Najnovija skandalozna pljačka u INA-i teška oko milijardu eura, čiji protagonist je Damir Škugor, prvi čovjek hrvatskog odvjetništva, član HDZ-a i direktor sektora u INA-i, nova je razina kriminala u Hrvatskoj.
Iako ona ima i političkih posljedica, primarno se radi o kriminalu i o potvrdi da Hrvatska još nije rekla definitivno ne tzv. ortačkom ili klijentelističkom kapitalizmu, piše: Darko Markušić Direktno.hr
Prvo, ovo je jedna od rijetkih afera o kojoj nisu prvo pisali mediji, već su institucije sustava (USKOK, Ured za sprječavanje pranja novca, Porezna uprava…) otkrile ju same. To je dobro za hrvatsku državu i znak je da ona ipak funkcionira.
Drugo, iako je priveden jedan od članova HDZ-a, on nije bio na nikakvoj bitnoj političkoj funkciji. No još jedna ozbiljna afera u kojoj su uhićeni članovi HDZ-a sada je svima sasvim sigurno dovoljan znak da izvršna vlast ne kontrolira pravosudnu i represivni aparat te da policija, USKOK i DORH ne rade po nalogu i pod pritiskom Vlade Andreja Plenkovića. Dakle, HDZ kao vladajuća stranka ne kontrolira ni USKOK niti DORH koji bez znanja premijera uhićuju bivše, ali i aktivne ministre što dosad nismo vidjeli u Hrvatskoj. Potvrda je to istinske namjere Plenkovića da se obračuna s korupcijom.
Treće, oporba je sada dobila novi alat i temu za napad na Vladu i HDZ, jer ovo je samo još jedna u nizu poražavajućih afera. Pljačka u INA-i potvrdila je upravo USKOK i DORH kao najveći ‘problem HDZ-a’. Iako iz oporbe već stižu brojne kritike i razni zahtjevi, pa čak i za zahtjevi za Plenkovićevom ostavkom i za izvanrednim izborima, a uskoro će i za saborskim istražnim povjerenstvom (iako ono ne smije raspravljati o predmetima koji su predmet otvorene u aktualne istrage DORH-a), oporba je daleko od spremnosti za preuzimanje vlasti.
Najglasniji oponent Plenkoviću je aktualni predsjednik Zoran Milanović, koji je nedavno razgovarao s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom. Jesu li razgovarali i o kriminalu u INA-i?
Četvrto, podsjetimo, prvi čovjek SDP-a Peđa Grbin koji je u subotu otvoreno najavio svoju ambiciju da zamijeni Plenkovića, sam ima ozbiljih problema s vjerodostojnošću. Grbin javnosti nije predočio što je u stvari učinio s više od 51 tisuću kuna koje je primio za naknadu za odvojeni život na što nije imao pravo. Javnost nije doznala kome je on poklonio taj novac. Možda nekom fakultetu izvan Hrvatske, a ne nevladinoj organizaciji iz Hrvatske?
Što su učinili drugi iz SDP-a koji također nisu imali pravo na takvu naknadu? Sabina Glasovac na primjer?
Grbin, iako pravnik, nije svoju životnu partnericu upozorio na problem lažne diplome medicinske sestre koju joj je izdao fakultet iz Kragujevca/preko ispostava u Zenici, Bihaću i Puli.
Samo ta dva primjera dovoljna su da se dovede u pitanje Grbinov kredibilitet, a da ne spominjemo primjer bivšeg čelnika iste stranke, Davora Bernardića, kojem su sponzori plaćali poslijediplomski studij. Nitko od njih zbog toga, podsjetimo, nije ni ponudio ostavku.
Peto, pljačka u INA-i otvara mnoga pitanja i za nadati se kako će istraga pružiti odgovore na njih. No ključno je tko je bio nalogodavac i za koga je drski umirovljenik čuvao novac? Kome je prodan plin i tko se još okoristio transakcijama, te koliko dugo je sve to trajalo? Hoće li istraga odgovoriti na ta pitanja? Je li odgovoran i netko iz uprave INA-e? Ona u slučaju JANAF-a i Dragana Kovačevića zasad nije.
Šesto, jesu li pokvarenjaci ili pljačkaši INA-e bili glupi ili bahati? Zar su stvarno mislili da je moguće na račun umirovljenika plasirati stotine milijuna kuna neprijemećeno? Ne znam osobno što je gore.
Ako su glupi, sramotno je da su uopće bili na svojim pozicijama. S obzirom na pozicije na kojima su se nalazili teško je povjerovati da su glupi. Dakle, vjerojatnije je da su bahati ili da su bili uvjereni da su zaštičeni? Tko ih je trebao zaštiti? Netko od bivših ministara? Na ta pitanja javnost zaslužuje odgovore.
Sedmo, razina upravljanja u INA-i, koja je perjanica hrvatskog gospodarstva, pokazuje cijeli niz slabosti i netransparentnosti. Normalan čovjek nakon ove afere u upravi Ine, ali i u Nadzornom odboru koji je čini se najmanje kriv za ovaj slučaj, sam bi podnio ostavku, ako nije upleten u nju ili u nešto slično. No to se najvjerojatnije u Hrvatskoj neće dogoditi.
Osmo, kao što sam ranije spomenuo mnogi su ulaskom Hrvatske u Europsku uniju rekli kako smo se oprostili s klijentelizmom i ortačkim kapitalizmom i kako je propast Ivice Todorića i njegova Agrokora bio posljednji takav slučaj. Na žalost, očito nije. Todorića većih ili manjih ima još. Nedavno je propao Brodosplit i Tomislav Debeljak, a tek ćemo vidjeti kako će proći ostali poznati tajkuni poput Emila Tedeschija i njegove Atlantic grupe.
Deveto, ovo je dokaz da klijentelizam u Hrvata nije umro, već upravo suprotno. Mijenjaju se samo imena i tvrtke, a njihova uloga ostaje ista. Previše je onih koji izvlače novac od države. Dovoljno je sada pogledati kako se vodeći dnevni listovi odnose prema pojedinim tvrtkama, pišu li išta o njima ili su one samo sponzori konferencija u njihovoj organizaciji. Ulogu ranije nedodirljivog Agrokora i Ivice Todorića zamijenili su Tedeschi i Pavao Vujnovac, odnosno ‘njegova’ PPD grupa (ENNA) koja bi uskoro mogla progutati i nekadašnji Todorićev Agrokor. Možete li zamisliti novinske naslove gdje će umjesto Todorićevog stajati njegovo prezime?
Deseto, i ne manje bitno. Ova afera, da okrenemo stvari na humor, probudit će ipak i optimizam u Hrvata i potvrditi da je Hrvatska bogata zemlja. Unatoč svemu, unatoč svim pljačkama i uhićenim bivšim ministrima, još uvijek se očito ima što za ukrasti.