Bili su u rupama, duboko u mraku, skriveni i legli se, a onda su izišli na površinu i uništavaju sve pred sobom. Nema mjesta gdje nisu, od sudova, državnih odvjetništava, političkih ustanova, ministarstava, dječjih vrtića, škola, sveučilišta, još nisu ušli u sport, pokušavaju ali zaštita od njih još drži.
Ušli su u medije, portale, tiskovine, televizije, radio, glođu, grizu, napadaju, uništavaju, poništavaju, nema ih tko zaustaviti. Tjeraju sve pred sobom, ljudi bježe, kopnom, morem, zrakom, na koncu će samo oni ostati i pojesti se međusobno. Deratizaciju je nemoguće provesti, pokušao je jedan 2016 i dekapitirali su ga. U ovoj državi u kojoj bi Hrvati trebali biti većina, većina su postali glodavci, pravog naziva štakori, isti oni koji su u vihoru stvaranja države, drhtali u dubokim jamama u strahu od dekapitacije, danas oni dekapitiraju Hrvate.
Oni su vladari Hrvatske, oni postaju dominantni, pišu pravila ponašanja po kojima većina mora odgovarati manjini. Oni su ti koji su postali gospodari života i smrti, oni su ti koji kroje povijest, možda i geografiju. Oni gospodare kapitalom, moći, utjecajem, rade sve da Hrvate u svojoj državi naprave manjinom, najamnom radnom snagom, koriste sve metode da im isperu mozak, proglase genocidnim narodom, pripišu im zločine i natjeraju da traže milost. Pokušavaju pokoriti nepokorivo.
Do jučer su im smetale ustaške kune, učili su djecu o tome kako su one nastale u zločinačkoj tvorevini, pljujući na žrtvu onih koji su im omogućili da ih zarade, ali ne i da ih zapale, unište kada su ih dobili kao nagradu za svoju propagandu veličajući na društvenim mrežama agresora i slaveći njihovu žrtvu u pokušaju potlačenja onog tko im daje ustaške kune.
Samo ti glodavci moraju znati i zapamtiti, rastu neka nova djeca, buntovna i ponosna, sazrijeva neko novo vrijeme, dolaze neki novi ljudi spremni da naprave ono što je napravljeno početkom devedesetih godina prošlog stojeća i pokušano ali naprasno zaustavljeno 2016 godine. Opet će pokušati uteći u rupe, infiltrirati se u društvo, no ta im priča proći neće, sve dok se manjina ne pokori volji većine, dok većina ne odlučuje, upravo onako kako piše u osnovnim postavkama demokracije, a živimo u nekakvoj, kakvoj takvoj demokraciji.
Ta nova djeca, isto kao ona koja su još mlada, zelena i balava u tenisicama išla braniti državu, stvarati slobodu koju su glodavci shvatili kao priliku za sebe, ne za te mlade ljude koji su ginuli radi vrućeg srca i vruće glave. Oni su samo čekali priliku, hladnog srca još hladnije glave da svojim kandžama pokušaju oteti krvavo stvoreno. Stvoreno sa srcem i ljubavlju, a to se ne pušta tako lako, jer Hrvati su to krvlju platili i neće dati nikome, pogotovo ne njima da im to otmu, slobodu i domovinu.
Nikada više Hrvati neće natapati polja i livade svojom krvlju da bi netko uživao nezasluženo na njihovoj žrtvi. Dosta je bilo onih koji su izišli iz dubokih rupa, nakotili se i pokušali nametnuti volju većini, otimajući do skoro njima mrske hrvatske kuna, a sada eure. Dosta je bilo, vratite se tamo odakle ste izišli ne pomolite glavu i kandže prema nečemu našem, hrvatskom.
A. Rašić