Pratite nas

Analiza

Gastarbajteri prošle godine u Hrvatsku poslali više od 2,25 milijardi dolara

Objavljeno

na

Ukupni transferi dijaspore potvrđuju da je Hrvatska od iseljeništva dobila više novca nego od stranih ulaganja.

I dok nema sasvim preciznih brojki o tome koliko se stotina tisuća hrvatskih državljana iselilo posljednjih godina u inozemstvo, najnoviji podaci Svjetske banke potvrđuju da i novo iseljeništvo nije izgubilo vezu s Hrvatskom, piše direktno.hr.

Kao i za vrijeme bivše države, članovi obitelji koji su ostali u Hrvatskoj preživljavaju ili podižu životni standard upravo zahvaljujući novčanim transferima iseljeništva.

Hrvati su, prema preliminarnim podacima Svjetske banke, u 2016. kući poslali 2,253 milijarde dolara što je 4,3 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP-a). Hrvatska se tako ubraja među zemlje, prema podacima Svjetske banke, u kojima transferi vlastitih građana iz inozemstva kontinuirano rastu.

Prema podacima Hrvatske narodne banke, najnovija procjena transfera iseljeništva podudara se s procjenama Svjetske banke i premašuje 2,1 milijardu eura. To je više od svih ukupno pristiglih izravnih stranih ulaganja u Hrvatsku tijekom 2016. godine, koja su, prema podacima HNB-a, iznosila 1,96 milijardi eura.

Prema podacima središnje banke najviše novca u Hrvatsku su investirale kompanije iz Italije, Nizozemske, Luksemburga i Njemačke.

Ako se prebroje sva dosadašnja inozemna ulaganja od 1993. do danas ukupno su iznosila 30,8 milijardi eura. U tom su razdoblju najznačajnije strane investicije pristigle iz Nizozemske (6,55 milijardi eura), Austrije (3,5 milijardi eura), Italije (3,3 milijarde eura) i Njemačke (2,9 milijardi eura).

Dijaspora je poslala puno više novca, službenim i neslužbenim kanalima, no o tome se nedovoljno govori i ne vodi se prava statistika. Prema najnovijem istraživanju Svjetske banke u razdoblju od 1993. hrvatski su iseljenici u zemlju porijekla poslali 29,5 milijardi američkih dolara, u to naravno nisu računate pojedinačne investicije putem njihovih tvrtki. Dakle, gotovo kao i sva izravna strana ulaganja.

Državljani Bosne i Hercegovine, prema podacima Svjetske banke, u 2016. u zemlju porijekla slali su 1,87 milijardi dolara, što je jednako vrijednosti 11,3 posto njihova BDP-a.

direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Jan Ivanjek: Vojna analiza – Mađarska modernizacija Zrinyi 2026, pouka za Hrvatsku vojsku

Objavljeno

na

Objavio

U najnovijoj epizodi Cro Opsa analiziram kako Mađarska već nekoliko godina provodi najsveobuhvatniji i najambiciozniji plan modernizacije vojske u širem hrvatskom susjedstvu, Zrinyi, odnosno Zrinski, 2026.

Od novog pješačkog oružja, preko tenkova i haubica, pa helikoptera, do PZO sustava, a možda i do novih borbenih aviona.

Za razliku od Hrvatske, ne škrtari se u opremanju vojske. Hrvatska tu može mnogo naučiti o sustavnom pristupu modernizaciji oružanih snaga, za koju je od kritične važnosti napokon pronaći političke volje da se pošteno plati ono što nam je krajnje neophodno, prvenstveno višenamjenski borbeni avioni.

Saznajte kako smanjiti ovisnost o donacijama i traženju jeftinog pri opremanju, kako su neke suparničke države već aktivno sabotirale projekte opremanja Hrvatske vojske te još mnogo toga

Vojna analiza – Hrvatska ratna mornarica, Obalna straža, marinci

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Što je prorekao dr. Franjo Tuđman 23. studenog ’96. g. nakon povratka iz Amerike?

Objavljeno

na

Objavio

isječak

Ovih dana je Zoran Milanović prisegnuo za predsjednika RH. Svi koji su glasali za HDZ-ovog predsjedničkog kandidata pet će godina na Pantovčaku gledati sliku i priliku svog političkog poraza. Uzroka porazu je mnogo a ni jedan se ne može dovesti u svezu s uspjehom stranaka koje su Milanoviću davale javnu potporu.

Politički autizam

Jedan od uzroka poraza HDZ-a na predsjedničkim izborima, a prije njih i na izborima za Europski parlament, neprispodobivi je politički autizam njegovog predsjednika. HDZ-ovo biračko tijelo je ignoriralo nagovore Plenkovića i njegovih pristaša o uspjesima Vlade od kada joj je na čelu, Ne vidjeti taj otklon birača politički je autizam, ili, još gore, podcjenjivanje inteligencije vlastitog biračkog tijela.

