Pratite nas

Religija i Vjera

fra Mario Knezović: Mladomisnici Crkve u Hrvata, njih 66, budite kao pater Cvek ili Michale Los

Objavljeno

na

Svećenik na smrtnoj postelji

Do bola čovjeka gane činjenica koju je na bolesničkoj, smrtnoj postelji, izgovorio mladić iz Poljske koji je bio u formaciji za svećenika.U teškoj bolesti sveo se život samo na jednu želju koja je glasila: Biti svećenik bar jedan trenutak i slaviti barem jednu svetu misu u životu. To je izgovorio Michal Los koji je za tešku i neizlječivu dijagnozu doznao iznenada. Prikovan uz bolesničku postelju u Varšavi, te svjestan ozbiljnosti trenutka, nije kao posljednju želju imao ozdraviti, nego biti zaređen za svećenika.

Tu želju su mu, prema svim crkvenim procedurama, uspjeli izvršiti. Sveta Stolica je odobrila ređenje u izvanrednoj situaciji. Njegov biskup i provincijal, te nekoliko svećenika s bolesnikovom obitelji, sudjelovali su u njegovim redovničkim zavjetima i svećeničkome ređenju. Mladi bogoslov Michael je postao svećenikom i slavio je u bolničkoj sobi, u bolesničkoj postelji svetu misu. Nažalost, dvadesetak je dana nakon toga, vidno iscrpljen opakom bolesti, preminuo.

Kakav poticajan primjer. Ako do sada nismo shvatili što to znači sveta misa, to nam je Michael posvjedočio. Jedna sveta misa za njega bijaše sve. Uz taj poticajan čin iz Poljske valja istaknuti smrt još jednoga svećenika p. Antuna Cveka, isusovca. „Umro je dobri duh Zagreba“, tako su glasile brojne naslovnice tiska, interneta i društvenih mreža.

Dok neki često, bez imalo ljubavi, rekli bismo zlonamjerno, govore o svećenicima kao konformistima kojima je materijalno najvažnije, taj isusovački svećenik je svojim životom najbolji demantij toj tezi. Godinama je, što pješice, što na biciklu, obilazio osamljene, zapuštene, bolesne, siromašne u Zagrebu. Poput milosrdnoga oca nosio im je hranu za dušu i tijelo.

Taj dobri duh Zagreba živio je Isusov govor o blaženstvima, te tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa. Njegova udruga „Kap dobrote“ bila je pretvorena u rijeke i oceane naklonosti ljudskoj potrebi. Bio je proglašen ponosom Hrvatske. Proglašavam ga ponosom svećenika i Crkve. Tako smo potrebiti takvih kao što bijahu dugovječni misnik p. Antun Cvek i misnik s jednom slavljenom misom Michal Los.

Pri susretu svećenika iz BiH, koji bijaše na Kupresu, vidjela se želja za takvim putem. Svećenika iz BiH je 795, a na području BiH djeluje 586 svećenika. Mnogi iz BiH rade predano diljem svijeta. O tome neće i ne mora biti u medijima. Ionako se kaže kako je svećenik poput zrakoplova: Dok leti, nitko to ne zamjećuje, ali kada padne, svi znaju i prepričavaju. Zato je, smatram, korisno pročitati nekoliko misli iz pisma majke sinu mladomisniku.

Dragi sine! Prošlo je mnogo godina, mnogo molitava, žrtava, suza, neprospavanih noći i samoodricanja, do današnjega dana, kad će dragi Bog dozvoliti da Mu prikažeš prvu svetu misu na oltaru. Zato smo Mu danas od srca zahvalni što je odabrao našega sina za Svoga učenika, a tebi zahvaljujemo što si se odazvao riječima: „Govori Gospodine, sluga Tvoj sluša!“Kad dođeš na dužnost, budi blag prema svakome. Ako te tko vrijeđa, opet se sjeti Isusovih riječi: „Oče, oprosti im.“ Gledaj da u tebi svako dijete nađe dobra roditelja, mladež iskrenog prijatelja, roditelji dobrog savjetnika, a svaki starac čvrst oslonac. Svaki dan se sjeti knjige „Nasljeduj Krista“.

Piše: fra Mario Knezović/Naša ognjišta/fratar.net

In memoriam – Svećenik na biciklu, pater Cvek, dobri duh Zagreba i anđeo siromašnih

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Što prorok Izaija poručuje mentalnim komunistima i udbašima?

Objavljeno

na

Objavio

Kako do obraćenja, kajanja i praštanja? Što biblijski prorok Izaija poručuje mentalnim komunistima i udbašima?

Je li konačno došlo vrijeme za istinu i kajanje sinova udbaša i komunista?

Govori: fra Mario Knezović / Agape

 

>>> Fra Mario Knezović: Ne treba TV serijal o Titu, znamo da je zločinac

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Opravdana je vjera našega puka u pomoć Majke Božje

Objavljeno

na

Objavio

Na povratku zavjetne procesije grada Zagreba iz Marije Bistrice, ispred crkve sv. Petra u Zagrebu godine 1943./ foto zg-nadbiskupija.hr
Propovijed nadbiskupa Stepinca na hodočašću u Mariju Bistricu, 7. srpnja 1935.

Stari pomorci, da im lađa za vrijeme bure ne bude igračka valova, nastojali su, da što prije nađu čvrsto tlo i bace sidro, koje će lađu držati na mjestu. Svaki pojedini od nas putnik je na moru ovoga života, koji plovi usred raznih bura i oluja.

I cijeli narod hrvatski jedan je takav putnik, koji već 13 stotina godina plovi pučinom života u ovoj svojoj današnjoj lijepoj domovini, koju mu je podarila ruka Božja. I taj si je narod kao mudri pomorac našao također jedno čvrsto tlo, gdje je bacio sidro svog ufanja i nade da ne potone u teškim časovima života, a to je Majka Božja bl. Djevica Marija.

O toj dubokoj vjeri našega puka, da mu je Marija najbolja zaštitnica u životu i u smrti, svjedoče nebrojene crkve Njoj posvećene po našim brežuljcima i planinama, otocima i dolinama. O toj dubokoj vjeri našega puka svjedoče nebrojeni oltari Njoj posvećeni gotovo u svim crkvama, svjedoče nebrojeni kipovi Njoj na čast podignuti na raskršćima naših puteva i cesta. Svjedoče nebrojene slike Njezine, koje rese i najsiromašnije potleušice naše kao i najbogatije palače.

Tu vjeru djedova i otaca naših došli smo i mi da zasvjedočimo i da zapečatimo ovom jubilarnom  procesijom grada Zagreba i hrvatskog naroda.

Krivovjerci raznih boja predbacuju nam, da je uzaludno i besmislena zazivati Mariju, jer je Bog samo jedan, a mi pravimo iz Marije božanstvo.

Pitamo Vas, braćo, zar se je varalo svekolika katoličko kršćanstvo kroz 1900 godina, kad je tako iskreno štovalo Mariju i zazivala je u pomoć? Zar se je varao i narod naš kroz 1300 godina zazivajući Mariju u svim zgodama i nezgodama života? Zar je šačica raznih krivovjeraca koji su nikli pred par decenija ili najviše par stotina godina u pravu, kad se blatom nabacuje na ono što je nama svima milo i drago, a to je  pobožnost k Majci Božjoj? Mislim, da nitko od vas toga ne vjeruje i ne može vjerovati. Jer na što nas sam Spasitelj, Bog, lsus Krist upućuje, ne može biti zlo.

A zar nas ne upućuje sam Spasitelj: »Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi«[1] A kada je ,braćo, zmija bila mudrija negoli onda, kad je upropastila Adama? Znajući da ga sama ne bi tako lako pridobila, poslužila se ženom nesretnom pramajkom Evom. I kad je upropastila nju, bez muke je srušila i Adama. Pa i onaj mudri Židov Mordokaj zar nam ne kazuje isto? Kad je narod židovski bio osuđen na propast po kralju perzijskom znao je Mardotej, da sam ne može stupiti pred kralja ni moliti milost za narod. Zato se je poslužio ženom kraljicom Esterom.[2] Nju je poslao pred kralja i, kako svjedoči sv. Pismo, ublažila je srce kraljeva i spasila židovski narod od sigurne propasti.

Pa i oni lukavi Filisteji, o kojima tako često govori sv. Pismo upućuju nas na nešto slično. Znali su, da sami nikad neće svladati Samsona, najvećeg junaka izraelskog. I što nisu mogli sami, učinili su pomoću Dalile, koja je prevarila Samsona i predala ga u ruke Filistejima.[3] Pa i onaj glasoviti vojskovođa izraelski Joab upućuje na nešto slično. Ne mogavši na drugi način ublažiti srce kralja Davida, da opet primi buntovnog sina Apsaloma, poslužio se slabom ženom Tekuitom. I što nije mogao učiniti junački i hrabri vojskovođa sam, učinio je preko slabe, obične žene.[4] Opomena dakle Spasiteljeva, mnogi pri­ mjeri sv. Pisma a i zdrav razum upućuju nas da se utječemo Mariji.

Ta kako bismo se mi bijednici, koji smo toliko griješili mišlju, riječju i činom i toliko puta i tako teško, kako bismo se usudili stupiti otvoreno pred vječnog, neizmjerno svetog Boga, ako ne bismo imali nikoga koji nas zagovara? A čiji zagovor može da bude jači, može da bude moćniji nego li Marijin? Zagovor one, koja je Sinu Božjemu dala čovječje tijelo, čije je svete grudi sisao, iz kojih je svetih ruku primao hranu. Braćo, ima li koji čovjek zdrave pameti, koji bi se usudio prigovoriti, ako iskreno štujemo i djetinjskim pouzdanjem zazivamo Mariju?

Ali kažu nam protivnici kakvi su to štovatelji Marijini koji istodobno dok je časte kunu i psuju i podavaju se svakojakim grijesima? Zar nije bolje ako je uopće ne štujemo?

Moram priznati našim protivnicima, da imadu u mnogočem pravo što se ovoga tiče. Ali što ćete! Čim je novac skuplji, tim se radije falsificira. Tako je i vrag, koji je po riječima Spasiteljevim »lažac i ubojica ljudi od početka«[5], falsificirao pobožnost k Majci Božjoj. Tu dakle moramo biti na oprezu, da ne bi i naša pobožnost k Mariji bila krivotvoreni novac, s kojim bi zlo prošli na nebeskoj mjenjačnici. Kao što si crnci prikazuju anđele crnima, tako i mnogi grješnici jer su crni u srcu, slikaju si pobožnost k Majci Božjoj crnu to jest oni hodočaste, oni poste Njoj na čast, oni joj donose darove na oltar, ali istodobno i psuju i pijančuju i griješe proti zapovijedima Božjim.

Što ćemo dakle reći ovima? Hoćemo li im savjetovati da poslušaju protivnike i prestanu s postovima, hodočašćima, molitvama? Odgovaram nipošto! Jer što je pobožnost? Nije ništa drugo negoli čvrsta i spremna volja činiti sve što časti Boga. Tako i pobožnost k Majci Božjoj – činiti spremno ono što ju časti. Zato hodočašća, postovi, darovi nisu sami po sebi pobožnost, nego su ili učinak pobožnosti ili sredstvo da se k pobožnosti dođe.

Koji je dakle u grijehu, a ipak hodočasti, posti i moli samo zato da se riješi grijeha, jer hoće da iskreno časti Mariju, ne samo da ne čini ništa zla, nego ju neka još više časti, da mu što prije isprosi milost obraćenja. A oni opet koji hodočaste, poste, daruju možda zato, da će im Marija pomoći da mogu što dulje živjeti u grijehu, neka također ne prestaju častiti je na ovaj način, nego neka što prije mijenjaju svoju opaku i pokvarenu volju i mole bl. Djevicu, da ih učini dobrima i valjanima, jer se grijeh i Marija nikada ne mogu složiti, kao što se ne slažu vatra i led.

Evo braćo, kako je opravdana vjera našega puka u pomoć Marijinu, kako je opravdano štovanje Majke Božje u našemu puku, makar bio i grješan.

Zato se mi obraćamo k Njoj, svim srcem i svom dušom vapeći: »Pogledaj na nas milena Mati, svrni k sirotam pogled svoj zlatni!« Pogledaj na dječicu hrvatsku da ih nikada ne ofuri mraz grijeha i opačine! Pogledaj na hrvatske mladiće i djevojke, da ostanu vazda čisti i pobožni! Pogledaj na hrvatske muževe i žene, da čuvaju neokaljanu bračnu vjernost i čuvaju se odurnih opačina koje skvrne svetost bračnoga života! Pogledaj na hrvatske starce i starice, da im milostivi Bog po Tvom zagovoru olakša jade starosti, oprosti grijehe i pripremi sretnu vječnost!

Mi pak sa svoje strane obećajemo svi, da ćemo Ti ostati vjerni i iskreni štovatelji! Vjerni dok budu žuborili potočići naši, šumile rijeke naše, dok se bude pjenilo sinje more naše. Vjerni dok se budu zelenile livade naše, dok se budu zlatile njive naše, dok se budu sjenile tamne šume naše, dok bude mirisalo cvijeće domovine naše!

Završujemo s pjesnikom našim moleći Te iz dubine srca:
Dobra nam navek ostani,
isprosi nam pri Sinu,
da od svakog zla obrani
nas i domovinu. Amen!

Katolički list, 11. srpnja 1935., br. 28., str. 342-344.

IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 64-67.
zg-nadbiskupija.hr

[1] Mt  10, 16.
[2] Est 4-8,
[3] Suci 16, 4-22.
[4] 2 Sam  14, 1-24.
[5] Iv 8, 44.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari