I onaj tko se ne slaže s referendumskim pitanjima o otkazivanju Istanbulske konvencije i o promjenama izbornog zakonodavstva, odnosno s pozitivnim odgovorima na njih, trebao bi svojim potpisom podržati samo raspisivanje referenduma u znak potpore instituciji refrenduma, to jest volji naroda, te vraćanju povjerenja naroda u samoga sebe, da se i njega nešto pita, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija
Nasuprot takvom stavu, ovih dana kad se na štandovima diljem Hrvatske prikupljaju potpisi, svjedočimo snažnom antidemokratskom refleksu, koji i nije čudan za zemlju koja je stoljećima bila žrtvom okupacijskih i totalitarnih sustava s istoka i zapada, ali koji nije stran ni slobodarskoj i slobodnoj Europi.
Populizam je danas izjednačen s fašizmom, a u stvari njegovo odbacivanje je samo drugi izraz za elitizam, za strah od naroda, koji bi valjda trebao samo birati već izabrane i potvrđivati već odlučeno.
Predsjednik Sabora Gordan Jandroković boji se kako će referendumi destabilizirati (baš takav) politički sustav, dok predsjednik Vlade Andrej Plenković misli da bi referendumske teme trebale biti predmetom rada i odlučivanja predstavničkih tijela, a ne izravne demokracije. Furio Radin drži da su referendumi usmjereni protiv Vlade, a naravno boji se i za vlastitu poziciju vječnoga zastupnika.
U Zagrebu se mora platiti za mjesto na ulici na kojemu se postavljaju stolovi za potpisivanje, dok je riječki gradonačelnik Vojko Obersnel zabranio uopće prikupljati potpise na javnim površinama. I nije u toj odluci usamljen.
Tako mladi trideset dvogodišnji načelnik općine Gradac Matko Burić također ne dozvoljava pristupanje referendumskoj inicijativi. I to zato što se on ne slaže s pitanjima koja nas, kako on kaže, vode u petnaesto stoljeće.
No baš je njegova reakcija (kao i Obersnelova i drugih načelnika i gradonačelnika koji postupaju na isti način) uskrsnula ravno iz srednjeg vijeka.
Oni se, naime, ponašaju kao feudalci, odnosno kao vlasnici gradova i sela, kao da su ih od ćaće naslijedili. I oni su ti koji poput ajatolaha odlučuju koji je stav i koje uvjerenje ispravno, a koje ne.
Uopće, ovo onemogućavanje referenduma uskraćivanjem trgova i ulica kao mjesta na kojima se može izraziti potpora izravno je kršenje Ustava RH i ustava svih demokratskih država suvremenog svijeta, na što i Ustavni sud mora samoinicijativno i preventivno reagirati.
Jer, to onemogućavanje izravno je kršenje jednog od osnovnih ustavnih načela koje govori o slobodi mišljenja, govora i okupljanja.
Narod, kad je već riječ o referendumskim temama, ima pravo odbaciti moralna shvaćanja koja mu se silom nameću preko tzv. Istanbulske konvencije, kao što ima pravo odlučiti što će, koga i kako birati. Neki su prijedlozi dobri, neki baš i nisu, ali su u svakom slučaju (demokratski) napredak u odnosu na sadašnje stanje.