grenlanda ukalkulirala i isplata od, recimo, milijun dolara svakom od 56 tisuća građana Grenlanda – bi li to promijenilo njihov stav?

Danas mnogi ljudi odlaze u SAD sa željom da postanu njeni građani, dok bi Grenlanđanima sama Amerika mogla doći s čekom od milijun dolara svakom. Što, dakle, ako bi pitanje za milijun dolara Grenlanđanima glasilo – biste li postali Amerikanci?

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari