Ivica Šola u kolumni objavljenoj u Slobodnoj Dalmaciji, analitički promišlja temu Jasenovca kroz prizmu filozofske metode Karla Poppera i kritičkog racionalizma, upozoravajući da ta tema ne smije biti predmet ideologije ni površnog tumačenja.
Ivica Šola: Kad je Jasenovac u pitanju biram metodu Karla Poppera. To nije tema za neznalice i ideologiju
Tražiti istinu nije grijeh, nego vrlina. U tom traženju, nerijetko mukotrpnom, može se pogriješiti, ali nas pogreške još dublje približavaju istini. To ne mislim ja, to je metoda jednoga od najvećih svjetskih istraživača znanosti Karla Poppera koji je nazvao svoj istraživački smjer kritičkim racionalizmom. Bitna je postavka da znanost i spoznaja ne napreduju utvrđivanjem dogmi, nego procesom neprekidnog opovrgavanja fenomena ili dokaza. U tom procesu znanstvenik traži istinu, a istodobno ruši zablude. Popper je nazvao takvo ponašanje – falsifikacionizam.
Nitko nema monopol na istinu, pa ni država, crkva, partija, akademija, niti pojedinac. Do istine se dolazi kroz dijalog, argumentaciju i suprotstavljanje stavova. To je ono što Jasenovcu najviše nedostaje.
Što je to revizionizam
Popper se protivi svakoj ideologiji i svakoj dogmi. Tako i srpskoj propagandističkoj i političkoj upotrebi Jasenovca. Kad se istina ne da podvrgnuti argumentima ili činjenicama, već etiketama od kojih je najljuća „revizionizam“. Pa prema Popperu – i samom njemu jednom od najvećih autoriteta kada je znanost u pitanju, revizija, istraživanje, ponovno gledanje, utvrđivanje i opovrgavanje je temelj znanosti. Suprotno od toga je dogma, kao kod ideološkog „antifašizma“ koji je postao sam sebi svrhom i ideološkim alatom u rukama komunista i korisnim idiotima.
Najbolji primjer su oni koji pod krinkom antifašizma brane zločine komunizma. Svaka ideologija koja ne dopušta kritiku sama sebe je zatvorila u laž. Zato je Popper komunizam nazvao najgorom diktaturom – diktaturom ideje. Svatko tko se poziva na znanost mora imati hrabrosti suočiti se s argumentima i činjenicama koji idu protiv njegovih uvjerenja. Sve drugo je dogma. Tako i s Jasenovcem.
Manipulacije Jasenovcem
Jasenovac se u ovim danima ponovno koristi za političke manipulacije, ne kao predmet istraživanja nego kao sredstvo pritiska i ucjena. Broj žrtava Jasenovca ne smije biti predmet politike. No, bio je i ostao instrument ideološke borbe. U Beogradu su još 1945. godine, pod vodstvom Ozne, u Jasenovcu snimljeni propagandni filmovi s „svjedocima“ i „dokazima“ koji su često bili izmišljeni.
S druge strane, hrvatski istraživači poput Igora Vukića pokušavaju primijeniti znanstvenu metodu, provjeriti dokumente i svjedočanstva. Zbog toga su prozivani, vrijeđani i napadani. Kad je Jasenovac u pitanju, biram Poppera – jer istina vodi duboko, a ne plitko.