Sve više se potvrđuje ona stara izreka kako je Bosna i Hercegovina „Jugoslavija u malom“. To poglavito vrijedi i sada, kada je podijeljena na srpski i muslimanski dio, i takva po svom (ne)uređenju i ponašanju brojnijeg, muslimansko-bošnjačkog i „zaslužnijeg“ naroda gotovo u svemu nalikuje, kao klon, opravdano raspadnutoj jugoslavenskoj zajednici „ravnopravnih“ i ravnopravnijih, te „jednakih“ i jednakijih naroda.
U ovakvoj američko-daytonskoj Bosni i Hercegovini, za koju se svijet pobrinuo da ima neki kontinuitet bivše Jugoslavije, kroz izvana nametnutu Federaciju – pa i jugoslavenska je bila nametnuta – postoji apsolutna vladavina „zaslužnijeg“ i brojnijeg naroda. A taj „zaslužniji“, ravnopravniji, jednakiji i slobodniji narod, kao brojniji federalni partner, uvijek se u svim federalnim zajednicama pokazao i dokazao agresivno-osvajačkim prema malobrojnijem narodu, i uvijek u službi izgradnje svog nacionalno-vjerski čistog entiteta.
I kao takvoj – u beha federalnom slučaju nikada u potpunosti pravilno definiranoj federaciji, što je čini svjetskim političkim raritetom – svijet je povjerio vodstvo Muslimanima, a Bošnjaci su kasnije nastavili graditi, iz iskustva „bratstva i jedinstva“, nešto manju federalnu zajednicu „multikonfesionalnosti“, „multikulturalnosti“ i „multinacionalnosti“ na istim principima i sredstvima kakvima se gradila i održavala propala jugoslavenska zajednica.
Eto dokaza da je i bosanskohercegovačkoj Federaciji namijenjena ista sudbina kao opravdano propaloj jugoslavenskoj federaciji, i stoga je na svjetskoj zajednici zadaća da ne dozvoli krvavi raspad poput onoga u Jugoslaviji, koji je neminovan, budući da ništa nije svetije porobljenom narodu od slobode. A u svakoj federaciji koju je povijest zabilježila, a velike sile nametale i stvarale uz pomoć brojnijeg federalnog partnera, uvijek su robijašnice za malobrojniji narod. To su obično katakombe i arene u kojima se taj narod istrijebljuje.
S tolikim „multi-kulti“ projektima koji se grade na tajnim sastancima brojnijeg, „zaslužnijeg“ i iznad svega ravnopravnijeg naroda, svijet ipak počinje spoznavati svoje zablude, svoja neznanja o tim prostorima, a posebno neznanje o samoj Bosni i Hercegovini, koju formiraju i nameću vođe čisto nacionalnih muslimanskih stranaka. S tih tajnih sastanaka muslimanskih stranaka Bosna i Hercegovina uvijek izlazi s manje multikulturalnosti, a s više nacionalističkih i nacifašističkih obilježja „zaslužnijeg“ muslimanskog naroda.
Malobrojniji federalni partner, isto kao i u komunističko-velikosrpskoj Jugoslaviji, postaje samo sredstvo gradnje nacionalne Federacije – tada srpskog, a sada muslimanskog naroda. Hrvatski narod, silom – po tko zna koji put u svojoj povijesti – uguran u neprirodne zajednice, postaje pokriće za sve one opasne radnje u Federaciji koje poduzima muslimanska strana pod raznim imenima navodnog liberalizma, „građanske“ opcije i (a)nacionalnih, zapravo islamističkih stranaka.
Iz takvog načina vladanja „ravnopravnijeg“ i „jednakijeg“ naroda, muslimanski teroristi iz islamskih zemalja dobivali su i dobivaju – bez ikakve kontrole – bosanskohercegovačko državljanstvo brže i „zaslužnije“ nego pojedinci iz reda nemuslimanskih naroda BiH, čiji korijeni tisućljećima rastu u Bosni i Hercegovini.
Slijedom takve politike „multinacionalnog“ sastava, više se brane islamski teroristi i njihova ljudska prava i slobode – sve zbog njihovih „zasluga“ u etničko-vjerskom čišćenju – nego ljudska prava i slobode federalnog hrvatskog partnera.
Nitko iz (a)nacionalno-islamističkih i „građanskih“ muslimanskih stranaka nije digao glas protiv brutalnog uhićenja hrvatskih osumnjičenika za, navodne, ratne zločine, ali su zato svi iz tih stranaka i organizacija zaplakali pred svijetom zbog zločinačke alžirske grupe davno isporučene Americi. A ta je grupa iza sebe ostavila zločine neviđene za ove prostore – pa i za Europu.
U obranu islamističkih terorista krvavih tragova iz Hamasa, koji su u trenu poubijali blizu tisuću i pol Izraelaca, a više od dvjesto odveli u ropstvo 7. listopada 2023. – što i dalje traje – muslimansko-bošnjačko vjersko-političko čelništvo najavljuje prikupljanje novca prodajom publikacije Hagade, knjige koju muslimani Bošnjaci čuvaju toliko da su spremni prodati je za financiranje Hamasovaca. Nije li taj muslimansko-bošnjački čin ne samo svrstavanje uz od svijeta osuđene islamske teroriste, nego i poniženje Židova i njihove vjere? Muslimansko-bošnjački je to nastavak onog rata protiv Židova koji je započeo zabranom održavanja Konferencije europskih rabina u Sarajevu.
Samo iz tog primjera muslimanskog pristajanja uz islamističke terorističke organizacije Hamas i Hezbolah nije teško zaključiti i položaj katolika u beha Federaciji. Kroz ta dva primjera jasno se vidi muslimansko-bošnjačka okupacija Federacije BiH i marginalizirani, obespravljeni položaj katolika koji se više ni o čemu ne pitaju niti odlučuju o budućnosti Federacije.
Naime, da su katolici Hrvati imali pravo sudjelovati na Konferenciji europskih rabina planiranoj u Sarajevu, i da su odlučivali o trgovačkoj sudbini Hagade koja se koristi za financiranje terorističkih muslimanskih organizacija Hamas i Hezbolah, zasigurno ne bi došlo ni do zabrane Konferencije, niti do bagateliziranja Hagade u terorističke svrhe. To je znak nefunkcioniranja Federacije i muslimansko-bošnjačke okupacije te zajednice, kojoj – upravo zbog političkog muslimansko-bošnjačkog nasilja nad katolicima Hrvatima, koje katkad prelazi i u fizičko – prijeti sudbina raspada jugoslavenske federacije.
U tim dvjema muslimansko-bošnjačkim političkim agresijama na Državu Izrael i njegov narod, svojom šutnjom sudjeluju i „građani“, i Sejdići, i Komšići, i Pilavi, i Kovačevići, i Alkalaji i Finci, i svi drugi predstavnici muslimansko-bošnjačkog radikalizma i ekstremizma.
U „Jugoslaviji u malom“, politika i političari „zaslužnijeg“ naroda zauzeli su se i dali jamstva Haaškom tribunalu za svoje muslimanske terorističke generale, jamčeći čak i novcem poreznih obveznika. Tako muslimanske generale pred Haaškim sudom brane i novcem preživjelih hrvatskih žrtava muslimanske armije. Tako nešto moguće je samo u Bosni i Hercegovini.
No, za hrvatske osumnjičenike u takvom „multinacionalnom“ sastavu vlasti – nema se tko zauzeti. A o novčanoj pomoći njima i njihovim obiteljima suvišno je govoriti. Dapače, ti hrvatski osumnjičenici se sve više sotoniziraju i od strane „multinacionalne“ vlasti osuđuju i prije presuda, dok hrvatski narod – kojeg su branili i obranili – bošnjački ekstremisti napadaju i danas, primjerice u Lašvanskoj dolini, skrnaveći im najveće svetinje, poput židovske Hagade, na koju su udarili kao ISIL – euromuslimani.
Po svemu dosad viđenom u beha federalnom hodu može se zaključiti kako je ta Federacija samo klon jugoslavenske – smješten da raste na 51% teritorija Bosne i Hercegovine. To je zapravo „Jugoslavija u malom“ s puno većim ovlastima i pravima brojnijeg i „zaslužnijeg“ muslimanskog federalnog partnera.
U onoj „bratstvom i jedinstvom“ vođenoj federaciji, „zaslužniji“ Srbi imali su sve privilegije i beneficije te odlučujuću riječ među „ravnopravnima“. U ovoj „multinacionalnoj i multikonfesionalnoj“ beha Federaciji odlučuju muslimani Bošnjaci. To je zapravo jedina razlika – samo su žrtve uvijek iste – hrvatske.
Vinko Đotlo