ZAGREB, 21. svibnja 2026. – Tijekom rasprave o Konačnom prijedlogu Zakona o međunarodnoj zaštiti, saborski zastupnik stranke Dom i nacionalno okupljanje Damir Biloglav govorio je o izazovima migrantskih procesa, mogućim dugoročnim posljedicama za Hrvatsku i Europu te potrebi promišljanja uzroka migrantskih kriza.
Na početku obraćanja iskoristio je priliku da zahvali ministru i pohvali njegov napor da ovaj kaos i ovu situaciju koju imamo s ilegalnim migracijama i tražiteljima međunarodne zaštite ipak koliko-toliko kontrolira, ističući kako, nažalost, njegove mogućnosti nisu baš jako velike: ”Meni ovo sve skupa sliči na situaciju u kojoj imate jednu grupu ljudi koja dobiva žestoke batine, a vi se nalazite u prvom redu ni krivi ni dužni. Umjesto da se onaj tko dobiva najviše batina, a u ovom slučaju to je Hrvatska jer je zemlja koja je prva na udaru tih migrantskih kretanja, zapita zašto baš ona mora dobiti najviše tih batina, mi se trudimo zauzeti nekakav gard, nekakav položaj kako bismo ih dobili što manje. To slikovito prikazuje hrvatski položaj u ovom trenutku kada su u pitanju migracije i ogroman broj ljudi koji traži međunarodnu zaštitu.”
Govoreći o Paktu o migracijama i mogućim budućim obvezama Hrvatske, Biloglav je otvorio pitanje prihvatnih kapaciteta budući bi Hrvatska trebala godišnje primiti oko 1500 tražitelja međunarodne zaštite, što otvara pitanje što će biti s prihvatnim centrom u Željavi, na koje, kako je istaknuo, od ministra nije dobio odgovor: ”Ako sada imamo oko 150 ljudi u zatvorenim prihvatnim centrima, zašto onda gradimo novi centar u Željavi, čiji će kapacitet u prvoj fazi biti 1500 migranata? Očito se Hrvatska priprema za ono što dolazi. U taj centar ćemo u prvoj fazi morati primiti 1500 ljudi i to je tek početak.”
Biloglav dodaje kako nije rečeno što će biti u sljedećim fazama i do koje će to razine ići te smatra kako to čak nije niti predvidivo: ”Nije rečeno ni što će se događati s tim ljudima koji će biti u tome centru. Koliko dugo oni ostaju u tim prihvatnim centrima, što se s njima događa i kakva je njihova sudbina. Nisu li ti prihvatni centri zapravo početak jednog naopakog rješavanja ovoga problema? A to naopako rješavanje sastoji se od getoizacije, i to najgoreg tipa, getoizacije iza žice.”
Govoreći o integraciji, Biloglav je upozorio na iskustva drugih država: ”Ovdje se govorilo o tome kako bi trebalo integrirati ljude koji dolaze, bilo da se radi o stranim radnicima ili tražiteljima međunarodne zaštite. Međutim, iskustva zemalja koje su davno prošle taj put pokazuju da to ne ide baš tako lako. Postoje zemlje koje su dopustile getoizaciju pa su se našle u velikim problemima. Postoje i zemlje koje su pokušale potpuno asimilirati te ljude pa se pokazalo da ni to ne funkcionira. Mi ljudi nismo pali s kruške. Imamo svoju povijest, svoje povijesno pamćenje i znamo tko smo i što smo. Ako dolazimo iz posve drukčijih kulturnih krugova, nije moguće potpuno nas integrirati u neko društvo. Mi nikada nećemo do detalja postati sastavni dio toga društva.”
Podsjetio je i na hrvatska iskustva s izbjeglištvom i prisilnim migracijama: ”Mi Hrvati trebali bismo imati poseban osjećaj prema ljudima koji traže međunarodnu pomoć upravo zbog našeg povijesnog iskustva. Za vrijeme Domovinskog rata više od pola milijuna naših ljudi bilo je protjerano sa svojih ognjišta, a oko 150 tisuća ljudi otišlo je izvan granica Republike Hrvatske. Imali smo i razdoblje neposredno nakon Drugog svjetskog rata kada su stotine tisuća naših ljudi, računajući na europsku solidarnost, krenule prema Zapadu u nadi da će pronaći spas. Vrijeme je pokazalo kako je to završilo, a rezultate te europske solidarnosti mi i danas iskapamo na svakom koraku naše države.”
Govoreći o budućnosti migrantskih procesa, Biloglav je upozorio da Europa problem još uvijek pokušava rješavati kratkoročno: ”Migracijski procesi nešto su što je neminovno. Rekao bih čak da je ovo tek početak pravih problema. Europa zasad pronalazi nekakva palijativna rješenja, pokušavamo jedni druge nadmudriti i pokušavamo što bolje proći u ovoj situaciji. Međutim, koliko god pokušavali pronaći rješenja, ona su uglavnom kratkoročna i dugoročno će popustiti. Ovo je proces koji je, po mojoj procjeni, tek započeo i mi ga zasad koliko-toliko uspijevamo kontrolirati. Međutim, on će se neminovno nastaviti.”
Govoreći o dugoročnim uzrocima migrantskih procesa i budućnosti Europe, Biloglav smatra kako Europa mora preispitati vlastiti smjer razvoja i vrijednosni sustav: ”Jedini dugoročno održivi cilj koji može dati dugoročne rezultate jest potpuna promjena vrijednosnog sustava na kojem se danas zasniva Europa. Europa je napustila svoje korijene, svoje kršćanske korijene na kojima je postala tako moćna kako jest. Europa je danas odustala od kulture života, kako je to govorio papa Ivan Pavao II., i nalazi se na putu kulture smrti i postupnog propadanja.”
Na kraju je govorio o potrebi dugoročnog promišljanja i mogućim uzrocima migracija: ”Bilo bi puno korisnije kada bi Europa rekla da je spremna dio svojega blagostanja i standarda staviti u funkciju razvoja zemalja iz kojih dolaze ovi problemi i iz kojih dolaze ti ljudi. Ako bi te zemlje imale uređene sustave, razvijeno gospodarstvo i barem donekle životni standard kakav mi imamo, ljudi ne bi imali potrebu odlaziti i tražiti kruh negdje drugdje. Ja ovdje apeliram na razmišljanje i dugoročno promišljanje o uzrocima ovih kriza, a ujedno podržavamo našeg ministra i Vladu koja se trudi u ovim okolnostima pronaći najbolje rješenje za trenutne probleme u kojima se nalazimo.”
Dom i nacionalno okupljanje