Poznato je da je Oliver Frljić debilno hodajuća mržnja, s mržnjom živi svaki dan, s mržnjom ide leći, s mržnjom sanja ono što će prenijeti na daske kazališta, s mržnjom se budi, a vjerojatno će s mržnjom i umrijeti. Ono što mnogima u našoj Domovini nije jasno jest činjenica da Oliver Frljić kao čovjek i umjetnik koji mrzi sve domoljubno, hrvatsko i katoličko ne samo da mrzi već tu mržnju smišljeno i perfidno prenosi svojim fanovima, još uvijek nije prognan iz hrvatske kazališne i ine umjetnosti i proglašen personom non grata kako u Zagrebu tako i u Hrvatskoj? Kao što se bestijalno više puta okomio na Katoličku crkvu u Hrvata, predlažem mu sa se vrati u svoju domovinu pa da tamo iz vagine vadi najsvetije islamske vrijednosti, ako je već toliko hrabar frajer?
Donosimo vam reakcije Velimira Bujanca iz Bujice, našeg najuspješnijeg propagandistu s desne političke scene, kao i reakcije nekih saborskih zastupnika i zastupnica. Oni su sve rekli, pa bi bilo koja komentatorska riječ bila suvišna.
Komentar; Kazimir Mikašek-Kazo
NAKON IZGONA IZ POLJSKE I NJEMAČKE: Bolesni “redatelj“ OLIVER FRLJIĆ mržnju došao širiti u Tomaševićev Zagreb!
FRLJIĆEVE VJEŠTICE IZ ZKM-a: Kazališni ‘Aleksić’ brutalno vrijeđa Stepinca, Crkvu, HOS i Thompsona!
BUJICA DONOSI DETALJE S BULLSHEET PREMIJERE: Neki još nisu objavljeni u medijima!
“HVALA” BANDERASU! Pokojnik ne može tužiti nezahvalnika – kojeg je nekada financirao, a nitkov ga sada hraćka…
PRST MRŽNJE UPEREN PREMA DJECI HRVATSKOG PREMIJERA:
Zbog odlaska na Hipodrom, dan uoči povijesnog koncerta MPT-a, huškanju ekstremne ljevice – okupljene na “svečanoj” premijeri – osobito drski Frljić izložio je čak i djecu Andreja Plenkovića?!
LIK FAKAT NIJE NORMALAN: Pod krinkom “umjetnosti” sotonistički se ismijava Isusova muka na križu, pljuje po svetom činu uskrsnuća i epsteinovski opravdava odvratan pedofilski čin nad 11-godišnjom djevojčicom?!
DOBRODOŠLI U ‘FRLJIĆLAND’: U nedjelju, u 20:00 sati, u središtu okupiranog hrvatskog glavnog grada održana je prva u nizu večernjih “predstava“ – u kojoj se na do sada najodvratniji i (ne)moguće brutalan način, smišljeno vrijeđaju nacionalni, vjerski i stvarno ljudski osjećaji većine pristojnih Hrvatica i Hrvata, svih normalnih građana!
MORBIDNA SCENA OD KOJE SE POVRAĆA: “Uljepšani“ i “pomlađeni“ Frljićev sotona na “daskama koje pakao znače“ simulira felacio križem – u ruci katoličkog svećenika?!
TOMISLAV ČADEŽ U ‘JUTARNJEM LISTU’: “To nije hrabro kazalište, to je moralna gadost. Sramota.“
Frljić se narugao i pokojnom Milanu Bandiću – koji mu je preko nekadašnjeg mecene – Duška Ljuštine – davao golemi novac za svojedobne nazovi/kazališne nakarade! Posebno je “obradio“ scenu u kojoj se pokojnik valja po snijegu – na grobu palih vitezova HVO-a!
Jednog drugog Milu – Milutina K(m)ekina – štićenik sektaša iz Možemo, očekivano, prikazuje kao “žrtvu“ uhićenja… Frljić je lud i zao, al’ ipak nije skroz glup ili naivan, već uhljebnički svjestan – tko mu je nakon svih perverznih eksplozija najdublje frustriranosti i ozbiljne poremećenosti, pružao zadnje huljsko utočište, nakon što je zbog krajnje opasnog antisemitizma, zasluženo protjeran iz Berlina…
EKO-OZNA U PRVIM PREDOVIMA!
Podjednako nenormalni lustrišimuši i njihove političke vještice, svršavali su nad svakom mogućom scenom mračnih Frljićevih orgija. Benčićka je urlala od sreće, a Urša Raukar zbog megahihotanja čak nije imala vremena kopati nos i kuglicama počastiti “zvijezde” večeri kada su istrčale na bis vampira! Vili Matula hiperventilirao je do mjere da bi najradije opskurnom Frljiću poklonio stan u Bakačevoj, al’ ga je već jednom preprodao tajkunu Luki Rajiću – pa će sada Grad morati kupiti još jedan, u istoj “umjetničkoj“ kvoti.
SARNAVKIN APLAUZ ZLOSTAVLJAČIMA CURICE?!
U prvome redu “predstave“ sjedila je i baba Sanja. Pljeskala je skandalu za koji Čadež govori da je zanatski falsifikat – pa isključuje mogućnost svake dvosmislenosti, konstatirajući da je Frljić 17-godišnjakinju pretvorio u 11-godišnjakinju:
“Upravo je u tome skandal. Nije problem u tome što je Frljić Abigail pomladio. Problem je u tome što ju je pomladio na jedanaest godina, a zatim joj ostavio funkciju odrasle ljubavnice, seksualne suparnice, osvetnice i uzročnice katastrofe. Time se odgovornost odraslog muškarca prebacuje na dijete, a dijete se prikazuje kao pokvareni zavodnik. To nije hrabro kazalište. To je moralna gadost.“
Za razliku od ‘Večernjaka’, čiji kritičari na psihopatu gledaju sa simpatijama i smatraju ga fakat “umjetnikom“, cijenjeni znalac TOMISLAV ČADEŽ u ‘Jutarnjem’ donosi još jedan briljantan tekst, kojim profesionalno daje do znanja da je car gol, a zapravo ga se i ne može nazvati carem. Za razliku od onih – koji pišu kritike po nalogu i u talu s nekim, uglavnom uz pomoć prirodne gluposti i umjetne inteligencije, Tomek je davno pročitao Arthura Millera i dobro zna da Frljić nije uprizorio nikakvu “radikalnu varijantu“, već – kako kaže – najobičniju moralnu i dramaturšku podvalu:
“Pod naslovom ‘Vještice iz Salema’ napravio je predstavu koja krivotvori smisao Millerove drame…“
Na kraju užasa goreg od bilo kakvog proljeva, rafalima oružja iz Thompsonove ‘Bojne Čavoglave’ pomahnitali luđaci ubiju Hrvatskog sokola, a time – zapravo – sve nas, naš nacionalni ponos i osjećaj da smo uopće ljudi, bez nade da ćemo ikada pronaći čovjeka.
HRVATSKA JE PORAŽENA!
OLIVER FRLJIĆ JE POBJEDNIK!
ČEKA SE REAKCIJA NADLEŽNIH INSTITUCIJA HRVATSKE DRŽAVE…
Oliveru Frljiću je Poljska država zabranila ulazak na svoj teritorij – zbog vrijeđanja Svetog Ivana Pavla II. Za manijaka to nije bila kazna, već spas! Reakcijom poljskih institucija spašen je od bijesa nogometnih navijača, koji su mu prekinuli “predstavu” dimnim bombama i bakljadom – jer nisu mogli dopustiti silovanja na križevima i guranje poljske zastave u ženski spolni organ.
Nakon izgona iz Poljske, čak mu je i berlinski ultraliberalni teatar dao otkaz i zabranio premijeru – jer je na podjednako odvratan način, javno pokušao oskrnaviti izraelsku zastavu, a specijalce IDF-a prikazati kao “grupne silovatelje”.
Bujica je o antisemitističkoj provokaciji prva izvijestila hrvatksu javnost i dala medijski obol koji je doveo do protjerivanja manijaka iz glavnog grada Njemačke. Tada smo s pravom postavili ključno pitanje; tko će Frljiću, nakon svega, uopće dati mogućnost nastavka širenja novih količina zarazne mržnje i toksičnih, očito, osobnih frustracija?!
Uletio je drug TT-ejac!
Dao mu je angažman u ZKM-u, kazalištu u vlasništvu Grada Zagreba. Ovdje se ipak smije rugati Svetome Stepincu, HOS-u, hrvatskim ratnicima, našoj zastavi, vjeri i vjernicima. U Zagrebu je Frljić nedodirljiv – jer ipak ovdje vladaju “civiliziraniji” do Berlina, a kamo li Varšave!
GDJE JE NESTAO GLAVNI POKROVITELJ?!
Tomislav Tomašević nije bio na premijeri u petak. U kazalište kojim vlada je poslao cijelu ergelu izaslanika i izaslanica, cijelo krdo (ne)mladih partizanki – koje su u ZKM dojahale na bajsevima.
Stricu svećeniku ne mora objašnjavati – zbog čega je platio predstavu u kojoj se vrijeđaju Stepinac i Katolička crkva. Ocu HOS-ovcu sigurno se nije pohvalio da plaća promociju čistoga zla, “kazališno” sranje u kojem se djeca od nepune četiri godine prikazuju kao dragovoljci HOS-a; tako mali, a već pale srpska sela!
Ni generalu HOS-a Anti Prkačinu sigurno neće htjeti odgovoriti na pitanje – kako to da je baš njegovoj rodici iz Hercegovine, talentiranoj glumici željnoj kazališne afirmacije – dodijelio rolu “zločeste 11-godišnjakinje” koja “namjerno provocira“ pa (po bolesnoj logici još bolesnijeg nazovi/redatelja) “nije pedofilija” ako je netko “poželi imati”…
Pedofil koji (po Frljiću) to “nije” zbog “male fufice” ostavlja “glavnu žrtvu“, a ženu – nimalo slučajno – glumi aktualna hanuma bolesnika bez granica… Glavna uloga u “predstavi” ipak se najbolje plaća, a za bivšu s Prisavlja ionako je dovoljna bila pozivnica na svečanu premijeru.
Frljić ni ovaj put nije prezao od kontroverznih odluka i scena koje su šokirale gledatelje pa ne čude i kritike koje su stigle na njegov račun. Vijećnica Mosta u riječkom Gradskom vijeću Petra Mandić na društvenim je mrežama tako istaknula da “Frljić opet provocira i opet svi padaju na koljena od oduševljenja.” “Opet Bandić, opet Thompson, opet patrijarhat, opet sve što je hrvatsko i kršćansko treba biti poniženo na pozornici da bi se dobio aplauz onih koji su već unaprijed odlučili da je sve što nosi križ ili zastavu automatski zlo. I opet kritičari pišu da je to ‘sjajno’ i da ‘treba gledati tri-četiri puta’. Koliko puta trebam gledati istu stvar da bih shvatila da je izlizana?”, upitala je.
Istaknula je i da “Frljić ima potpuno demokratsko pravo raditi što želi na pozornici” te da tu poštuje njegovu slobodu izražavanja iako se s njom duboko ne slaže. “Ali i ja imam pravo reći da ovo više nije ni provokacija ni hrabrost, nego reciklirani obrazac koji se ponavlja iz predstave u predstavu, iz godine u godinu, uvijek isti recept: uzmi nešto što je drugima sveto, ponizi to na sceni, dodaj projekciju nekog hrvatskog političara ili pjevača, začini porukama o ‘bolesnom patrijarhatu’ i čekaj aplauz. To nije umjetnička vizija, to je formula. I formule nisu umjetnost”, naglasila je Mandić.
“Ono što me posebno pogađa jest ta opsesivna potreba da se svaki put kršćanski i nacionalni simboli moraju poniziti kako bi se nešto proglasilo ‘hrabrim kazalištem’. Kao da ne postoji hrabrost u tome da se stvori nešto lijepo, istinito i dobro. Kao da je jedini način da budeš relevantan u hrvatskom kazalištu taj da pljuneš na ono što je milijunima ljudi sveto i onda čekaš da te proglase genijem jer si se ‘usudio'”, dodala je.
‘Instrumentalizacija djeteta za šok efekt’
Naime, Frljić se ovog puta odlučio sedamnaestogodišnju djevojku Abigail Williams pretvoriti u jedanaestogodišnju djevojčicu u kontekstu odnosa s tridesetpetogodišnjim muškarcem. “I to je po nekima ‘redateljska zrelost’. Ne, to je instrumentalizacija djeteta za šok efekt i to na pozornici financiranoj javnim novcem, u kazalištu koje nosi ime ‘mladih'”, smatra Mandić koja tvrdi da prava umjetnost izvire iz plodova Duha Svetoga- ljubavi, radosti, mira, strpljivosti, blagosti, dobrote, vjernosti, krotkosti i uzdržljivost, a to, ističe, dokazuju i najveći svjetski umjetnici poput Michelangela, Bacha i Dostojevskog.
“Umjetnost koja ne oplemenjuje čovjeka, koja ne budi u njemu ono najbolje, koja ne otvara prozor prema transcendentnom, nego samo ponižava, degradira i provocira, nije umjetnost koja nas vodi naprijed. I dok god budemo slavili provokaciju kao hrabrost, a ponižavanje svetog kao kreativnost, nećemo imati kulturu koja nas uzdiže, nego kulturu koja je već odavno postala predvidljiva u svojoj potrebi da šokira, a šok koji se ponavlja
dvadeset godina više nije šok, nego dosada”, zaključila je Mandić.
‘Pitanje je samo kome on tu poruku šalje’
Sličnog mišljenja bila je novinarka i kolumnistica portala Vjerujem.hr Vlatka Kalinić koju je osobito zasmetalo što je jedan od likova u jednoj scena križ stavlja u usta svog kolege. “‘Mračno’ je riječ koju tražite. Pretpostavljam da trebamo biti zahvalni što je za križ ipak izabrao drugi tjelesni otvor od onoga u koji je smjestio zastavu. Iako, jamačno bi mu još glasnije pljeskali njegovi da je i križ tamo stavio pa bi to onda valjda bila snažna poruka o ženskim protu reproduktivnim pravima”, napisala je.
“Pitanje je samo kome on tu poruku šalje. Ako svojima, onda propovijeda zboru. Ako ostalima, teško je vidjeti što točno želi izazvati osim dubokog gađenja prema svemu penetrativnom i oskvrnjujućem što se danas podvaljuje pod umjetnost. Zamislite samo bol koju bi jednog dana ‘umjetnici’ mogli proživjeti ako shvate što je zapravo križ i kako su se odnosili prema svetome. Nemjerljivo veću od one koju kao vjernici osjećamo dok ovo gledamo i sramimo se umjesto njih. Ne znaju što čine”, zaključila je Kalinić na svom Facebook profilu.