Cvjetnica

Cvjetnica ili Nedjelja Muke zadnja je korizmena nedjelja.

Službeni latinski naziv Nedjelja palmi ili Muke Gospodnje potječe od jeruzalemskih kršćana koji su se od 4. st. skupljali popodne toga dana na Maslinskom brdu izdašnije slaveći Službu Riječi a potom uvečer u procesiji s grančicama palmi i masline u ruci ulazili u Jeruzalem. Taj se vjernički običaj prakticirao u Rimu od 9.st. odakle se proširio po cijeloj Crkvi.

Za blagoslovljene grančice, svijeće i procesije na Cvjetnicu vezani su brojni hrvatski kršćanski običaji (umivanje vodom u koju se prije stave latice cvijeća, pletenje „pomi” u dubrovačkom kraju i tsl.) Porukama i dubokim značenjem bremenit je spomen na svečani Isusov ulazak u Jeruzalem na magaretu. Naviru u sjećanje brojni starozavjetni tekstovi o „mironosnom kralju” koji krotko jaši na magaretu da uspostavi žuđeni Mir. Isus ulazi u Jeruzalem da u njemu proslavi s učenicima Pashu – prijelaz s ovoga svijeta u Božji svijet.

Taj Isusov krotko pobjedonosni ulazak navještaj je njegove pobjede nad grijehom i nad smrću. Bogoslužni sadržaj Cvjetnice snažno izražava samu bit tzv. vazmenog misterija(otajstva): kroz muku do pobjede, kroz smrt u život, poniženjem k uzvišenju. Nakana je svečanog ophoda i liturgijskog slavlja da se već na Cvjetnicu kroz sudjelovanje u našim srcima začne klica klicanja naše uskrsne noći. Poklik razdraganog naroda „Blagoslovljen Onaj koji dolazi…”! ponavljamo u svakoj sv. Misi.

Potražimo u sebi ne samo sućutnika nego i krivca. Naime, borili smo se bezobzirno za novac kao Juda, višekratno zatajili Isusa kao Petar, pravili se nedužni i prali ruke kao Pilat, otresali se križa kao Simeon, bili surovi, prosti kao vojnici,povodljivi za javnim mnijenjem kao svjetina, mahali glavom kao farizeji i govorili lsusu: “Ako si Sin Božji, siđi s križa…”! Po zlom životu i danas sudjelujemo u Isusovoj optužbi, osudi, patnji i smrti.

Iz 2. st. poručuje nam Djelo Ivanovo:” On je u tamnici, u grobovima, u kladama za sužnje, vrijeđaju ga, vode parnicu protiv njega, jer s onima koji trpe trpi i On”.

U Hercegovini se drži stari narodni i vjerski običaj da se umiva cvijećem na Cvijetnicu. Najprije se to odnosi na ljubičice jer one požure i uvijek ih ima na Cvijetnicu, čak i u onim krajevima s višom nadmorskom visinom. No, ako prođu, kada je kasna Korizma, onda se to radi s drugim cvijećem ili mirodijskim biljem. To je jedan način sudjelovanja u svečanom ulasku našega Gospodina u Jeruzalem na sami dan Cvijetne Nedjelje i početak Velikoga Tjedna.

M.S.