Pratite nas

Razgovor

Kolakušić: Kandidirati ću se za predsjednika RH jer birači su me birali da bih postao premijer, a ne da bi postao europarlamentarni zastupnik

Objavljeno

na

Iako izabran za eurozastupnika, već najavljuje utrku za Pantovčak. O prvim potezima koje planira učiniti s Mislavom Kolakušićem u Dnevniku Nove TV razgovarao je reporter Mislav Bago.

Izabrani ste u europski parlament a već idete u predsjedničku utrku. Znači li to da ne idete u Bruxelles?

Prije ulaska u samu politiku, prije nego što su mi građani dali povjerenje, ja sam građanima dao ponudu. Ponuda glasi – Hrvatska se može promijeniti isključivo na parlamentarnim izborima, sa 76 mandata u Hrvatskom saboru.

Ali išli ste na europske izbore.

Da bi se to moglo ostvariti, to mora biti cjelokupni projekt. Taj projekt sadrži tri izbora – izbore za Europski parlament, izbore za predsjednika i parlamentarne izbore. Mi stvaramo auto. Sad imamo kotače, na predsjedničkim izborima idemo po karoseriju…

Znači, idete u Bruxelles?

Naravno da idem.

Bit ćete europski zastupnik. Što onda mislite konkretno napraviti za birače koji su vam dali glas?

Mislim se kandidirati za predsjednika Republike Hrvatske, jer birači su me birali da bih postao premijer, a ne da bi postao europarlamentarni zastupnik.

Ali izabrani ste da nešto mijenjate u europskom parlamentu, a ne da idete u predsjedničku utrku.

Ne, otkud vam to?

Pa vi ste se natjecali za europske izbore.

Moja poruka građanima je bila više nego jasna. Svi građani koji su glasali za mene, vrlo dobro znaju za što su glasali.

Jeste li sigurni?

Apsolutno. Na mojim stranicama je sve vrlo jasno.

Vi ste sad europski zastupnik i idete u predsjedničku utrku?

Upravo tako. Dakle idemo u europski parlament, postati europski zastupnik…

Zapravo nećete ništa raditi?

Apsolutno ćemo raditi.

Kako to možete na jednoj sjednici napraviti?

Možete sudjelovati na toj sjednici.

I dobiti paušal, ali to nije posao za koji ste izabrani.

Što mislite da radi europarlamentarni zastupnik na sjednici?

Ako radi, onda krvavo radi i može nešto promijeniti.

Vi ste bili zastupnik u europskom parlamentu?

Niste bili ni vi ni ja, ali znam što rade.

Kako to znate? Znate što radi zastupnik u europskom parlamentu? Kao i u Saboru, diže ruke i donosi odluke. Odluku donosi temeljem obavljene pripreme. A što mislite gdje se obavlja priprema? Na sjednici? Tamo listate tisuće stranica?

Na odborima. Gospodine Kolakušić...

Dakle, to radite 24 sata dnevno. Biti političar i biti zastupnik ste 24 sata.

I vi ćete biti 24 sata eurozastupnik i ići paralelno u europsku kampanju?

Upravo tako.

Mislite da je to moguće?

Znam da će to tako biti.

Zašto vi hoćete biti predsjednik Republike, kad on nema ovlasti za donijeti promjene u zemlji?

Zašto?

Da.

Zašto bilo tko želi biti Predsjendik Republike? Zato što su to funkcije koje su ključne za Republiku Hrvatsku. Ako nije potrebna ta funkcija, onda ćemo je ukinuti. Zasad ju imamo. Mi ne može mijenjati Republiku Hrvatsku na način da kažemo, nas ne zanima tko nas predstavlja u EU, nas ne zanima tko je predsjednik Republike Hrvatske.

Ali vi želite biti Predsjednik bez ikakvih ovlasti da nešto promijenite u zemlji. Čemu to? Znate li da Predsjednik nema baš velike ovlasti?

Naravno da znam, upravo tako. Znači vaš prijedlog je da ukinemo tu funkciju?

Ne, pitam vas koji su vaši planovi? Jeste li možda zbunili ili prevarili birače?

Birači vrlo dobro znaju. Možete provesti anketu među biračima koji su glasali za mene i dobit ćete isti odgovor. Svi su dali meni glas da promijenim Republiku Hrvatsku. Hrvatska se može mijenjati isključivo na izborima. Ona se ne može mijenjati ni na koji drugi način, znači isključivo sudjelovanjem na izborima. Ako vaš prijedlog nije da ukinemo predsjedniak i da Kolinda odstupi još danas, onda ćemo ići na sljedeće predsedničke izbore.

Gospodine Kolakušić, vi nastupate kao politički Mesija?

Što bi to bilo?

Miaslite da građanima treba netko tko će ih izvesti iz slijepe ulice?

Uprtavo tako, pa to misle svi građani.

Zar je većina građana ove zemlje slijepa? Koja je tu poruka?

Ovako, većina građana RH smatra da je Hrvatska najkorumpiranija zemlja u Europi. Tko određuje da je država korumpirana? Isključivo vlast, zato što vlast ima sve mehanizme da korumpiranu državu u vrlo kratkom vremenu pretvori u nekorumpiranu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Nino Raspudić: Međunarodna zajednica je stvorila ‘hrvatsko pitanje’ u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Nino Raspudić, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i kolumnist, u intervjuu za časopis “Obnova” govorio je o položaju Hrvata u BiH te ustvrdio kako je hrvatsko pitanje u BiH stvorila međunarodna zajednica.

Budući da su Hrvati izvan Republike Hrvatske tema novoga broja „Obnove“, nije bilo moguće zaobići Vaše ime kada su u pitanju Hrvati u Bosni i Hercegovini. Zbog toga Vam zahvaljujemo što ste odvojili vrijeme kako biste odgovorili na nekoliko pitanja. Kako biste procijenili aktualni položaj Hrvata u BiH te kako on utječe na njihovu opstojnost?

-Položaj Hrvata u BiH danas je vrlo težak. Osim što sa svim drugim građanima BiH dijele sudbinu življenja u potpuno nefunkcionalnoj državi koja de facto opstaje kao protektorat međunarodne zajednice i u kojoj neriješeno nacionalno pitanje koči sve druge pozitivne društvene procese, što se onda reflektira na katastrofalno ekonomsko i socijalno stanje u cijeloj zemlji, Hrvati su kao kolektivitet politički gotovo desubjektivirani.

Iako su formalno suveren i konstitutivan narod, nametnutim promjenama izbornoga zakona dovedeni su u situaciju da im u svakom trenutku predstavnici drugih dvaju naroda mogu izabrati „predstavnike“.

Na ovim se izborima to zbog privremenoga raspada tzv. „građanske“ scene, ustvari drugoga bošnjačkoga političkoga krila, nije dogodilo, ali ta opasnost, uz ovakav izborni zakon, stalno visi nad hrvatskim biračima, što ih onda tjera na homogeniziranje oko najjače opcije. Zbog straha od preglasavanja onemogućen im je tako i politički pluralizam.

Kakav je prema Vašem mišljenju odnos RH prema Hrvatima u BiH i mislite li da postoji mogućnost da dugoročna razdvojenost Hrvata u te dvije države dovede do različitog poimanja nacionalnoga identiteta, što bi bila svojevrsna repriza njemačko-austrijskoga ili bugarsko-makedonskoga slučaja?

-Donedavno je odnos RH prema Hrvatima u BiH bio odnos pasivnog promatrača. Hrvatska je, kao sukreator i supotpisnik Dejtonskoga sporazuma koji je i ustav BiH, dužna miješati se u unutrašnje stvari BiH onda kada su načela toga sporazuma dovedena u pitanje.

Dok su se provodile nametnute izmjene dejtonskoga okvira koje su dovele Hrvate u neravnopravan položaj, Hrvatska je to pasivno promatrala, pa čak i aktivno sudjelovala u dokidanju političkih prava vlastitoga naroda u susjednoj državi preko nekih političkih aktera poput bivšeg predsjednika Stjepana Mesića.

U to je vrijeme prijetila opasnost da frustrirani Hrvati u BiH počnu gledati samo svoj, a ne više integralni hrvatski interes, prema onoj Sinn Fein (Mi sami). Srećom, promjenom politike RH prema Hrvatima u BiH ta je tendencija postala bespredmetna. Danas smo u RH blizu konsenzusa svih bitnih političkih igrača oko potpore Hrvatima u BiH.

Kako biste okarakterizirali ulogu međunarodne zajednice u BiH i njezin odnos prema hrvatskom pitanju te smatrate li da eventualno rješavanje nacionalnog pitanja s njezine strane otežavaju i aktualno dominantni ideologemi u zapadnim društvima koji negativno etiketiraju etnički identitet, bez obzira na to koliko on činio realnost na terenu?

-Međunarodna zajednica (čitaj: američka politika) je i stvorila „hrvatsko pitanje“. Od pljačke i uništenja Hercegovačke banke preko nametnute promjene izbornoga zakona pa sve do promjene i zakona matematike (Inzkovih famoznih „pet je trećina od sedamnaest), intervencije izvana dovele su do toga da je Federacija pretvorena u bošnjački entitet, a nije se ni taknulo u ingerencije RS-a, unatoč svom deklarativnom bučanju.

Uz međunarodnu zajednicu, položaj Hrvata u BiH je bitno uvjetovan i odnosima s ostala dva konstitutivna naroda. Prijeti li Hrvatima u dugoročnom smislu eventualni dogovor srpskih i bošnjačkih elita (uz možebitnu potporu Turske i Ruske Federacije) čime bi se BiH svela na njihov kondominij?

-Takav je pokušaj vidljiv u trenutnoj koaliciji SDA i DF-a sa SDS-om. Ogavno je kako sarajevska politika optužuje Hrvate za savezništvo s Dodikom, a oni rade deal sa strankom Radovana Karadžića koja je stvorila i „očistila“ RS. Ipak, mišljenja sam da će dugoročno u RS-u prevladati Dodikova struja koja ne podržava Hrvate zato što ih posebno voli, već zato što procjenjuje da su oni na redu sutra, ako se Hrvate ukloni kao politički faktora danas.

 Kada se kao opcija unutarnjeg preustroja BiH spominje etnoteritorijalizacija, mnogi analitičari daju primjedbe da bi ona dovela do getoizacije te da bi bila uvod u raspad države i komadanje teritorija od strane susjeda (Srbija, Hrvatska), dok s druge strane mnogi ističu kako bi upravo taj proces mogao osigurati opstojnost takve složene strukture, uz nužnost načela teritorijalnog diskontinuiteta. Kako gledate na te oprečne stavove?

-Ne vidim nijedan suvisao argument za to da bi etnoteritorijalni preustroj BiH doveo do getoizacije i do raspada. Na primjeru bivše Jugoslavije vidjeli smo da je unitarizam većinskoga naroda pod građanskom krinkom siguran put u raspad. Prije će biti da je istina sljedeća: bošnjačkoj eliti odgovara ovakva podjela na srpsko-bošnjačku BiH pa se zato protive jedinici s hrvatskom većinom.

 Smatrate li da bi se u slučaju nekog oblika etnoteritorijalizacije na određen način mogao osigurati model jednakopravnosti nacionalnih zajednica koje bi ostale u debeloj manjini u pojedinim teritorijalno-administrativnim jedinicama?

-Naravno. Svi ostaju unutar iste države, postoje mehanizmi zaštite tzv. konstitutivnih manjina u pojedinim jedinicama, npr. osigurati recipročnu nadzastupljenost u tijelima vlasti. Više od osamdeset posto Hrvata preostalih u BiH živi na područjima koja je obranilo Hrvatsko vijeće obrane (HVO).

Otprilike toliki postotak Hrvata unutar Jugoslavije živio je u RH. Moglo bi se postaviti pitanje – zašto se Hrvatska osamostaljivala, a nije mislila na milijun Hrvata koju su ostali u BiH, Vojvodini, Boki kotorskoj? A u slučaju BiH radi se samo o preustroju unutar iste zemlje.

Osim bošnjačkih glasača koji su na izborima sudjelovali u političkom dekonstituiranju hrvatskoga naroda u BiH izborom Željka Komšića za hrvatskog člana predsjedništva te drugih nelegitimnih političkih predstavnika hrvatskoga naroda na raznim razinama vlasti, u proces dekonstitucije Hrvata iz BiH kao građana RH, uključena je i službena politika RH, što je vidljivo iz odluke o smanjenju i fiksiranju broja zastupnika iz „dijaspore“ na tri, a konačno i odluke o reduciranju glasačkih mjesta na izborima u RH na diplomatska i konzularna predstavništva (Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Tuzla). Tako su dvostruko dekonstituirani i obespravljeni pa nas zanima kako to komentirate?

-Žalosno je da je dio hrvatskih državljana diskriminiran na takav način i da se tako važno nacionalno pitanje koristilo za najprizemnija dnevnopolitička prepucavanja. Dok Hrvati u BiH ne riješe pitanje svoje jednakopravnosti, smatram da moraju imati razmjeran utjecaj na izbore u RH, kao i ostatak „prave dijaspore“.

Kako gledate na ulogu i djelovanje Hrvatskog narodnog sabora u BiH i što smatrate preduvjetima za razvoj zrelog političkog pluralizma među Hrvatima u BiH? Može li se to na neki način ostvariti u okvirima Hrvatskog narodnog sabora? 

-Hrvatski narodni sabor je dobrodošao okvir za artikuliranje i provođenje nacionalne hrvatske politike u BiH do osiguranja ravnopravnosti. U svom bi djelovanju trebao biti konkretniji i energičniji nego do sada.

Mogućnost obrazovanja na vlastitomu jeziku jedan je od preduvjeta dugoročne opstojnosti neke nacionalne zajednice na određenom prostoru, a svjedoci smo da se Hrvati u BiH u domeni visokog obrazovanja financiranog iz javnoga sektora imaju mogućnost školovati na Sveučilištu u Mostaru. Budući da se ono nalazi u središtu Hercegovine, a Hrvati su teritorijalno raspoređeni i raspršeni i u Bosni, smatrate li to dovoljnom mogućnošću ili mislite da postoje realne osnove za utemeljenje neke slične visokoškolske institucije na nekom od bosanskih području na kojem je koncentrirano hrvatsko stanovništvo? 

-Već imamo neke dislocirane studije tog jedinog sveučilišta na hrvatskomu jeziku u Središnjoj Bosni i Posavini. Taj proces decentralizacije i olakšavanja dostupnosti studiranja treba, u razumnoj mjeri, nastaviti i dalje kako bi visokoškolsko obrazovanje na svomu jeziku bilo dostupno svima, od Orašja do Neuma.

Možete li prokomentirati fenomen političkog sluganstva koji se javlja kod nekih istaknutijih Hrvata iz javnoga života (političkoga, vjerskoga, kulturnoga), gdje dotični postaju marionete velikobošnjačke politike i/ili građansko-unitarnoga koncepta uređenja BiH te im se kao manekenima „multietničnosti“ otvara medijski prostor u dominantno bošnjačkim sredinama?

-Radi se o teškoj moralnoj kompromitaciji koja razorno djeluje na cijelu zajednicu. Takvi su svojom spremnošću da glume hrvatske predstavnike, unatoč tomu što nemaju legitimitet za to, štoviše, da glume „poštene Hrvate“ po mjeri sarajevske politike, nanijeli veliko zlo, ne samo Hrvatima, već i Bošnjacima, dajući im iluziju ostvarivosti jedne politike koja na koncu nikome nije donijela dobra, a unazadila je zemlju u cjelini.

Doista, nakon osam godina uzurpiranja hrvatske pozicije u Predsjedništvu BiH, kakve su Bošnjaci koristi imali od nametanja Željka Komšića? Ili od Lijanovića, Budimira i Jurišića? Iz primjera Sejde Bajramovića u vrijeme raspadanja Jugoslavije mogli su naučiti kako završavaju takve politike.

Podsjetimo, Nino Raspudić rođen je u Mostaru 1975. godine. Osnovnu školu završio je u Mostaru, a maturirao je u Trevisu u Italiji. U Zagrebu je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1999. godine diplomirao filozofiju i talijanski jezik i književnost, 2004. godine magistrirao je s radnjom „’Slaba misao’ i postmodernistička poetika u suvremenoj talijanskoj prozi“, a doktorirao je 2008. godine s radom „Prekojadranski (polu)orijentalizam: Dominantni modeli konstruiranja slike Hrvata u talijanskoj književnosti od prosvjetiteljstva do danas“.

Profesor je na katedri za talijansku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje književnu kritiku i esejistiku, aktivan je u medijima, piše kolumne, gostuje na televizijskim i radijskim emisijama te kritički komentira aktualna društvena i politička pitanja. Prevodi s talijanskoga jezika književnost i teoriju (Eco, Ammaniti, Vattimo, Pareyson i dr.) te je aktivan u promociji svoje teorije trodimenzionalne političke podjele u Hrvata.

Razgovarao: Mario Tomas / Obnova.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Branko Borković: Prerano je za ćirilične ploče u Vukovaru

Objavljeno

na

Objavio

Branko Borković, zapovjednik obrane Vukovara, u Dnevniku N1 televizije komentirao je izglasavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara kao blagdana.

“Proglašenje Dana sjećanja za blagdan na neki način bilo je očekivano. Dugo godina je trajalo da 18. studenog na neki način obilježimo. Prva je faza bila spomendan, a sada i kao neradni dan, pošto je velik broj ljudi koji su dolazili imao problema jer su uzimali slobodne dane.

Već desetljećima ta kolona raste i ide negdje između 50 i 100 tisuća ljudi, i u redu je da temelj moderne Hrvatske države bude neradni dan. To je na neki način hodočašće vukovarskim mučenicima, mučenicima za domovinu, jer, nažalost, jedna trećina svih žrtava s hrvatske strane je na tom području. Svi koji su poginuli i ugradili se u temelje Hrvatske zaslužili su da hrvatski građani mogu doći i pokloniti im se”, kazao je Branko Borković.

Očekuje li se idućih godina veća kolona?

“I za nas i za građane mnogo znači sto je i crkva je to proglasila kao spomen hodočašće za mučenike. Ove godine je spomendan još uvijek radni dan, ali se očekuje velik broj ljudi”, kazao je Borković.

Na komentar kako su se čuli glasovi da je proglašenje Dana sjećanja za blagdan neprikladno, jer je u pitanju komemoracija, Borković kaže kako su i Svi sveti tužan blagdan.

“Preko 80 posto ljudi kaže da su vjernici, a i dan mrtvih je svečani čin, to je oprost na groblju. Ovo trebamo gledati kao svečani čin spomena svih onih koji nisu sa nama”, poručio je Borković.

Osvrnuo se i na svoju izjavu da je protiv stvaranja mitologije o Vukovaru.

“Za objektivnu sam istinu, revalorizaciju Vukovara. Put za mitologiju je stalno puštanje čudnih priča i mitologiziranje Vukovara. Vukovar bi po svim elementima trebalo javno izanalizirati i predstaviti onakvim kakav je bio. On je bio velik u smislu borbe razoružanih dragovoljaca protiv zadnje komunističke vojske u Europi, najveće bitke nakon Drugog Svjetskog rata koja je završena krahom te vojske, što je stvorilo temelj moderne hrvatske države.

Dugo inzistiram da vidim po kojim se programima predaje bitka za Vukovar na vojnom učilištu, što se predaje u centru u Vukovaru, školama… Nemam uvid”, kazao je Borković.

Suživot i ćirilične ploče

“Nisam ni za kakve oblike suživota, jer suživot je ovo što doživljavamo, da imamo sve odvojene škole i vrtiće. Ćirilične ploče su prerane za Vukovar, donesene su običnom većinom u Saboru pa se postavlja pitanje verifikacije zakona na Ustavnom sudu. Smatram da ni popisi stanovništva nisu utvrđivani kako treba.

Bio sam protiv otvaranja veleposlanstva Srbije u Vukovaru, to je moglo biti i u Osijeku. Mi još tražimo nestale, nismo još riješili odnose sa Srbijom, cijeli taj postupak kasni. Da se krenulo od lakših ka težim temama bilo bi lakše, mi bi već 80 posto toga riješili, a stalno imamo neku napetu situaciju – kao da žele svi da se na ovoj ili onoj strani dobiju neki izborni pobjednici. Jedni drugima podilaze da bi se podržali u okviru izbornih proccesa”, kazao je Borković za N1

 

Ivan Penava: Institucije gotovo 30 godina nakon Ovčare okreću glavu

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari