Pratite nas

Komentar

Ivan Miklenić – Važne poruke za budućnost

Objavljeno

na

Dvadeset i četvrta obljetnica vojno-redarstvene operacije »Oluja«, kojom je oslobođena okupirana petina hrvatskoga teritorija, proslavljena je u svim dijelovima Hrvatske i izvan nje te je izazvala više važnih poruka, od kojih barem neke zaslužuju pobliži osvrt.

Na svoj način ovogodišnja proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja započela je u subotu 3. kolovoza u Glini, uz ostalo otvaranjem »Spomen sobe – logor Glina« u spomen na ondje mučenih oko dvije tisuće hrvatskih zatočenika za vrijeme velikosrpske okupacije Banovine. Tom prigodom predsjednica Republike uz ostalo je poručila: »Oprostili smo mnogo toga radi mira i budućnosti, ali ratne zločine moramo istražiti do kraja. Zato nadležna hrvatska državna tijela imaju trajnu zadaću istrage i kaznenog progona počinitelja ratnih zločina« te je time još jednom pokušala otvoriti i aktualizirati problem koji Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i dalje ignorira.

Zar nije na mjestu pitanje: Kakav je to pobjednik koji nije sposoban istražiti čak ni ratne zločine koje je na teritoriju pobjednika počinio pobijeđeni ratni neprijatelj? Činjenica da hrvatsko pravosuđe »štedi« stvarno odgovorne naredbodavce ratnih zločina iz redova nekadašnje Jugoslavenske narodne armije, posebno iz redova kontraobavještajne službe (KOS-a) te vojske, ostaje neoboriva usprkos svim mucaju-Čim negiranjima Državnoga odvjetništva i zagovornika i simpatizera izdajničke jugoarmije.

Civilizacijsko i povijesno pitanje

Pitanje istraživanja ratnih zločina nije samo pitanje kažnjavanja onih koji su ih zapovjedili i počinili – premda ni to nije nevažno ni s vojnoga ni s pravnoga ni s humanoga aspekta – nego je ponajprije civilizacijsko i povijesno. Kakva se poruka šalje ljudima, osobito vojnicima, ako ratni zločini ostanu nekažnjeni? U hrvatskim prilikama istraživanje i kažnjavanje ratnih zločina veoma je važno za povijesnu istinu o događajima devedesetih, posebno u okolnostima u kojima velikosrpska agresivna politika ne samo da nije posustala, nego je i dalje dio službenoga programa i suvremene srbijanske državne politike i politike Srpske pravoslavne Crkve, pa istinu o tim zbivanjima još uvijek ne poznaje znatan dio srpskoga naroda.

Zadaća je pravosudnih organa, kako Državnoga odvjetništva tako i sudstva, bez ikakvoga politiziranja ili ideologiziranja pomno i vjerodostojno, argumentirano, istražiti činjenice i donijeti pravedne, nepristrane i primjerene presude te na taj način omogućiti istini i pravdi da progovori i da bude posljednja riječ. I koliko je to potrebno pokazuje najnoviji vrlo zločest ugriz patrijarha Srpske pravoslavne Crkve koji je, kako je prenio »Tanjug«, u nedjelju 4. kolovoza u Krušedolu na spomenu na stradanje Srba u hrvatskoj vojno-policijskoj akciji »Oluja« 1995. u propovijedi na misi rekao da su »u toj akciji stradali oni najnemoćniji i oni koji nisu mogli pružiti otpor, a to su bili stariji, žene i djeca« te je odmah skočio na II. svjetski rat iznoseći još jednu neistinu: »Hrvatska je bila jedina na čijem teritoriju su, tijekom Drugog svjetskog rata, postojali dječji logori kroz koje je prošlo i stradalo 50.000 djece.«

Laži SPC-a

Patrijarh nije ostao na toj, istina, povijesno netočnoj konstataciji, nego je napao i Katoličku Crkvu u Hrvatskoj rekavši: »Dugo smo očekivali da tu riječ čujemo od onih koji su bili najmjerodavniji da svojom riječju osude zločin koji je počinjen, a to je Rimokatolička Crkva. Od nje smo očekivali osude zločina, ali ona do današnjeg dana šuti. Njezina šutnja je osnažila mnoge koji su zlo činili i ostali neosuđeni od te božanske organizacije.« Istina je posve drugačija: Katolička Crkva, općenito, a u Hrvatskoj kao dio opće Crkve, principijelno je osuđivala i osuđuje svaki zločin, pa i zločin namjernoga preuveličavanja broja žrtava i iskrivljivanja povijesnih činjenica, i principijelno iskazuje pijetet svim žrtvama bez obzira na vjersku, nacionalnu, političku, ideološku ili drugu pripadnost. No ako netko smišljeno i uporno bira neistinu, onda mu ni Katolička Crkva, ma koliko željela dobre ekumenske odnose, ni itko dobronamjeran ne može pomoći.

U Glini je predsjednica Republike također poručila: »Osjećamo manjak radnika, no prije nego što posegnemo za uvozom strane radne snage, želim da se posvetimo našim iseljenicima i potaknemo ih na povratak jer nam je svaki čovjek važan. A sve to mora pratiti pozitivno ozračje domoljublja, samopouzdanja, ponosa i optimizma.« Hrvatska državna politika, posebno od 2000. godine, sustavno se maćehinski i u biti neprijateljski odnosi prema golemoj hrvatskoj dijaspori, što je očita potvrda da u državnoj politici ne prevladavaju interesi hrvatskoga naroda. Stoga su sudionici redovitoga sastanka Hrvatskoga svjetskoga kongresa održanoga u Mostaru krajem srpnja zatražili u izjavi za javnost »mogućnost dopisnog ili elektronskog glasovanja«, da budu razmjerno broju hrvatskih državljana izvan RH zastupljeni u Hrvatskom saboru sa šest zastupnika, a Hrvati u BiH da budu jedanaesta izborna jedinica, da se promijene propisi koji sve masovnije odbijaju povratak hrvatskih umirovljenika u domovinu te da »odgovorne institucije u domovini počnu nuditi atraktivne programe povratnicima«, što bi »nedvojbeno popravilo ne samo demografsku sliku domovine, nego i revitaliziralo hrvatsko gospodarstvo«.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

dr. Herman Vukušić poručio Beljaku: U skoro vrijeme može očekivati ‘šačicu pijanaca’ u Samoboru

Objavljeno

na

Objavio

Poznati psihijatar dr. Herman Vukušić osvrnuo se na najnoviji istup predsjednika HSS-a Kreše Beljaka:

BELJAK OPET U ELEMENTU😡

Ne kaže badava narod: “Nitko ne može protiv budale koliko budala može protiv samoga sebe!”

Krešo Beljak, oličenje političkog hubrisa, bahatosti i primitivizma opet je jučer, prilikom godišnje skupštine križevačko-kalničkog HSS-a sa govornice “opleo” po hrvatskim braniteljima.

Beljak je tom prigodom, između ostaloga, rekao “kako je njegov prijatelj Zoran Milanović dvije godine trpio šator šačice pijanaca u Savskoj”.

-Da sam bio ministar ili premijer to nepoštivanje zakona, ustava, propisa ne bi trpio 24 sata – rekao je Beljak i napomenuo kako nema hrvatskog generala koji nije multimilijuner (citat sa portala “Kamenjar”).

Šačica pijanaca???

Kao prvo, kao što sam već naveo u prethodnoj objavi o apsolutnoj depolitizaciji FB inicijative protiv Beljakovog govora mržnje, jedan sam od prvih koji je kritički pisao i govorio o nekim objektivnim negativnostima vezanim za braniteljski prosvjed u (tada) Savskoj 66.

Međutim, svesti jedno opravdano okupljanje nezadovoljne a zaslužne društvene skupine na “šaćicu pijanaca” može samo devijantni i zločesti um koji nema niti malo poštovanja za žrtve Domovinskog rata.

Iako argumenti Beljaku ništa ne znače, ovim putem želim njega i njegove istomišljenike podsjetiti da su prosvjedu u Savskoj prethodila zakidanja prava najtežih ratnih invalida, kao i neodgovorne izjave visokih dužnosnika Ministarstva branitelja po kojima su pripadnici neprijateljske vojske ispadali “otporni heroji” u odnosu na naše branitelje.

Kada je prosvjed počeo, još se tijelo pokojne Nevenke Topalušić nije niti ohladilo, a sa petog kata Ministarstva branitelja ismijavali su se žrtvama Domovinskog rata, kako vojnim, tako i civilnim.

Sve se to moglo čuti na audio zapisu kolegija koji je tadašnji ministar Predrag Matić osobno vodio, a Bojan Glavašević zavijao “Busovača, zdravoooo!”

Grupa “BRANITELJI PROTIV BELJAKA” u nepunih je 24 sata prikupila skoro 1.000 članova bez (za sada) većeg tehničkog i organizacijskog angažmana, a cijelo me jutro zovu ratni prijatelji od Vukovara do Dobrovnika i šalju poruke potpore.

Stoga, ovim putem poručujem Kreši Beljaku da u skoro vrijeme može očekivati ” šačicu pijanaca” u Samoboru, na legalno prijavljenom, mirnom i dostojanstvenom prosvjedu protiv njegovih poruka mržnje i netolerancije.

Ili to smiju samo Rada Borić i Jelena Veljača?, napisao je Vukušić na facebook-u.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Željko Glasnović: Bez istine i pravde nemoguća je katarza i pomirba!

Objavljeno

na

Objavio

Nazivi hrvatskih ulica još slave ubojice Hrvata. A cijela Hrvatska zemlja je veliko skriveno grobište hrvatskih žrtava.

Dijelim ovu objavu koja samo djelomično prikazuje stratišta Hrvata u okolici Zagreba. A ostala naša stratišta, od Austrijske do Bugarske granice?

“POLITIČKA PROMIRBA NA KOSTIMA MUČKI UBIJENIH ZAGREPČANA PARA BOŽJA NEBESA PRAVEDNOSTI!

A što su do sada uradili, sve veliki katolici: Predsjednica RH, predsjednik Vlade i Sabora RH, te zagrebački Gradonačelnik, koji u svom dugom mandatu nije imao vremena ni promijeniti ime ulice Titovog kapetana Vlade Ranogajca, koji je je potpisao na stotine i stotine smrtnih presuda, bez sudskoga procesa, te kasnije za nagradu postao ugledni predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza?

Zašto oni da sada nisu barem postavili spomen obilježja na sva poznata zagrebačka stratišta, nego se kite tuđim perjem, a LUK NI JELI, NI LUK MIRISALI?

1. Bukovečka šuma – broj žrtava nepoznat – Obavljane masovne likvidacije;
2. Brestovec – 1945 (poraće) – Ranjenici iz bolnice Brestovec i uhićeni domobrani odvede su u šumu gdje su likvidirani. Broj žrtava je nešto preko 50;
3. Čučerje (selo Trstenik) – srpanj 1945 – likvidirano 7 domobrana koji su najprije sebi iskopali grobove. Grobište je u zaseoku Fabijanec kod Trstenika;

4. Galovići – 1945 – likvidirano 13 njemačkih vojnika koji su zakopani u dva grobišta – ubili ih partizani;
5. Gornji Mikulići – likvidiran nepoznat broj njemačkih vojnika koji su
6. Dotrščina (šuma) – svibanj 1945 – broj žrtava 7 000 i više – postoji više grobišta; – poubijali ih partizani

7. Gornje Vrapče – 1945 – broj žrtava 2 000 – 2 500. Likvidirani zarobljenici iz logora Senjak i bačeni u špilju zvanu Dragulinec na Horvatnici. Žrtve su uglavnom bili Zagrebčani te bolesnici iz psihijatrijske bolnice u Vrapču. – patizani i vlast FNRJ;
8. Gornje Vrapče (Kolarska Gora) – 1945 – izvršene masovne likvidacije na više od 70 osoba;
9. Gornje Vrapče (u blizini Kolarske Gore) – 1945 – ubijeno oko 180 osoba i bačeno i zatrpano na šest lokacija;

10. Gornje Vrapče (špilja ispod kote Brežan) – 1945 – ubijeno i pokopano oko 30 žrtava;
11. Gračanska cesta – travanj i svibanj 1945 – Nepoznat veliki broj civila doveden i ubijen. Prilikom dizanja zemlje na mjestu zvanom Tri humka, iskopan je jedan od posmrtnih ostataka te bačen u Savu. Ostali su u masovnoj grobnici na tom mjestu;

12. Lokacije:
I. Gračani (Stremec;
II. Ribnjak;
III. Matkov Brijeg;
IV. Golača;
V. Đurkov voćnjak;
VI. Lonjšćina;

VII. Šiftarov vrt;
VIII. Šiftarov vinograd;
IX. Bešđićev vrt; Trnčićevo dvorište;
X. Trnčićev brijeg;
XI. Sljeme-Stare Sjenokoše;
XII. Okrugljak;
XIII. Banićevo dvorište;

XIV. Zlodijev brijeg;
XV. Peščenka;
XVI. Zdenčec (prva lokacija);
XVII. Zdenčec (druga lokacija);
XVIII. Zdenčec (treća lokacija);
XIX. Bjelčenica;

XX. Obernjak – Brestovac;
XXI. Krivćev brijeg (prva lokacija);
XXII. Krivćev brijeg (druga likacija);
XXIII. Jelačićev brijeg (prva lokacija);
XXIV. Jelačićev brijeg (druga lokacija)

19.V.1945 – u svim ovim lokacijama ubijeno je i pokopano, što vojnika što civila do 2000;
13. Horvati – 1945 – u hrastovoj šumi, a cesti Zagreb Karlovac u krugu 500 m razbacano je preko 50 grobišta
14. Jarek – 8.V.1945 – žrtve su streljane, pretpostavlja se da su bili pripadnici domobranstva i ne zna se točan broj;
15. Jelenovac – svibanj 1945 – 12 osoba je streljano i zakopani su u potoku kod Čulumovićeve šume;

16. Kupinečki kraljevec (Hasan Breg) – uhapšeno 15 osoba, likvidirani i bačeni u jamu;
17. Lipnica (šuma Radovanec) – 1945 – uhvaćeno 10 njemačkih vojnika i streljano;
18. Ljubijska ulica – svibanj 1945 – likvidirano preko sto hrvatskih i njemačkih voj nika i civila. Bačeni u jamu;
19. Kanal (logor) – 1945 – u taj su logor sabirali zarobljene hrvatske vojnike, koje su noću ispražnjavali likvidiranjem. Broj osoba nepoznat;

20. Prečko (logor) – 1945 – likvidirani zarobljeni hrvatski vojnici;
21. Maksimirska šuma – svibanj i lipanj 1945 – broj žrtava nepoznat. Dovažani đaci i studenti iz zatvora u Petrinjskoj ulici i streljani u Maksimirskoj šumi – partizani i vlasti FNRJ;
22. Perivoj Maksimir – svibanj 1945 – Nepoznat broj hrvatskih zarobljenih vojnika mučen i streljan. Zakopani u ombrambene jarke u blizini zgrade Poljoprivrednog fakulteta;
23. Maksimir (ulica Gospočak) – svibanj 1945 – Prko 30-ak vojnika i civila vezanih žicom, bačene u jarak i rafalima pobijeni;

24. Markovo polje – 24/25. siječnja 1947 – dvije civilne osobe likvidirane i pokopane pokraj groblja;
25. Markuševac – svibanj 1945 – strijeljan veći broj osoba većinom civila;
26. Ulica Miholićev Put – 10. svibnja 1945 – streljano 108 hrvatskih vojnika;
27. Mirogoj (kraj krematorija) – 1945 – streljano mnoštvo osoba i zakopano podno krematorija;

28. Mlinovi – Nepoznat broj osoba zakopan nakon likvidacije;
29. Miroševac (kod potoka Trnava) – 1945 – streljano oko 40 osoba čiji su ostaci nađeni na istočnoj obali potoka;
30. Pedagoška akademija u Savskoj ulici – dovedeno oko 300 zarobljenika iz zatvora i streljano. Zakopani su u jamu u dvorištu Akademije. Jama je zatrpana i na njoj zasijano raslinje;
31. Šuma iznad Prečkog – svibanj 1945 – likvidirano 750 domobrana;
32. Pod Sljemenom – svibanj 1945 – sve su zatvorenike zatvora Nova Ves odveli i streljali i zakopali u jame….”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari