U povodu obilježavanja rođendana Miroslava Krleže, Mladen Pavković podsjeća na ulogu ovog književnika u ideološkom oblikovanju narativa o hrvatskoj prošlosti.
U Zagrebu se ovih dana održava manifestacija kojom se obilježava rođendan Miroslava Krleže (1893. – 1981.), a jedan od organizatora je glumac Goran Matović. Pavković u svom osvrtu izražava sumnju u autentičnost Matovićevih tvrdnji o „susretima“ s Krležom, jer ga, kako navodi, ugledni Enes Čengić u sedam knjiga jedva da spominje. Jedini zabilježeni kontakt, navodi Pavković, bio je Matovićevo recitiranje Krležinih tekstova o Titu na proslavi na Sutjesci, što dodatno otvara pitanje svrhe i vjerodostojnosti ovog festivala.
Mladen Pavković podsjeća kako se u Hrvatskoj gotovo nikad ne tematizira Krležina otvorena ljubav prema komunizmu i njegov odnos s Josipom Brozom Titom. Kao dugogodišnji urednik enciklopedijskih izdanja JAZU (današnji HAZU), Krleža je, prema Pavkoviću, imao izravnu ulogu u sustavnom prešućivanju i iskrivljavanju ključnih činjenica iz hrvatske povijesti, sve u skladu s ideološkim ciljevima jugoslavenskog režima.
Enciklopedije iz tog razdoblja, kako ironično navodi Pavković, danas imaju vrijednost jedino ako se njima „podupre glava ili noga kod spavanja“. Falsificiranje povijesti, prema njegovim riječima, nije bila posljedica neznanja, već svjesna ideološka odluka u kojoj je Krleža imao glavnu riječ:
Krleža, ideologija i enciklopedijsko falsificiranje povijesti
Neosporno je da je Miroslav Krleža (Zagreb, 7. srpnja 1893.-Zagreb, 29. prosinca 1981.), jedan od najistaknutijih književnika, enciklopedista i kritičara društvenih događanja, odnosno da je ostavio neizbrisiv trag i u hrvatskoj kulturi.
Ovih dana u Zagrebu, u povodu njegova rođendana, neki talentirani glumac zvani Goran Matović, ponovno organizira festival (?) posvećen ovoj književnoj legendi. Da je kojim slučajem Krleža živ vjerojatno bi poslao „k vragu“ jedno takvo „sjećanje“ na njega, jer ako je što mrzio onda je mrzio diletante (svaka čast iznimkama), Nu, taj Matović (tko je taj?) javno se razmeće izjavama o njegovim brojnim „susretima“ s Krležom, kojeg je za njegova života možebitno vidio samo u novinama, a ne da se s njime kako je izjavio i u jednoj tv-emisiji „sastajao 20-30 puta“, a još manje da je s njim „pio rakiju od naranče“.
Enes Čengić u svojih sedam-osam knjiga o Krleži, tek jednom (sic!) spominje ime Gorana Matovića i to u „Plesu na vulkanima“ (Globus, Zagreb, 1985., str.82.), a ta rečenica glasi: „Na ovoj proslavi na Sutjesci Goran Matović je recitirao Krležine tekstove o Titu…“. Vjerojatno je to i jedina veza Krleže i Matovića, kojeg neki posprdno nazivaju i Munchauzen, valjda zbog istoimene predstave u kojoj je svojedobno glumio.
Ali, kako se kod nas manje-više sve izvlači iz konteksta (kako i kada kome odgovara) tako se o Krleži uopće ne govori niti se organiziraju festivali na kojima bi se prikazala sva njegova ogromna ljubav prema komunizmu, socijalizmu, Jugoslaviji, a poglavito prema komunističkom zločincu Josipu Brozu Titu. Krleža je godinama bio glavni za enciklopedije koje su izlaze od 1945., pa sve do njegove smrti (u okviru JAZU u Zagrebu), a u kojima se namjerno falsificirala hrvatska povijest. Te komunističke knjižurine danas jedino mogu poslužiti da ih se stavi pod glavu ili pod noge kod spavanja!
Pored toga, da ne dužimo, na koji je način Krleža „trovao“, poglavito hrvatsku mladež, može se lijepo vidjeti i u knjigama: „Krleža o Titu“ i „Krleža o religiji“.
Mladen Pavković, predsjednik UHBDR91.
Književnik Davor Velnić: Krleža je ovjekovječio komunistički svjetonazor