Tȁ tko bi glasovao za Kolindu Grabar Kitarović zbog toga što je Marija Pejčinović Burić zagovorom Andreja Plenkovića izabrana za glavnu tajnicu Vijeća Europe? Ili, koga može motivirati imenovanje Dubravke Šuice na mjesto potpredsjednice Europske komisije za demokraciju i demografiju da iziđe na izbore i dâ svoj glas KGK, a sutra nekom drugom? Kakve bi to koristi imala Hrvatska od imenovanja Šuice i Pejčinovič-Burić? Iste onakve (nikakve) kakve je imala od esdepeovih štićenika i eu-birokrata Nevena Mimice i Nevena Matesa, povjerenika za međunarodnu suradnju i razvoj, odnosno člana Revizorskog suda.

Spašavanje Agrokora

Ako je spašavanje Agrokora uspjeh, kojim se osim predsjednika Vlade hvale i članovi njegove administracije, zašto Martina Dalić, kao glavni operativac u toj operaciji spašavanja, nije adut predsjednika HDZ-a na unutarstranačkim izborima, uz pretpostavku da je Dalić članica HDZ-a? Zašto nju ili nekog drugog iz ‘grupe Borg’ nije pozvao u svoj tim? Usput, kako to da nitko iz Plenkovićeva suradničkog stožera ne postavi pitanje o razlogu angažiranja bivšeg Josipovićevog savjetnika informatičke struke Marka Rakara u slučaju Agrokor – i to za milijun kuna? Smiju li postaviti pitanje zašto se tako iznimno povjerljiv slučaj bezuvjetno daje u posjed nekome izvan državnih struktura?

Strah od autoriteta ili neznanje elementarne matematike?

Da drže do svoje inteligencije – ako je imaju – zapitali bi se tko to u izbornoj godini proizvodi afere s imovinskim karticama i sukobom interesa. Pa nije li upravo onaj čija se tvrtka bavi ‘analizom informacijskih, poslovnih i komunikacijskih sustava, analizom i rekonstrukcijom poslovno-financijskih procedura i tokova, analizom i rekonstrukcijom poslovne dokumentacije, analizom i uparivanjem podataka iz različitih izvora koji bi se mogli pojaviti tijekom izvršavanja ugovora’?

Koje li ironije

Ako se Andrej Plenković poziva na svoje uspjehe i uspjehe svoje Vlade, zašto protagonisti toga uspjeha (Jandroković, Grlić Radman, Dalić) nemaju mjesta u njegovom timu? Adut bi u ženskoj kvoti mogla biti i riječkom zvijezdom okrunjena ministrica Obuljen, ali nije. Nije, unatoč činjenici da nedavni antikulturni performans bilježi pohvale – prosto im budi – ‘tog i takvog svijeta’.

Koje li ironije: iz kvote prevrtljivaca i prilagodljivih, osim Bačića u Plenkovićev tim nisu pozvani ni Jandroković ni Kalmeta. Njihovo bi iskustvo a i plodovi suradnje s nekim opskurnim tjednicima bilo vrijednije od Judinih škuda.

Na kraju, zašto nitko iz kvote Mate Granića nije pozvan u Plenkovićev tim, a pozvani su Tomo Medved i Ivan Anušić? Zašto nije pozvan testirati svoj stranački rejting Davor Božinović a pozvana je Zdravka Bušić?

Nije li Božinović političar s ogromnim iskustvom?

Kao dužnosnik bio je nadređen tajnim tajnim službama u državi ili im je bio na čelu. Kao nitko drugi u Hrvatskoj obnašao je važne i utjecajne dužnosti: bio je predstojnik Ureda predsjednika Republike, haaškog lažova i krivokletnika, bio je ministar obrane u Vladi Jadranke Kosor, bio je pomoćnik ministra vanjskih poslova RH u rangu veleposlanika, tj. načelnik VII Uprave (tajna služba MVP) itd, itd. Nije li Božinović svojedobno kao utjecajna osoba u Republičkom sekretarijatu za narodnu obranu Hrvatske pripomogao Andreju Plenkoviću da ne služi vojni rok zbog anemije pa ipak nije na Plenkovićevoj listi za stranačke izbore. Zašto Davor Božinović ne, a Tomo Medved da?

Jednokratna pokrića i kult sličnosti

Jesu li HDZ-ovi članovi – koji će za koji tjedan imati priliku na unutarstranačkim izborima birati svoje vodstvo – toliko neinteligentni da neće zaključiti kako su Medved i neki drugi jednokratno pokriće (žeton) za još jedan stranački mandat Andreju Plenkoviću? Pitanje je opravdano utoliko što se prema dosadašnjem načinu vođenja stranke (HDZ-a) može bez ikakve sumnje tvrditi da u slučaju Plenkovićeve pobjede zamjenik predsjednika stranke i pomoćnici predsjednika neće imati nikakvu osim protokolarnu ulogu. [Tu je početak i kraj kulta sličnosti sa Sanaderom.] Ne, ni Medved, ni Krstičević, ni Anušić nisu ljudi od povjerenja Andreja Plenkovića, nego su to Božinović Jandroković i Bačić. I kakvi god bili rezultati unutarstranačkih izbora a Plenković ostane na čelu HDZ-a, način upravljanja strankom biti će isti. Drugim riječima, na narednim parlamentarnim izborima HDZ će doživjeti poraz.

Uvrjeda inteligenciji

Ne vidjeti da će kriza vrijednosti koje je uspostavio Andrej Plenković rezultirati porazom, manjak je razboritosti i pomanjkanje zdrave logike. Imaju li Plenkovićevi odabranici odgovor na pitanje: Čijom je zaslugom SDP za samo godinu dana poboljšao svoj rejting za 12 posto? Nije valjda Bernardićevom? Ili Marasovom? Ili je u pitanju fenomen ‘crnog labuda’. Ne, nije Robert Kopal toliko dezorijentiran da ne zna glavni uzrok posrnuća HDZ-a. Kod njega je u pitanju blagi poremećaj, ‘savjetnički sindrom’: ‘Serviraj tvrdnje koje šef želi čuti’. Za razliku od stranačkih analitičara, hadezeovo članstvo zna da je HDZ obeščašćen koaliranjem s ‘tim i takvim’ Pupovcem, s ‘tim i takvim’ HNS-om. Kakav je to koalicijski partner (Pupovac) koji zaprijeti da će izići iz koalicije ako iz nje iziđe HNS? Kakav je to koalicijski partner čije stranačko glasilo (Novosti) obeščašćuje simbole i vrijednosti Domovinskog rata i hrvatske države? Kakav je to koalicijski partner koji na diletantski i pljačkaški način upropaštava znanost i obrazovanje? I tko god to čini i tko god to tolerira nije mu mjesto ni u koaliciji, ni u stranci koja se zove HDZ ni u državi Hrvatskoj.

Uvrjeda časti

Neoprostiva uvrjeda časti je Plenkovićevo pojavljivanje na dvadesetoj obljetnica prosvjeda za Radio 101 u studenome 2016. godine i to u društvu urednice toga radija i Mesićeve savjetnice, potom i kolumnistice jednog opskurnog tjednika, Zrinke Vrabec Mojzeš. Protokol Radija 101 pribrojio je društvu Plenkovića i Vrabec Mojzeš i pouzdanika duboke države urednika jednog opskurnog tjednika Beru Jelinića. Samo iz tih činjenica i spomenute prigode može se s pouzdanjem tvrditi da Plenković o HDZ-u i Franji Tuđmanu malo zna, ili, ako i štogod zna da ne drži do njegove ostavštine. Pozivati se na Tuđmana a ne znati o njemu ono bitno – to je uvrjeda istini i časti.

Što dakle Plenković zna o danima liječenja Franje Tuđmana u američkoj vojnoj bolnici Walter Reed u Washingtonu, što zna o stvarnoj istini o natječaju za koncesiju i oduzimanju koncesije Radiju 101, što zna o manipulaciji ‘bad blue boysima’, o ulozi američkog veleposlanika, USAID-a, HHO-a, Čička i Gotovca, što zna o ulozi Jarnjaka i Fabera? Što zna o pozadini prosvjeda na Trgu Bana Jelačića 21. studenog 1996. g.? Jesu li sjećanja toliko ishlapjela ili je znanje oskudno pa se predsjednik HDZ-a nije mogao sjetiti govora utemeljitelja stranke kojoj je trenutno na čelu pa se kao lutka na koncu našao u crveno-žutom igrokazu jedne radijske urednice?

Što je prorekao dr. Franjo Tuđman 23. studenog ’96. g. nakon povratka iz Amerike?

O čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj …

„Nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje. Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima …

Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima …

Nećemo dopustiti onim koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija.

Da! Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda. Ali ćemo, razumije se, mi sa tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija. Ali nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom. Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini.“

U ovome je govoru izrečena bit i poslanje HDZ-a. Tko to zna i razumije neće dvojiti o izboru svojih predstavnika, o koalicijama, o manjinama, o slobodi medija. Tko to zna znat će pronaći put do političke pobjede. S Plenkovićem ili bez njega.

Ivan Mihael Ban/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari