Connect with us

Komentar

Crvene jabuke ostat će neobrane

Objavljeno

-

Ilustracija

Vjerojatno ste čuli za Borince, neka najveću plantažu jabuka u Hrvatskoj. Plantaže odavno nema, ali voćnjaka još uvijek ima.

Borinci su pored mjesta Jarmina koja se nalazi na uzvisini i kada je gorjela Drava international, oblak crnog dima prepun karcinogenih čestica prošao je upravo tim putem. Plantaže prepune crvenih sočnih jabuka bile su obavijene tim dimom. Jabuke će ostati neobrane jer ih nitko ne želi ni brati ni jesti. Nitko ne želi da ta sočna jabuka natopljena otrovnim kemikalijama pojede nečije dijete. Nitko ne razmišlja o šteti, svi razmišljaju o zdravlju, svog, tuđeg, a ponajviše zdravlju naše djece.

Na tim Slavonskim poljima zlati se neobrani kukuruz, list je davno požutio, isto kao zaostala neovršena polja suncokreta. Neće taj suncokret završiti u ulju, jer zašto bi netko trovao nekoga. Ostat će stoka gladna, svinja već nema zbog afričke svinjske kuge, kukuruz će vjerojatno završiti negdje na nekoj parceli van dohvata životinja, nitko s njim hraniti krave neće, nitko neće dozvoliti da nečije dijete popije to mlijeko.

Možda će ga pojesti miševi, vrane, lisice i zečevi, no ni to nije dobro, i to je veliko zlo jer se poremetila prirodna ravnoteža. Jednostavno prekinut je hranidbeni lanac, koji kreće od jabuke, žita, lucerke, suncokreta i na kraju završava u ljudskom organizmu.

Opet je tužna Slavonija, nakon što ostade bez tradicije, bez čvaraka, svinjske masti, nadaleko poznatog kulena, kobasica i šunki. Neće slavonski seljak moći ni šunku za Uskrs skuhati, neće moći skuhati jaja od svojih kokošiju, jer kokoši jedu kukuruz, kukuruz koji je okupan crnim otrovnim dimom, dimom za koji netko treba i mora odgovarati.

Odgovarati zbog neobrane sočne crvene jabuke, odgovarati zbog tuge i očaja slavonskog seljaka, tuge građana Osijeka jer im djeca moraju udisati zrak prepun otrovnih karcinogenih čestica. Odgovarati za strah, za kataklizmu, nečiji nemar, pohlepu i pravljenje Slavonaca budalama, a sve zbog profita. Gdje nestade odgovornost, gdje nestade empatija, gdje nestade ljudskost.

Opet će biti puni autobusi, vlakovi i zrakoplovi Slavonaca na putu u neizvjesnu budućnost u potrazi za korom kruha, u potrazi za crvenom sočnom jabukom, zdravim mlijekom da daju svojoj djeci. Opet će u selima spustiti roletne na prozorima, opet će utihnuti sokak, nestati smijeh i radost, ostat će samo pustoš, ali nepokoreni narod koji će znati „nagraditi” odgovorne.

Nestat će bećarine i bećarca, ostat će samo crkvena zvona, najčešće da zvone za posljednji ispraćaj pokojnika. Slavonija pamti,  i ne zaboravlja.

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Oglas