Na današnji dan 1947. hrabra skupina hrvatskih domoljuba skinula je jugoslavensku zastavu s petokrakom sa splitskog brda Marjan.
Umjesto jugoslavenske zastave na Marjan je postavljen hrvatski barjak velik 18 metara!
Taj izuzetno hrabar i domoljubni čin bio je protest mladih Hrvata protiv nasilnog i zločinačkog komunističkog režima koji je provodio nasilje, teror i smrt diljem naše domovine.
Jedan od sudionika ove izuzetno hrabre akcije, Frane Tente, ubijen je godinu dana kasnije u Lepoglavi u 20-oj godini života. On je jedan od tisuća Hrvata i Hrvatica koji su mučeničkom smrću platili svoje domoljublje i građansku hrabrost usprotivivši se neljudskom i demoniziranom komunističkom režimu.
Svjedočanstvo objavljujemo jer hrvatska javnost ima pravo znati za ovakve potresne priče iz nedavne mračne povijesti, a koje su ispisali krvlju hrvatski mladići i djevojke.
Simbolika Marjana – „hrvatski barjak crven-bijeli-plavi“
Simbolika vrha Marjana uvijek je bila hrvatska zastava, simbol hrvatstva i zadržala se tako do današnjih dana. Predstavljala je prkos Hrvata nenarodnim i nehrvatskim režimima. U jugokomunističkoj Jugoslaviji nakon rata na vrh je stavljena jugoslavenska zastava sa velikom zvijezdom petokrakom.
Na današnji dan 1947. skupina mladića i djevojaka odlučila je na prosvjednu akciju. Frane Bettini (22), Ivica Bavčević (22), Nikola Pensa (22), Jelka Betica (42), Vlaho Zelinak (45), Borica Jonić (20), Ruža Anić (19), Katica Šanić (20), Jakov Kirigin (19), Tomislav Karaman (21), Vjekoslav Matijević (20) učinili su hrabar čin kakav komunisti nisu mogli ni zamisliti da se može dogoditi u Hrvatskoj koja je bila već dvije godine pod terorom i brojnim mučenjima.
Na vrhu Marjana skinuta je jugoslavenska zastava s crvenom zvijezdom i stavljen 18-metarski hrvatski barjak! Akcija je izazvala šok među splitskim komunistima i orjunašima. Istraga je počela, a već za dva tjedna uslijedila su uhićenja.
Optužnice mladim Splićanima
Uhićeni su prošli užasni istražni postupak i izvedeni su pred sud. Osim izvješene zastave, teretilo ih se za tiskanje letaka, pisanje parola poput “Doli Tito” i “Živija HOP”, dizanje bune u selima, pomaganje odmetničkim skupinama te pokušaj vrbovanja za HOP.
Slobodna Dalmacija je 31. svibnja 1947. izvijestila da je riječ o “vješanju ustaške zastave” i “izdajstvu ostataka fašizma”. Presude su bile stroge: Bettini 10 godina, Bavčević 6, Pensa 7, Betica 10, Zelinak 2.5, Jonić 4, Anić 3, Šanić 3, Kirigin 2, Karaman 3, Matijević 18 mjeseci, a Frane Tente 3 godine zatvora.
Nakon Šibenika i izgradnje pruge Šamac – Sarajevo, Frane Tente je vraćen u kaznionicu u Lepoglavi gdje je zatvoren u samicu, okovan, izložen hladnoći i teškim uvjetima. Umro je 8. studenog 1948. godine u 20. godini života, prema službenom izvještaju, od ‘vodene upale porebrice i tuberkulozne upale mozgovnih opna’.
Dr. Augustin Franić u svojoj dokumentaciji naveo je 205 ubijenih političkih zatvorenika i 223 umrlih u KPD Lepoglava, te ukupno 12.500 političkih zatvorenika između 1945. i 1990. godine.