Pratite nas

Religija i Vjera

Kardinal Vinko Puljić: Ne smijemo ostati nijemi pred činjenicom sve većeg odljeva ljudi

Objavljeno

na

Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine započeli su u četvrtak u Biskupskom ordinarijatu u Mostaru svoje 66. redovito zasjedanje, koje će završiti svečanim euharistijskim slavljem u katedrali Marije Majke Crkve uoči svetkovine sv. Josipa, zaštitnika Mostarsko-duvanjske biskupije, u petak 18. ožujka u 18 sati.

[ad id=”93788″]

Zasjedanjem predsjeda nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, predsjednik BK BiH, a sudjeluju svi članovi Biskupske konferencije BiH kao i delegati Hrvatske biskupske konferencije mons. Slobodan Štambuk, biskup hvarsko-bračko-viški i Talijanske biskupske konferencije mons. Luigi Bressan, nadbiskup Trenta.

Dobrodošlicu u Mostar svima je zaželio domaćin mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. Poseban pozdrav uputio je nadbiskupu Bressanu, koji je prvi put došao u sjedište njegove biskupije. Preko njega uputio je riječi zahvale Crkvi u Italiji za trajnu potporu Crkvi i ljudima u Bosni i Hercegovini, prenosi KTA.

U uvodnoj riječi kardinal Puljić je podsjetio da se ovo zasjedanje događa u jeku Jubilarne godine božanskog milosrđa.

“Čini mi se da je ova godina zahvatila bazu što se osjeća kroz razne pobožnosti, molitve i posebno kroz sakrament ispovijedi. Ugodno sam iznenađen kako je prihvaćena Papina inicijativa ’24 sata za Gospodina’. Posebno su tijekom ove korizme vrlo posjećene pobožnosti Križnog puta. Ovih dana su u tijeku korizmene ispovijedi kao priprava za Uskrs te se može osjetiti pojačana zahvaćenost milosnim darom ovog sakramenta”, kazao je kardinal Puljić te podsjetio na nedavni spomen-dan izbora pape Franje ističući da je Sveti Otac sve u Bosni i Hercegovini posebno zadužio svojim pastirskim pohodom prošle godine 6. lipnja potičući da ne odu u zaborav njegove snažne poruke.

Osvrćući se na aktualno stanje u društvu, kardinal Puljić je kazao da ne smiju ostati nijemi pred činjenicom sve većeg odljeva ljudi među kojima su oni koji moraju otići jer trebaju preživjeti, ali i oni koji imaju posao i imaju od čega živjeti.

Izrazio je svoju potresenost činjenicom da se u pojedinim državnim poduzećima ne plaća redovno mirovinsko osiguranje te da se u nekim privatnim poduzećima nerijetko namjerno smanjuju plaće da bi radnici napustili posao.

Biskup Štambuk je prenio pozdrave svih članova Hrvatske biskupske konferencije podsjećajući da su se biskupi ove dvije biskupske konferencije u zadnje vrijeme dva puta sreli i raspravljali o zajedničkim pothvatima i temama. Potom je upoznao biskupe s pojedinostima redovitog zasjedanja HBK-a održanog od 10. do 12. studenoga 2015. u Zagrebu s posebnim osvrtom na temu obitelji i na formiranje mješovite komisije koja će raspravljati o nekim pitanjima koja se tiču vremena u kojem je živio i djelovao blaženi Alojzije Stepinac.

U svom pozdrav nadbiskup Bressan je podsjetio na brojne poveznice između krajevne Crkve u Italiji i u Bosni i Hercegovini ističući da su im dobro poznate velike nevolje kroz koje su prošli Crkva i ljudi na tim prostorima posljednjih desetljeća.

Ističući da je uvijek bila divljenja vrijedno svjedočenje vjere i jedinstva s Rimskim prvosvećenikom koje je pokazivala Crkva u BiH kroz stoljeća, kazao je da i Crkva u Italiji, gledajući ovaj primjer, uči da se ne treba bojati. Rekao je da je ta svijest u Italiji razvijana i kroz davanje potpore Crkvi i ljudima u BiH. Osvrnuo se i na pojedine teme koje se tiču Crkve u Italiji, ali koje dijele i druge krajevne crkve kao što su: pitanje sekularizacije, karitativnog djelovanja, odgoja svećeničkih i redovničkih zvanja te djelovanja u Godini božanskog milosrđa.

Tijekom radnog dijela zasjedanja biskupi će, između ostalog, saslušati izvješća o radu svih vijeća i komisija Biskupske konferencije tijekom 2015. godine, a bit će upoznati i s radom Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela u BiH kao i s djelovanjem Tajništva i Katoličke tiskovne agencije BK BiH. Razmotrit će i aktualno stanje u BiH.

Zasjedanje će završiti u petak, 18. ožujka 2016. u 18 sati zajedničkim Misnim slavljem. Predsjedat će kardinal Puljić, a prigodnu propovijed uputit će biskup banjolučki mons. Franjo Komarica.

Podsjećamo, u petak, 18. ožujka u 12 sati u Biskupskom ordinarijatu u Mostaru (Ulica Nadbiskupa Čule bb) bit će upriličena konferencija za novinstvo na kojoj će o zasjedanju govoriti kardinal Puljić i biskup domaćin mons. Ratko Perić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Mole se Hrvatu fra Augustinu za rješenje političke krize

Objavljeno

na

Objavio

U jeku velike krize u Venezueli narod se moli za zagovor pokojnog hrvatskog misionara fra Augusitna Augustinovića

Prema informaciji Radio Marie Venezuele ovih se dana u župama Capaya, Caucagu i Carizal posebno zaziva ime “malenoga”(niskog rasta) fratra iz bosanske Posavine, jer politička  kriza u Venezueli  poprima sve veće obrise, a narod ovog dijela Venezuele još uvijek pamti njegova svetačka djela i već ga sada smatraju svecem.

U jeku političke krize u Venezueli ondašnji se narod ponovno prisjetio fra Augustina(Ante) Augstinovića, franjevca misionara iz Bosanske Posavine ( rođen 1917. godine u Prijedoru kod Brčkog), koji je davne 1951. godine napustio mjesto profesora Novoga zavjeta u Jeruzalemu i otišao u Venezuelu i tamošnje župe propovijedati Isusa Krista. Njegovo ime ovih se dana često spominje u molitvi  napisanoj 1997. godine, kada je i započeo postupak proglašenja Slugom Božjim od strane tamošnjeg ordinarija.

Naime, sam je fra Augustin u Venezueli proveo 47 godina, a tamo je i umro na glasu svetosti 1998. godine. Uz plodan pastoralni rad (župnikom je u 47 godina bio u tri župe), podizao je škole, bolnice, domove, brinuo se o časnim sestrama, a posebno je poznat po svom književnom i znanstveno-teološkom radu, ali i kao jedan od pokretača malog tečaja kršćanstva  “Cursillo” u Venezueli..

Napisao je veliki broj djela na španjolskom jeziku, a na hrvatski jezik do sada su mu prevedene dvije knjige priča “ Priče iz doline” i “Od obale… do obale”.

Fra Augustin

Fra Augustin

U znanstveno-teološkom smislu posebno mu je cijenjeno djelo “Povijest Isusova”, koje je prevedeno na 32 strana jezika. Izvorno je pisano na španjolskom, a autor ga je osobno preveo na hrvatski jezik. Nekoliko originalnih fra Augustinovih djela na španjolskom jeziku  nalazi se u Republici Hrvatskoj, a u pripremi je i i drugo prošireno izdanje knjige “Malenošću do nebeskih visina”, koja govori o njemu.

Prema informaciji Radio Marie Venezuele ovih se dana u župama Capaya, Caucagu i Carizal posebno zaziva ime “malenoga”(niskog rasta) fratra iz bosanske Posavine, jer politička  kriza u Venezueli  poprima sve veće obrise, a narod ovog dijela Venezuele još uvijek pamti njegova svetačka djela i već ga sada smatraju svecem. Molitva koju mole prevedena je i na hrvatski te glasi:

“Gospodine, Ti si htio da Te upoznamo po ljubljenome Tvome Sinu,

daj nam pravedno živjeti slijedeći Tvoju svetu volju,

te po zagovoru Tvoga vjernoga svećenika, o. Augustina Augustinovića,

koji nam je za života otkrio Tvoje beskrajno milosrđe

i osvojio nam srce sinovskom ljubavlju prema Isusu Kristu,

svom milom prijatelju, udijeli nam tako potrebitu milost za naše dobro

i rješenje političke krize u našoj Venezueli

i po majčinskoj zaštiti Presvete Djevice Marije,

daj da prigrlimo ono što smo primili kao dar i plod Duha Svetoga Tješitelja.

Amen.”

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Obilježena druga godišnjica smrti prof. Ivančića: Bio je veoma uvjerljiv i proživljen svjedok vjere u Isusa Krista

Objavljeno

na

Objavio

U povodu druge godišnjice smrti prof. dr. sc. Tomislava Ivančića (30. studeni 1938. – 17. veljače 2017.) Matična vrhovna uprava Zajednice Molitva i Riječ i Centar za bolji svijet priredili su u subotu, 16. veljače okrugli stol s temom „Život i djelo Tomislava Ivančića – model i uzor evangelizacije u Crkvi i društvu“.

U dupkom punoj dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskog pastoralnog instituta uz članove obitelji prof. Ivančića, okupili su se i članovi Zajednice Molitva i Riječ pristigli iz cijele Hrvatske i europskih zemalja. Događaj je bio prigoda u prvom redu putem osobnih svjedočanstva podsjetiti se na ulogu koju je prof. Ivančić imao u evangelizaciji, ali i u pokoncilskim gibanjima Crkve u Hrvata.

Sisački biskup Vlado Košić progovorio je o prof. Ivančiću kao njegov student, ali je odlazio i na vjeronauk u Frankopansku, a sudjelovao je i na nekoliko seminara. „Bio je pojava novosti, zanosa, duhovne obnove koju je trebala ta populacija studenata i jednu svjesnu vjeru koju su pronašli u tom druženju i stilu duhovnosti“. Kasnije, kad je postao asistent susretao ga je kao mlađi kolega na KBF-u gdje je prof. Ivančić bio dekan.

Bio je uvjerljiv i proživljen svjedok vjere u Isusa Krista, ali je bio i jednostavan i dobar čovjek pun vjere koju je sam nosio sa svim žarom i pameti srca predavao drugima. Bio je doista svjedok, jer govorio je iz osobnog iskustva, a ne iz naučenog znanja.

Njegove riječi su bile proživljene, bile su uvjerljive i čovjek ga je mogao i želio slijediti. Bio je privlačan, mamio je mlade, ali i starije. Govorio je o Isusu živome, o Bogu živome. Bio je nadasve čovjek pristupačan, uvijek blag, nasmiješen, pronicljiv. S njime se moglo razgovarati, imao je uho za čovjeka, bio je bliz ljudima, možda zato jer je uvijek bio bliz Bogu. Da, bio je bliz Bogu i ljudima, i zato je njegova evangelizacija bila svjedočanstvo koje je pozivalo, privlačilo i ohrabrivalo, rekao je biskup Košić, te zaključio „neka i dalje govori svima nama danas.

Hvala mu na svemu što nam je darovao, svakome od nas i svima Crkvi, i Božjem narodu. Hvala mu i za sve što je pridonio našem hrvatskom narodu za koji se borio da bude bolji, da bude Božji“.

O njegovu utjecaju na svećenike progovorio je vlč. Ivan Jurić. „Znam ga kao velikoga duhovnika hrvatskoga naroda, voditelja duhovnih obnova i duhovnih vježbi. Pokazao je kako doći do Boga, kako s Bogom uspostaviti kontakt i osjetiti da je on tako jednostavan, blizu“. Sam u njegovim knjigama traži nadahnuće, jer je iza njega ostalo puno toga. „Imamo puno toga, puno njegove baštine koju nam je ostavio, i danas nakon dvije godine i ja mu osobno zahvaljujem, vjerujem da to i svi vi ovdje prisutni“ rekao je.

Svoje svjedočanstvo na putu obraćenja izrekao je fr. Ivan Dominik Iličić, OP. On je kao student farmacije počeo odlaziti na kateheze četvrtkom. „Išao sam četvrtkom na susrete i prakticirao stvari koje je on govorio. Kad je govorio o svom iskustvu Boga osjećao sam da su to žive riječi.“ U ovoj prigodi je ukazao i na zanimljivu poveznicu. „Prof. ivančić je jedan od najboljih propovjednika kroz kojega je živa Božja riječ doticala druge ljude i to je crpio iz kontemplacije, a dominikanska karizma je kontemplacija i akcija, tj. biti u studiju i molitvi gdje osluškuješ poticaje za akciju, propovijedanje. Stoga vidim i dominikansku karizmu u životu Tomislava Ivančića, a onda je njegova karizma itekako je moguća u mom životu“.

Potom se okupljenima obratio doc. dr. sc. Tomislav Kovač, jedan o Ivančićevih nasljednika na mjestu pročelnika Katedre fundamentalne teologije KBF-a, koji je bio i njegov student.

Govoreći o njemu kao modelu i uzoru evangelizacije, između ostaloga je naglasio: „bio je duboko ukorijenjen u vjeru i uvjeren i vjeru u Isusu Krista a to je prvi stup evangelizacije. Nadalje, doživio sam ga kao osobu koja nije bila isključiva.

Bio je spreman razgovarati sa svima: kolegama teolozima, s laicima, sa protestantima, pripadnicima drugih vjeroispovijesti, s ateistima, svi su ga jako cijenili. Imao je čvrst i kritički stav prema Crkvi, osobito prema hijerarhiji Crkve koju je iznimno poštivao, ali ju nije idealizirao, bio je svjestan manjkavosti od svjedočanstva do nekih struktura.

Tražio je kriterij autentičnosti življenja kršćanske vjere i kod svećenika i kod vjernika laika, nije se temeljio na autoritetu službe nego na autentičnost življenja vjere“. Spomenuo je i kako je imao povjerenje u vjernike laike i rado s njima surađivao. K tomu „zračio je sigurnošću i mirom, imao je nevjerojatnu sposobnost smirivanja ljudi.

Imao je i sposobnost slušanja, nije puno govorio u privatnim razgovorima, nije nametao svoje odgovore, ali je govorio dovoljno da čovjek sam donese svoj sud svoju odluku. Što znači da je poštivao ljudsku slobodu a kroz to ljudsko dostojanstvo.“ Posebno je naglasio da prof. Ivančić nije vezivao ljude za sebe, već ih upućivao za Kristom. „U njemu nalazimo glavne odlike evangelizacije i evangelizatora: bio je siguran u vjeri, spreman svjedočiti, nije bio isključiv, bio je kritičan, pa i samokritičan, ali je uvijek bio pozitivan i poticao da se ide dalje. Bio je otvoren za dijalog, suradnju, a povrh svega čovjek duboke molitve“, rekao je Kovač.

Svoja svjedočanstva izreklo je i nekoliko članova Zajednice Molitva i Riječ, a program je bio obogaćen audio i video materijalom snimljenim na predavanjima i seminarima prof. Ivančića.

(Sisačka biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari