Karolina Vidović Krišto: Zazivanje ujedinjenja oporbe jest još jedna smišljena podvala

Hrvatska je u 10 godina izgubila 230 razreda prvašića ako se uspoređuje prvih sedam mjeseci 2013. i prvih sedam mjeseci 2023., a samo ove godine u prvih sedam mjeseci Hrvatska je naspram prvih sedam mjeseci prošle godine izgubila 50 razreda prvašića.

Bi li ove činjenice, koje bi u zrelim društvima izazvale uzbunu, trebale i u Hrvatskoj izazvati sveopću raspravu i uzbunu, ali tomu nije tako!? Ili, kako je uopće moguće da je Hrvatska došla u ovakvu društvenu krizu?

Kako je moguće da je sustav u Hrvatskoj do te mjere paraliziran da se događaju afere INA, Janaf ili HEP-Plin, koje se uopće ne razrješavaju, i zbog kojih se nitko ne sankcionira, a ukradeno se ne vraća?
Blokirane institucije, korumpirani mediji, pad platežene moći, i sve druge nepravde koje vladaju u Hrvatskoj, omogućile su političke stranke u Hrvatskoj. Političke stranke u parlamentarnoj demokraciji snose odgovornost za stanje u državi – i za dobro i za loše.

Medijski se, pak, sustavno nameće teza, da oni koji su Hrvatsku doveli u ovu krizu (kao kreatori ili kao pasivni promatrači) trebaju Hrvatski izvesti iz krize.
Pozivanje na udruživanje oporbe jest u svojoj biti pokušaj zaštite postojećeg stanja. To je prevarantska manipulacija vladajućih struktura, da spriječe strukturne promjene kako bi se u Hrvatskoj zadržalo postojeće stanje u kojoj bogati postaju sve bogatiji, a vrijedna, poštena, većinska Hrvatska biva sve siromašnija.

Stanje nepravde u Hrvatskoj ne bi bilo ni blizu na sadašnjem nivou da su postojeće stranke radile svoj posao savjesno i odgovorno.
Koja je logika da stranka koja je osnovana da uredi Hrvatsku, da uspostavi jednakost svih pred zakonom (a OIP je osnovan upravo zbog toga) ulazi u saveze sa strankama koje su odgovorne za stanje u kojoj se Hrvatska nalazi?

Scenaristi koji pozivaju na ujedinjenje oporbe žele da Hrvatska ostane u mraku nepravde i bezakonja, te da hrvatski građani ne mogu ostvarivati prava koja ostvaruju drugi europski narodi. Zašto Poljaci, Mađari ili Slovenci mogu živjeti u državama u kojima se zakoni poštuju (što je preduvjet dostojanstvenog života), a mi Hrvati, po uvjerenju današnjih moćnika u Hrvatskoj, nemamo to pravo?

U Hrvatskoj postoje dvije skupine političkih stranaka: one koje su bile na vlasti, i one koje su oporba. Obje skupine odgovorne su za današnje stanje. Oni koji su bili na vlasti Hrvatsku su doveli u duboku krizu, a oni u oporbi su glumili oporbu te nisu poduzimali nikakve radnje da se suprotstave nepravdi i bezakonju koje čine vladajuće elite.

Osobno svjedočim lažnom predstavljanju oporbenih političara. Činjenica da sam ja kao zastupnica bez svoga kluba inicirala opoziv bivšeg ministra Zdravka Marića dokazuje da je većina zastupnika ili uvezana u korupciju, ili nema hrabrosti suprotstavit se nepravdi. Iako je bilo jasno da je Marić bitna karika u korumpiranom lancu, zastupnici od takozvane ljevice do takozvane desnice su odbijali potpisati zahtjev za opoziv, tako da sam unatoč dokazima tjednima uvjeravala zastupnike da podrže tu inicijativu.

Ovaj primjer jest potvrda stvarnog stanja hrvatske politike. To stanje jest stanje nesposobnosti, zlouporaba i lažnog predstavljanja.
Hrvatski građani već desetljećima svjedoče da stranke jedno govore, a drugo rade, naravno, uz potporu medija kako se javnost ne bi podsjećala na prevare i laži političkih aktera.
Hrvatska javnost svjedoči kako se pojedine stranke retorički razlikuju, ali djelovanje je gotovo isto.

Najsvježiji primjer uvezanosti političkih stranaka u korupciju, i time povezanom štetom poreznim obveznicima, jest slučaj Pavla Vujnovca i PPD-a.
Dakle, Vujnovac i PPD počeli su rasti za vrijeme Milanovićeve vlade, a nastavili su sa svojom protuzakonitom dominacijom za vrijeme Plenkovića. S Vujnovcem su povezani i HDZ, i SDP, i Domovinski pokret, ali i Možemo i HNS.

Čelnik Domovinskog pokreta, Ivan Penava, je čak izjavio da je napad na PPD i Vujnovca napad na Hrvatsku i Vukovar. Znači, Vujnovac s Plenkovićem treba krasti, a mi Hrvati se toj krađi trebamo diviti i šutjeti.
Ne, taj film Hrvatska više neće gledati. Osnivanjem OIP-a Hrvatska je dobila stranku koja se ne miri s nepravdom niti prihvaća da hrvatski građani budu drugorazredni Europski građani koji se trebaju pomiriti sa životom u siromaštvu i bezakonju.
Današnje stranke dopustile su da bezakonje i zlouporabe postanu sustav.

Svi društveni segmenti u Hrvatskoj izloženi su neredu i zlouporabama. U Hrvatskoj se sustavno krše prava zaposlenika i prava poduzetnika koji nemaju zaštitu moćnika – jednostavno, sustav funkcionira u korist male skupine moćnika, nanoseći štetu većinskoj Hrvatskoj.
Gotovo svi dubiozni poslovni sustavi posljedica su političkog protekcionizma, zaštite političkih stranaka. Od INE do Tedeschijevog Atlantika, od Vlahovićevog Adrisa, do Branka Roglića i Orbica. Hrvatska je žrtva nesposobnih, gramzljivih i uvezanih poduzetnika, koji su ujedno prepreka gospodarskom razvoju i stranim investicijama.

Jednostavno, Hrvatska državna vlast, znači, državne institucije, pretvorene su u servis moćnika. Zakoni postoje za običan narod, a vlast, moć, porezi ili nacionalna imovina su rezervirani za Vujnovce, Todoriće, Plenkoviće, Milanoviće ili Vlahoviće.
Hrvatski građani su odavno izgubili vjeru u demokratske instrumente, te se jedan dio pasivizirao, dio se raseljava, a ostatak je još uvijek izložen manipulacijama i lažima.

Svi se, primjerice, sjećamo kako su nekadašnjeg premijera Ivu Sanadera mediji, ali i bitni društveni činitelji, predstavljali hrvatskoj javnosti kao jako utjecajnog političara u Europi, te je po tim medijima bilo samo pitanje vremena kada će Sanader od tih Europskih čimbenika biti postavljen na šefovsku poziciju u Europi.
Sanaderova sudbina demantirala je sve te manipulacije, jer Sanaderov utjecaj u Europi se demonstrirao u odnosu koji su ti europski čelnici pokazali kada Sanader više nije bio premijer.

Sanadera su uhitili na naplatnim kućicama u Austriji kao nekoga sitnog švercera. U zatvoru u Austriji čak nije bio ni sam u zatvorskoj ćeliji, a njegovo pismo koje je poslao europskim čelnicima ostalo je neodgovoreno.
Dakle, Sanaderov utjecaj nije bio stvaran. On je bez ikakvog temelja proglašen utjecajnim u Jutarnjem i kojekavim listovima, točnije, u korumpiranim i neprofesionalnim medijima. Znači, lažno je proglašen utjecajnom osobom.
Stanje u Hrvatskoj jest posljedica manipulacija i pomno osmišljenih laži.

Upravo je teza da se oporba mora ujediniti kako bi srušila HDZ ili SDP, smišljena laž. Teza da se pet stranaka treba ujediniti kako bi pobijedile HDZ, netočna je i lažna, te je u potpunosti apsurdna.
Tvrdnja o potrebi ujedinjenja nekoliko stranaka kako bi se pobijedilo jednu stranku poručuje da je ta stranka nadmoćna i u biti nepobjediva. To jest apsurdno, ali i dokazivo brojkama, netočno.

Na prošle izbore izašlo je 44% birača, dakle 56% birača ne žele ni HDZ, ni ostale stranke.
Hrvatski birači su pametniji i zreliji od političkih struktura, a taj prijezir prema politici demonstriraju ne-izlaskom na izbore.
U Splitu vlada gradonačelnik Puljak koji je izabran za gradonačelnika na izborima na koje je izašlo 28% Splićana, znači 72% Splićana nije prepoznalo ni jednu stranku koja je izašla na izbore.

Hrvatski birači jednostavno ne žele sudjelovati u razaranju svoje Domovine, i zato nisu izlazili na izbore – jer nisu imali za koga glasovati.
Od Poljske do Slovenije imamo slučajeve da se stranke osnuju kao reakcija na neprihvatljivo društveno stanje, i u kratkom roku osvoje vlast.
Nema ni jednog razloga da mi u Hrvatskoj ne učinimo upravo ono što su niz drugih naroda u Europi učinili, a to je: zaustaviti propadanje svoje države te odstraniti potrošene i izdajničke elite.

