Sveti Josip Radnik je katolički blagdan koji je 1955. godine uveo papa Pio XII., određujući da se slavi 1. svibnja – na dan koji je svijet rada izabrao kao svoj praznik. Time je Crkva jasno poručila da rad ima svoje uzvišeno i sveto mjesto u Božjem naumu.
Sveti Josip Radnik kao uzor radnicima
Matej i Luka donose nam rodoslovlje svetog Josipa, koji potječe iz kraljevskoga roda Davidova. Povijesne pojedinosti njegova života ostaju djelomično nepoznate – nije sasvim jasno je li rođen u Betlehemu ili Nazaretu. No poznato je da je bio skroman radnik, tesar, koji je život proveo u tišini svakodnevice, radeći za svoju obitelj. Upravo je u tom svakodnevnom radu stekao milost i snagu da odgaja Sina Božjega.
Josip je bio jednostavan čovjek iz Nazareta, a njegovo ime na hebrejskom znači „Bog će dodati“. U njegovu životu Bog je „dodao“ najveće blago – Mariju i Isusa. Evanđelje ga naziva pravednikom, a u židovskoj tradiciji to znači čovjek koji vjerno vrši Božji zakon i koji je milosrdan prema bližnjemu. Josip je bio očit primjer čovjeka koji vrši volju Božju – u šutnji, predanosti i poslušnosti.
Rad kao put svetosti
Sveti Josip Radnik simbolizira vrijednost rada kao puta k Bogu. On nije izrekao nijednu riječ koja je zabilježena u Svetom pismu, ali je govorio djelima. Njegova vjera, pouzdanje i rad s ljubavlju prema obitelji govore više od riječi. Josip nije bio biološki otac Isusu, ali je bio pravi otac po ljubavi, skrbi i pouci.
Sv. Augustin o njemu piše: „Josipu ne samo da pristaje oslovljavanje ‘Oče’, nego on to zaslužuje više nego itko drugi.“ Isus je s njime dijelio svakodnevni rad i život, učio zanat i oblikovao svoj ljudski karakter. Josip je bio čovjek od čijih se ruku učio i sam Bog, postavši pravi čovjek. U njegovoj radionici Sin Božji je upoznao znoj, trud i vrijednost poštenog rada.
Blagdan koji povezuje vjeru i rad
Međunarodni praznik rada, koji se obilježava 1. svibnja u spomen na štrajkove i demonstracije iz Chicaga 1886. godine, u mnogim je državama dobio ideološko značenje. No Crkva je na taj isti dan postavila lik svetog Josipa kao uzor radniku – ne borca, nego sluge; ne ideologa, nego pravednika. Papa Leon XIII. i papa Pio XII. prepoznali su u svetom Josipu zaštitnika radnika i obitelji, pozivajući vjernike na posvećenje svakodnevnog rada po uzoru na njega.
Sveti Josip Radnik nije svetac riječi, već svetac djela – svetac koji nas uči da se svetost ne stječe u izvanrednome, već u vjernosti svakodnevnici, u radu, tišini i ljubavi prema obitelji. Crkve posvećene njemu u Hrvatskoj – od Osijeka i Karlovca do Belišća i Slavonskog Broda – svjedoče o čašćenju ovoga šutljivog, ali snažnog zaštitnika hrvatskog radnika.
Kardinal Franjo Kuharić je prigodom posvete jedne takve crkve rekao: “Na ovaj oltar donosim vaš rad, vaše žuljeve, vaš znoj…” Sveti Josip Radnik trajni je podsjetnik da je rad svet, a obitelj temelj društva.