Connect with us

Razgovor

Doprinos HVO u stvaranju slobodne i samostalne BiH i Republike Hrvatske je Ogroman i Neizbrisiv..

Published

on

S banjalučkog bojišta
Razgovor –  Stanko Sopta, general HV i HVO

U analizama ili ocjenama vojno-redarstvenih akcija, poglavito Oluje, manje se ili često uopće ne spominju vojne akcije koje su bile priprava, uvod i koje su je u velikoj mjeri omogućile, a odvijale su se teritorijalno na području Bosne i Hercegovine pa bismo tome mogli posvetiti više pozornosti o 20. obljetnici „Oluje“. Pojasnite nam ili naglasite vojnostrateške odrednice.

Vojna agresija JNA i srpskih formacija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu prijetila je stvaranjem velike Srbije što bi geostrateški dugoročno destabiliziralo jugoistok Europe. BiH u toj agresiji bila je ujedno i sredstvo i cilj, što je vidljivo iz činjenice da su svi napadi na Hrvatsku izvođeni s teritorija BiH, osim istočne Hrvatske.

HV i HVO odnosno Hrvatska zaslužna je za deblokadu UNPA zone Bihać, čime su spriječene gubitci i eventualne „nove Srebrenice“. Pregovori s američkim i političkim dužnosnicima nisu bili jednostavni, dok su Srbi bili svjesni iznimne važnosti tog cilja i nisu birali sredstva? U nekim dokumentima nalazimo podatke da su u tajnoj operaciji koristili biološka sredstva za trovanje prehrambenih proizvoda, čime su navodno iz stroja htjeli izbaciti 5. korpus Armije BiH?

Washingtonski sporazum stvorio je preduvjete  za zaustavljanje projekta velike Srbije. Partnerski odnosi sa SAD-om, u kojim je jednu od ključnih uloga imao ministar obrane RH Gojko Šušak, bili su dobrodošli za planiranje i provedbu operacija oslobađanja RH i dijelova BiH te deblokadu UNPA zone Bihać.

Molimo, navedite nam i ukratko opišite strateški bitne vojne operacije, u skladu s prvim pitanjem. Spomenite i Vašu ulogu, sudjelovanje i brigade koje su nosile najveći dio tereta.

Operacija Cincar 94, oslobađanje Kupresa bila je prva i strateški iznimno bitna operacija te je označila početak niza velikih operacija koje su završile vojno redarstvenom operacijom Oluja 95. Snage HVO-a u studenom 1994. oslobađaju grad Kupres i Kuprešku visoravan.

Nakon nje u prosincu slijedi operacija Zima 94, na livanjsko-glamočkoj bojišnici. U ovoj operaciji 2 gbr. zauzima planinski masiv Male Golije, koji dominira i vizualno nadzire veći dio Glamočkog polja stvarajući povoljne preduvjete za oslobađanje Glamoča.

Operacije Skok 1 i Skok 2., zadaća 2. gbr. je obrana u sektoru 4 z/o s. Šegrti-Kremešnica-Maksov Vrh–Mala Golija-Tikva-Velika Golija-Koričina; isključivo vrijeme izvršenja zadaće od siječnja do srpnja 1995. godine.

U operaciji Ljeto 95, nakon teških borbi od 25. do 28. srpnja, 2. gbr. HVO-a je presjekla komunikaciju Livno-Koričina-Glamoč te je zauzela prijevoj Koričina i Poljanski vrh, u ranim jutarnjim satima 29. srpnja ušla u Glamoč. Nakon toga smo ovladali dominantnim objektima iznad Glamočkog polja; Čemernicom, Gradinom i Matrakom.

Smjelost, odvažnost i inicijativa ovih branitelja koji su potpuno svjesni što znači prelazak crte bojišnice, crte između života i smrti, ta njihova hrabrost bila je presudna tijekom cijelog Domovinskog rata kao i prilikom ovih operacija. Oni su istinski heroji o kojima i danas razmišljam sa zahvalnošću i divljenjem. Posljednji među njima koji je darovao život za našu slobodu je Toni Dragoje, zapovjednik 3. pv/3. ps/2. pb/2. gbr. HVO-a na banjolučkom bojištu, 18. listopada 1995., predvodeći svoju borbenu grupu u zauzimanju kote 437. Zadnji je poginuli branitelj Domovinskog rata. Svim poginulim vitezovima Domovinskog rata: sloboda kraljevskoga grada Knina i hrvatskoga kraljevskoga grada Jajca i slobodna Domovina ime je Vaše i naše pobjede!

Oluju su pripremale tri gardijske brigade HVO-a, pozadinski vežući neprijateljske snage. Bila je potrebna iznimna taktička i vojna spremnost i umješnost. Zbog čega Vi mislite da su navedene vojne operacije vrijedne izučavanja i divljenja? Naravno, potrebno je naglasiti da nije bilo prekomjernih granatiranja i da su žrtve bile minimalne, a gađani samo vojni ciljevi. Što je na kraju dokazano i rušenjem optužnica hrvatskim generalima Gotovini i Markaču u Haagu.

Operacija OLUJA  – grahovsko-glamočko-kupreško bojište: 1. gbr HVO, 2. gbr. HVO, 3. gbr HVO provode taktički manevar improvizirajući napad prema Vitorogu čime vežu neprijateljske snage na sebe i omogućavaju brz prodor hrvatskih snaga u izbijanju na granice RH.

Na fotografiji, prema činu: ratni ministar obrane RH Gojko Šušak, ratni ministar HR HB Vlado Šoljić, zapovjednik hrvatskih snaga general pukovnik Ante Gotovina, zamjenik zapovjednika HR snaga general Rahim Ademi, zapovjenik postrojbi za oslobođenje hrvatskog kraljevskog grada Jajca general Stanko Sopta, zapovjednik specijalne policije HR HB i zamjenik postrojbi za oslobođanje hrvatskog kraljevskog grada Jajca general Zlatan Mijo Jelić, zapovjednik 1. gardijske HVO “Ante Bruno Bušić” brigadir Antun Luburić, zapovjednik 1. HG general Miljenko Filipović

Vi odnosno 2. gardijska brigada se uključuje i u operaciju Maestral, do oslobađanja Jajca i Pougarja?

2. gbr. uvedena je 10. rujna u operaciju Maestral, tada prolazimo kroz borbeni raspored 4. gbr., udaramo u bok i leđa neprijatelju te nastavljamo napad smjerom Draganić Podovi, Strojice, Pribeljci, Vukovo i rijeka Vrbas i presijecamo komunikaciju Kupres-Šipovo.

U nastavku operacije ide se ka oslobađanju Jajca. Zapovjednik hrvatskih snaga general Ante Gotovina radi pregrupiranje, formira operativni pravac i određuje glavne snage na njemu koje čine 2. gbr. HVO, specijalna policija HRHB; bojna Jajce, ppn Gavran i 81. gb HV. Zapovjednikom na tom pravcu imenuje mene a zamjenikom generala Jelića.

Paralelno na lijevom boku napadna djelovanja provodi 1. gbr “Ante Bruno Bušić”, 60. gb “Ludvig Pavlović”, 22. diverzantski odred, sts GS HV i 12. rujna u večernjim satima oslobađaju grad Šipovo, te nastavljaju napadna djelovanja prema selima Trnovo i Majdan.

Nakon višednevnih danonoćnih borbi u jutarnjim satima 13. rujna 1995. 2. gbr. s ostalim postrojbama oslobađa hrvatski kraljevski grad Jajce, Podmilačje svetog Ive i cijelo Pougarje.

U nastavku bojnih djelovanja postrojbe 2.gbr. i specijalne policije izbijaju na rijeke Ugar i Riku i s.Vinac, zauzimaju hidroelektrane Jajce 1 i Jajce 2, Barevo, Mile i zaposjedaju dominantne objekte u odnosu na neprijatelja.

Bez HVO-a nije bilo moguće provesti sve ove operacije odnosno izboriti slobodu hrvatskom narodu, obraniti i stvoriti samostalnu BiH i neovisnu Republiku Hrvatsku.

Recite nam više o operaciji Južni potez.

U operaciji Južni potez na mrkonjićgradskoj i banjalučkoj bojišnici 2. gbr. angažirana je 10. listopada 1995. umjesto 3. gbr. HVO, a na desnom boku 7. gbr. Tada smo izveli napad smjerom Barevo-Crna rijeka-Manjača i izbili u širi rajon Manjače, a posebna zapovijed  generala Gotovine bila je da nastavimo napadna djelovanja  te u sljedeća 24 sata izbijemo na objekte  koji su ključni na smjeru prema Banjoj Luci. Tako sam s postrojbama 1.pb i 3.pb. i izvid. satnije nakon cjelonoćnog forsiranja smjera u potpunosti realizirao zadaću i u ranim jutarnjim satima sam o tome izvijestio službujućeg časnika u zapovjedništvu HS. Sljedećeg dana smo zauzeli planinu Čemernicu, hidroelektranu Bočac, širi rajon s. Baljvina te zatvorili komunikaciju Kotor Varoš-Bočac.

Trebalo je uistinu dobro poznavati i teren, tlo, a i suborce, koji su to sve bili u stanju usklađeno izvesti. Kako se to odvijalo?

Sve ove operacije zahtijevale su veliku prilagodljivost u rješavanju zadaća koje je diktirala dinamična bojišnica. Brigada je pokazala sposobnost, usklađenog djelovanja, brzinu manevriranja usredotočenosti na sintezu pokreta i paljbene potpore i konačno sposobnost zauzimanja dominantnog terena u z/o.

Presudnu ulogu za dobivanje bitaka u svim ovim operacijama uz usklađeno djelovanje svih elemenata  sedam borbeno operativnih sustava imale su male borbene skupine koje su bile strukturirane  i sposobne  koncentrirati pješačku paljbu i protuoklopni boj na bliskim udaljenostima.

Smjelost, odvažnost i inicijativa ovih branitelja koji su potpuno svjesni što znači prelazak crte bojišnice, crte između života i smrti, ta njihova hrabrost bila je presudna tijekom cijelog Domovinskog rata  kao i prilikom ovih operacija. Oni su istinski heroji o kojima i danas razmišljam sa zahvalnošću i divljenjem.  Posljednji među njima koji je darovao život za našu slobodu je Toni Dragoje, zapovjednik 3.pv/3.ps/2.pb/2.gbr. HVO-a   na banjolučkom bojištu 18. listopada 1995. predvodeći svoju borbenu grupu u zauzimanju kote 437. Zadnji je poginuli branitelj Domovinskog rata.

Svim poginulim vitezovima Domovinskoga rata sloboda kraljevskoga grada Knina i hrvatskoga kraljevskoga grada Jajca i slobodna Domovina ime je vaše i naše pobjede!

Uloga HVO-a je nezamjenljiva i neupitna. Hrvatska vojska i hrvatski narod su u oslobađanju svojih teritorija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pokazali jedinstvo, čvrstoću i hrabrost, za koje vjerujemo da se nikada ne mogu umanjiti niti rasplinuti. Jedno biće. Cjelina. Mislite li da političari ili politike, međunarodne ili domaće, mogu znatnije utjecati ili dirnuti u bit, srž tih odnosa i tog iskonskog istonarodnog osjećaja?

Ove oslobodilačke operacije mogu se smatrati i jesu provedbom rezolucija UN o zaštićenim zonama UN-a u BiH. Znamo da je Srebrenica pala a jedina zaštićena  UNPA zona Bihać je obranjena od strane HV-a, HVO-a i AbiH. I one se mogu smatrati početkom mirovnih operacija HV.

Bez HVO-a nije bilo moguće provesti sve ove operacije odnosno izboriti slobodu hrvatskom narodu, obraniti i stvoriti samostalnu BiH i neovisnu Republiku Hrvatsku.

Razgovarala / Dubravka Vidak/Hrvatsko slovo / Kamenjar.com

Napomena: Razgovor je vođen uoči 20. obljetnice „Oluje“, ali ga zbog aktualnosti ponovno objavljujemo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari