Pratite nas

Komentar

DUJMOVIĆ: Neprežaljenim jugoslavenima treba ovih dana osigurati dodatnu liječnicku skrb!

Objavljeno

na

Ima li bolje ilustracije današnje Hrvatske od činjenice da je sramotni svjedok na suđenju hrvatskim studentima, Budiši i Čičku mitske ’71 bio isti čovjek kojj je danas i ne samo danas, najveća analitička zvijezda hrvatskih medija. Notorni Žarko Puhovski koji bi prepuknuo od muke da se nije kritički osvrnuo na hrvatske navijače i u ove dane ponosa i slave.

“Oko reprenzentacije imamo nacionalistički, ne patriotski naboj” reći će retorikom policijskih špiclova iz 70- tih čovjek koji nije samo pomogao svojim svjedočenjem da Budiša i Čičak sa dvadeset i kojom godinom života završe na višegodisnjoj robiji, nego će devedesetih biti vedeta UJDI-a, naglašene jugoslavenske stranke koja je okupljala okorjele jugoslavene. U vrijeme stvaranja hrvatske države! Da je ovo normalna hrvatska drzava vec bi ove obje zastrasujuce kompromitacije bile dostatne da Puhovski kao moralno politicka nakaza zavrsi na smetlištu hrvatske povijesti, komentirao je Tihomir Dujmović.

Ali kako je ovo sadržajno bivša jugoslavenska republika Hrvatska, Puhovski je ostao mjera moralne analitike. Jedno vrijeme ga je Togonal zvao barem jednom tjedno na HTV! Puhovski je zapravo konsterniran onom viskovićevskom nesnošljivošću spram bilo kakve kvalifikacije nacionalnog tako da njima dvojici kao i drugim neprežaljenim jugoslavenima treba ovih dana osigurati dodatnu liječnicku skrb! Njima je šovinizam već i to kad Hrvatska dođe u polufinale svjetskog prvenstva!

Kako sad to, kad su oni rasli u Bakarićevoj fetvi da je najbolje da je Dinamo sedmi u jugoslavenskoj ligi! I sad naravno Puhovski ne zna kako dalje, no kao narkoman jugoslavenstva osjeća da mora napasti ovu euforiju, jer je on ’71 na sud bio kadar otići i prisegnuti da su neke izjave iz ’71 vrijedne robije!

Zamislite kako je njemu sad i što je njemu ovo! Ja ga mogu zamisliti dok sluša mladost kako širom zemlje slavi Hrvatsku kako se u ovoj izvanrednoj situaciji sa pancirkom i voki tokijem šeta po sobi! I pokušava dobiti Viskovića koji je isti tako u pancirki sa voki tokijem! Oboje pokušavaju dobiti autobusni kolodvor da doznaju kad prvi bus vozi u Brezovicu! Halo Veljko, ovdje Žarko, prijem, idemo li vlakom ili busom, prijem!

Jer, ako ovo nije fašizam, ja ne znam što je fašizam! U doba mladosti Žarka Puhovskig to bi sve bilo pohapšeno, a ako zapne evo njega sa sudskim iskazom kako je nacionalizam vrijedan robije! I ništa nije pomoglo, ni svjedočenje ’71 ni UJDI devedesete, da bi doživio kakvih 30 godina kasnije da nema gradskog trga širom Hrvatske gdje se ne slavi nacionalna pobjeda. Hrvatske nogometne reprenzentacije u hrvatskoj državi!

I kad danas u 72 godini života Puhovski sumira svoje napore, od svjedočenju protiv Čicka i Budiše preko UJDI-a do dana današnjega, njegovi ukupno životno napori zapravo stanu u veliki hit Toše Proeskog:”

Jer moj je zivot vječito padanje
kad zbrojim poraze ništa ne ostane
samo jos vučem navike
i sve na tome ostane”.

I Puhovski stvarno “ samo jos vuče stare navike” i zato ne može izdržati da ne vikne kako ““Oko reprezentacije imamo nacionalistički naboj, ne samo patriotski, koji je iz njih učinio nešto drugo. Npr. mi imamo reprezentaciju koja nastupa kao reprezentacija HDZ-a ne Hrvatske jer pozdravljaju himnu na način na koji pozdravljaju članovi HDZ-a” uz dodatak “

“Ovo je puno veća euforija od one ’98. iz čitavog niza razdoblja. Prvenstveno jer je ona euforija došla nakon one euforije nastale nakon rata, zapravo se nastavljala atmosfera, a ovo danas je potpuno protiv društvene atmosfere. Mi smo imali jednu duboku depresiju u društvu, iz čitavog niza razdoblja, i to je sada promijenjeno u nekoliko tjedana. Promijenjena je atmosfera u društvu i političkoj zajednici tako da je tu šok veći”.

Da, Puhovskom je ovo šok! Velim, da je ovo normalna država Puhovski bi bio muzejski eksponat koji bi dobro poslužio đačkim ekskurzijama,no u bivšoj socijalističkoj republici Hrvatskoj on je i dalje vječna mjera svih stvari! Do kada?

Tihomir Dujmović

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Fenomen ”kome kad se svi iseljavaju”

Objavljeno

na

Objavio

KJKP Vodovod i kanalizacija doo Sarajevo

Zanimljiv fenomen posljednjih godina prati gotovo sve vijesti lokalnog karaktera. Bez obzira na sadržaj vijesti, njenu pozitivnu ili negativnu konotaciju, vijest na društvenim mrežama biva popraćena zgražavanjem kako se „svi iseljavaju“!

Bilo da se radi o novom pločniku, tvornici, aparatu u ambulanti, ponudi nekog poduzeća, nečijem dostignuću ili neuspjehu, ispod se može naći zajedljiv komentar tipa „kome kad se svi iseljavaju“, piše Tvrtko Milović.

Fenomen sam uočio na nekoliko zaista pozitivnih vijesti koje ne traže nikakav komentar, eventualno neki oblik podrške. Na vijest o novoj prometnici slijedi komentar – „kome kad se nitko njome neće voziti“. Na vijest o novoj tvornici – „kome kad su svi u Njemačkoj“. Na vijest o novom aparatu u ambulanti – „tko će radit kad su i liječnici i pacijenti vani“ itd.

Količina zajedljivosti i neoriginalnog cinizma doslovno zatrpava sve lokalne vijesti, dok su one s „državne“ razine u pravilu lišene te vrste komentara.

Da bih (sebi) objasnio ovaj ružan fenomen, prošao sam kroz profile onih najupornijih kritičara. Oni u pravilu negativno komentiraju svaku lokalnu vijest, nad svime se zgražaju i sve osuđuju. Njihovi komentari su ogorčenost na sve, bez ikakvog ulaska u sadržaj vijesti. Tako će vijest o uspješnom poljoprivredniku komentirati opaskama kako je samo pitanje dana kada će i on iseliti iz BiH ili slično. Zanimljivo, dežurni hejteri svega u pravilu kritike upućuju na lokalnu vlast (!?) i u pravilu ne žive u BiH!

Odavno je jasno da većina građana nema pojma za što koja razina vlasti služi pa za sve probleme u državi i društvo jednostavno optužuju načelnika svoje općine. Ipak, nejasno je otkud energija (i vrijeme) ljudima koji su već napustili BiH da toliko ustrajno potiču i druge da isele. Ili, ako već ne isele, da se barem osjećaju loše što nisu odselili!?

Drugo, zašto se uopće bave pitanjima zemlje u kojoj ništa ne valja? Odluka o iseljenju iz domovine nije samo puko preseljenje s točke A na točku B. To je odluka i o napuštanju zajednice kojoj su pripadali i priključenje sasvim drugoj zajednici. Naravno, emotive veze ostaju, pa i interes za životom bivše zajednice. Ali otkud onda potreba da se toliko pljuje po svemu što je „ostalo“?

Moje je mišljenje da se oni koji još imaju potrebu pljuvati po svemu u BiH (i ružnom i lijepom) ustvari nisu integrirali u društvo u koje su došli. Oni su tamo samo radnici koji su mentalno ostali u BiH. Oni ne idu na okupljanja lokalnog stanovništva niti događaje lokalne zajednice. Njima ništa ne znači novi pločnik, nova tvornica, nova sprava u Domu zdravlja. Oni nisu dio uspjeha te lokalne zajednice. Oni će naći vremena komentirati (negativno) novi put u svom selu u Bosni, dok ih otvaranje nove autoceste tamo gdje žive – nimalo ne zanima. Svoje facebook komentare će ostavljati na zavičajnom facebook Pageu, dok njemačke web stranice i društvene mreže i ne otvaraju. Dijelom što ne znaju jezik, a dijelom što znaju da njihovo mišljenje tamo nikog ne zanima.

Ovaj fenomen posebno groteskno izgleda kada neki „naš“ iseljenik optužuje svoju bivšu općinu u BiH zbog nezaposlenosti a kada je odlazio vani, sigurno nije posao tražio u općini.

Fenomen podle dijasporske zajedljivosti moguće da ima veze i sa neostvarenim ambicijima vani, a možda i generalnom osjećaju otuđenosti u stranom društvu. Odatle tolika prisutnost dijaspore na društvenim mrežama u komentarima lokalnih tema. One „državne“ jednostavno ne razumiju pa se njima i ne bave. Ali popravku kanalizacije itekako razumiju. To im je lako i komentirati. Jer, tko će srati kad su sve seronje iselile u Njemačku!? Komentirao je Tvrtko Milović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Damir Kajin: Za ovaj Uljanik je gotovo, nedopustivo, ali predvidivo

Objavljeno

na

Objavio

Za ovaj Uljanik je gotovo. Nedopustivo, ali predvidivo. Nema budućnosti, ali zato ima za njegove hijene koji i dalje dobivaju novce i nagrade, kao i za neodgovorne političke oce iz Istre koji su ga doveli do propasti i sada uživaju pravosudnu zaštitu, te jedu i piju na račun poreznih obveznika.

Ali bitno da se hrvatski mediji bave ministrovom kućom koja ne košta milijun, nego 2.5 milijuna kuna, a ne istarskim dužnosnicima koji ulaskom u politiku nisu imali ništa, a danas njih 50-70 teže je od 3, 4 mil. Eura. Jedan istarski načelnik sada npr. istovremeno gradi 4 vile i svaka košta min 300.000 Eura.

Rastureno, pokradeno i pozamašan broj propalih istarskih tvrtki. Puno mladih bez posla, droge posvuda, premreženost i hobotnica. Lokalna vlast koja za Uljanik nije učinila baš ništa, umjesto da pokaže spremnost da se solidarizira sa uništenim društvom, sada polemizira i moralizira.

Bila je šansa 2018. kada je Vlada usmjerila cca 900 mil. kn pulskom brodogradilištu, ali ni uprava, ni NO, ni sindikati ni lokalna samouprava nisu imalu hrabrosti reći da je nužno restrukturiranje po cijeni da se cijelu nadgradnju pošalje kući kako bi jezgra istarske industrije preživjela.

Što radi lokalna vlast? Mijenja prostorne planove i otvoreno sudjeljuje u izboru strateškog partnera. Umjesto Debeljaka biraju Končara kojemu je u to vrijeme Jakovčić bio na čelu NO Afaraka, nepravomoćno kažnjenog sa 150 mil. €. Dovlače u V. Lenac Palumbo grupu čiji su vlasnici pred godinu dana nepravomoćno kažnjeni sa 6 god. zatvora.

Grad Pula mijenja prostorne planove u dosluhu sa upravom, a 2017. pojavljuje se program “diverzifikacije”, u kojem se na otoku planira gradnja 2 hotela, marina, itd. Župan Flego, kada sam mu spomenuo tu namjeru u emisiji Otvoreno, na to se osvrnuo riječima: “Mi govorimo o konju, a ne muhi ispod konjskog repa”. Tako je naša svetinja Uljanik “puštena” niz vodu.

Što će se dogodit? Obveze društva ostavit na postojećem društvu kojem slijedi likvidacija, te će se pokrenuti osnivanje novog društva koje bi si moglo iz imovine jaružara osigurat neki inicijalni start ako prethodno ne ustupe pomorsko dobro nekom špekulantu, te ako ne rasprodaju svu imovinu.

Sve je moglo biti i drugačije, ali pod vodstvom lokalne vlasti, koja je sve znala, te uprave moralo je biti upravo tako.

Ono najtragičnije jest da su se brodovi ugovarali sa programiranim gubitkom pri sklapanju ugovora, (2011-15), a na što bi se redovito kalemio i stvarni gubitak pri gradnji.

Sve je to rezultiralo 2018/19 naplatom 4.5 mlrd. kn jamstava i odlaskom na zavod 2800 pulskih radnika. Radnici na zavodu ili u inozemstvu, uprave u vilama, a samouprava u foteljama, komentirao je bivši saborski zastupnik Damir Kajin jučerašnju odluku o likvidaciji Uljanika d.d

HDZ: Uljanik je preživio dva svjetska rata, ali nije uspio preživjeti pustošenje ‘najvećih istarskih sinova’

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari