Kaže se da slika uvijek govori više od tisuću riječi, a slike s posljednjeg ispraćaja posmrtnih ostataka Hrvatica i Hrvata, koji su iz Maribora prevezeni u Hrvatsku gdje su konačno našli svoj vječni mir, govore i dokazuju daleko više nego što bi to htjela znati Dalija Orešković kao hodajuće polemičarsko laprdalo. Ona mrtva hladna bez ikakve empatije za usmrćene Hrvatice i Hrvate kaže da je Hrvatski narod u II. svjetskom ratu bio na strani antifašizma, borbu protiv fašizma vodili su partizani, žrtve partizana bile su ustaše i fašisti, nisu svi koji su ubijeni u poraću bili nevini, kamoli mučenici kao što se to danas želi prikazati. Sramotno je da se to mora ponavljati.“
Piše: politički analitičar, Kazimir Mikašek-Kazo
Za ovu tek uvodnu Dalijinu besjedu može se čiste savjesti kazati da se radi o hrpetini povijesnih neistina, poluistina i to sve zbog populističkog dodvoravanja svom potencijalnom biračkom tijelu i onim lijevoliberalnim strankama koje snubi da ju stave na izbornu listu s prolaznim mjestom, kako bi još četiri godine spremala u lisnicu 4000 eura svaki mjesec, što na kraju godine saborskog mandata s dodatnim benefitima iznosi više od 50 000 eura. Ne mogu vjerovati da je Dalija zadojena titoizmom kao Tereza Kesovija.
Dakle totalna je povijesna neistina da je hrvatski narod u drugom svjetskom ratu bio na strani antifašizma, koliko god bi netko želio da je bilo tako. Uvjeren sam da je za današnju demokratsku Hrvatsku naslanjanje na Titov antifašizam, pa makar i u najmanjim segmentima apsolutno kontraproduktivno i bilo bi jako dobro da se to uopće ne spominje kao nekakva državno-pravna popudbina.
Masovna ubojstva Hrvata nakon kraja rata dokaz su da hrvatski narod nije bio na strani Titovog tipa antifašizma, a mnogi su se iz straha za vlastiti život prikopčali na Titov zločinački režim, jer inače bi ostali bez glave.
Dalija Orešković u svojoj pravnoj vehementnosti žestoko se obrušava na Andreja Plenkovića i vladajuću većinu optužujući ih i posprdno „čestitajući premijeru , ministru Medvedu i njima sličnim strujama, što su doveli do toga da se danas u Hrvatskoj više oplakuju ustaše ubijene bez suđenja, nego njihove žrtve u koncentracijskim logorima, čiji se broj preispituje i osporava.
Po novoj retorici, po novoj verziji povijesti koju sada HDZ iznova piše, partizani više nisu bili hrvatska oslobodilačka vojska, već ubojice i progonitelji hrvatskog naroda, tamničari u okupaciji koja je počela 1945.g. To je narativ iza kojeg ne stoji samo DP i opskurni proustaški portali, to je danas retorika HDZ-a“.
Ne treba previše dokazivati da je bivša Jugoslavija (antifašistička) bila jedna od najkorumpiranijih država svijeta, (na korupciji baš inzistira Dalija), a drug maršal Tito na čelu te države jedan je od najvećih hedonista u povijesti čovječanstva od Rima do Beograda. Zato je juga i propala! I Rim! Svojim hedonizmom i nedodirljivošću Tito je vjerojatno liječio svoju savijest prizivajući zaborav na sve strahotne zločine koje je počinio pod egidom borbe protiv klasnih neprijatelja.
Može li se vrsna pravnica Dalija Orešković koja je lažnom, urotničkom i iskonstruiranom optužbom za sukob interesa srušila Karamarka, koji je legalno na izborima zaslužio biti prvi čovjek Hrvatske, na čemu je izgradila karijeru, naći barem na tren u bivšoj Jugoslaviji za govornicom parlamenta ili skupštine i udarati po Titovoj korupciji, nepotizmu, hedonizmu, diktaturi, a konačno i po partizanskim zločinima nakon završetka rata i nadati se da će ostati na slobodi.
Dvadeset godina robije na goljaku bilo bi joj premalo. To ne znači da joj danas u slobodnoj Hrvatskoj koja je nastala na korijenju žbuna Domovinskog rata, a ne na nikakvom Titovom antifašizmu, treba zabraniti govoriti, ili ne daj Bože zatvarati u Hudu jamu, niti će se to u današnjem tipu slobode i hrvatske demokracije dogoditi. Svaki njen istup njena je vlastita sramota. Osobito kada onako snishodljivo spominje Stepinca kao hrvatskog mučenika, u kontekstu Dežulovića kao „Stepinčevog fana“.
Glupo je polemizirati s ostatkom teksta i davati na važnosti i publicitetu jednoj opskurnoj saborskoj zastupnici bez svoje matične stranke i članstva, no korisno je analitički podebljati teze na kojoj udružena lijevo liberalna oporba sprema i već odrađuje kampanju protiv Andreja Plenkovića, Tome Medveda i HDZ-a.
Svjetonazorska i ideološka zastranjena i zaoštravanja jedan je od prvih predizbornih alata ujedinjene oporbe i u tom kontekstu treba svakodnevno dokazivati da je HDZ ustaška stranka, a ako već ne ustaška onda revizionistička sigurno. Time HDZ-u žele uzeti glasače političkog centra.
HDZ-ov revizionizam sastoji se u tome da se pronalaskom posmrtnih ostataka, bez obzira čiji oni bili, odaje posljednja počast i pijetet mrtvima, bez obzira tko su oni bili i čiji su vojnici ili civili bili. Zar netko doista u hrvatskoj misli, da HDZ namjerno otkopava grobnice i jame u kojima leže posmrtni ostatci partizanskih zločina da bi time dokazali da Tito ipak nije bio ljubičica bijela, već jedan u nizu rangiranih bjelosvjetskih zločinaca koji je svoju moć koristio za kršenje svih Božjih zakona. Uostalom Dalija i njeni uopće ne vjeruju u Boga i Božje zakone. Zakon partije je jedini Bog! I za nju i za Milanovića! Znači teza je, da je otkopavanje kostiju partizanskih zločina revizionizam i to je HDZ-ov veliki zločin?
Druga teza je korupcija, koja je doduše utjecala na Puljkovu okupaciju Splita, no sve to bijaše kratkog daha. Jedino se Zagreb čvrsto drži i za strane financijere i za tu priču biti će potrebna posebna Matijevićeva receptura i kemija.
Lijevo liberalna oporba ne može utjecati na stabilan rast BDP-a, ne može utjecati na novi val zapošljavanja, ne može utjecati na financijski rejting Hrvatske, ne može utjecati na vidljive demografske trendove povratka naših ljudi iz iseljeništva, ne mogu utjecati na domoljublje, jer mrze Thompsona, dakle ne mogu ništa ni danas kao oporba, ali ni sutra, ako ne daj Bože dođu na vlast.
Jedino što mogu izazivati kontroverze, slaviti i veličati zločince i bildati korupciju koje ima, ali nikako u takvim količinama da bi to moglo ugroziti suverenitet i samostojnost države. Treba čestitati Vladi Republike Hrvatske što je konačno otvoren institucionalni prostor i što su osigurana velika sredstva za konačnu osudu svih totalitarnih režima i to na temelju materijalnih dokaza pronalaskom posmrtnih ostataka svih zloćina.
Politički analitičar, Kazimir Mikašek-Kazo