Ja sam s nekolicinom entuzijasta osnovala OIP upravo iz razloga što su političke stranke iznevjerile hrvatske građane.
Mi u OIP-u ne prihvaćamo stanje u Hrvatskoj kao nepromjenjivo i imamo jasnu viziju kako Hrvatsku usmjeriti na put uspjeha i pravednosti.
Temelj i početak svih promjena u Hrvatskoj jest vladavina prava, znači, poštivanje zakona i jednakost pred zakonima.

To podrazumijeva odgovornost sadašnjih vladajućih struktura za današnje stanje, koje sam navela u tekstu. U Hrvatskoj kao i svim drugim državama postoje konkretne osobe, s imenom i prezimenom, koje su ministri, ravnatelji, direktori te voditelji različitih državnih institucija.
Te osobe odgovarne su za ovo stanje, da nam je pakiranje od 10 jaja skuplje 2 eura nego u Njemačkoj. Netko je u Hrvatskoj dopustio stvaranje monopola, a što je dovelo do ove štetne i apsurdne činjenice.

Ovdje treba postaviti temeljno pitanje – što je politika? Je li politika služenje svome narodu, ili je poslovno karijerni izazov?
Za današnju političku elitu politika je definitivno karijerni i poslovni pothvat, jer beskrvnost i pasivnost na ovu nepodnošljivu nepravdu, jest dokaz da današnje stranke prihvaćaju nepravdu i bezakonje, te uopće ne pomišljaju o korjenitim promjenama.
Dovoljno je analizirati sve stranke i njihovu samo-ograničavajuću politiku, njihovu šutnju na neviđenu korupciju, na ponižavanje i razgradnju Hrvatske.

Nestvarno je bilo gledati prizor sa sastanka oporbe u Saboru, na kojemu sam odbila sudjelovati. Naime, sastanak na kojemu sudjeluje SDP (koji vodi Peđa Grbin, osoba koja je kompromitirana iz slučajeva Uljanik i Lex-Perković, a sam SDP je zajednički nositelj korupcije s HDZ-om), razumna osoba ne može sudjelovati.
Oporba koja sluša jednog Radimira Čačića, osobu koju se može nazvati mjernom jedinicom korupcije, dokazuje da je dezorijentirana i u potpunosti pogubljena.

Ako je u Poljskoj PiS započeo svoj politički put s jednim zastupnikom, te upornom politikom osvojio apsolutnu većinu i od Poljske napravio uspješnu državu u koju se Poljaci vraćaju, onda nema ni jednog razloga da isto to ne učinimo u Hrvatskoj.
Politika koju zastupam i stranka OIP temeljno se razlikuju od ostalih stranaka. Za nas ne postoje nedodirljive osobe, ni zabranjene teme.
OIP se nije osnovao da se ugradi u vlast i preuzme nekoliko ministarstava ili tvrtki.
Ne, OIP je osnovan da Hrvatsku uredi, da Hrvatska bude država u pravom smislu te riječi, znači, da izvršava svoj temeljni smisao, a taj je: skrb za svoje građane i njihov spokojan život.

Hrvatskoj treba jaka i odlučna stranka koja će biti u stanju odstraniti nepravedni sustav koji dominira u Hrvatskoj, te uspostaviti vladavinu prava.
Pojednostavnimo priču o mogućnosti promjena u Hrvatskoj.
Za pobjedu na izborima treba imati 150 kandidata, to OIP ima; treba imati program, što OIP isto ima.
Ako na izbore izađe 60 posto birača umjesto dosadašnjih 40 posto, onda će OIP pobijediti i u Hrvatskoj će se dogoditi stvarne promjene.
Da ne bude zabune, ja sam u stanju sastaviti vladu u roku od 24 sata, koja će biti u stanju urediti Hrvatsku, što iz postojećeg članstva OIP-a, što iz redova nestranačkih osoba.

Današnja vlada, kao i ostali dužnosnici, rezultat su netransparentnih i dubioznih kriterija; na dužnosti se postavljaju osobe koje su ucijenjene ili nesposobne. Imamo primjer Glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića, za kojega su postojali dokazi o koruptnosti još kada je bio imenovan. Znači, on je imenovan upravo iz razloga što je ucjenjiv, a ne zato što se o njegovim djelima nije ništa znalo.

OIP će tražiti sposobne, moralne i domoljubne osobe, koje postoje u Hrvatskoj, a koje nikada nisu imali priliku pokazati svoju sposobnost.
Zaključno, Hrvatskoj treba moćna stranka koja će odlučno i beskompromisno provesti promjene, koja nema straha od nikoga, i koja je lojalna svome narodu.
Čvrsto vjerujem u zrelost hrvatskih građana, koji se više neće dati varati, te će na sljedećim izborima izaći na izbore i omogućiti novi početak našoj jedinoj i prelijepoj Domovini!

Karolina Vidović Krišto/facebook