Svakome tko ima malo poštovanja za nevine i bez suđenja ubijene, za strijeljanje djece, civila, teško je i mučno danas i ovih dana gledati kako se usred Zagreba radi ono što su u Vukovaru radili jugočetnici onih nekoliko godina nakon njegova pada, do mirne reintegracije.
Mlinarić o Zagrebu, Vukovaru i poratnim žrtvama
Slavili su pokolj, zločin, genocid nad tajnim, masovnim grobištima u otetom gradu.
A da nismo oslobodili Vukovar, isto bi tako radili i dan danas.
Jer su ti razbojnici s petokrakom na čelu najveći lažljivci i iskrivljivači povijesnih činjenica.
Kad ih upoznaš, jednostavno znaš da baš ništa od onoga što govore nije istina.
Iskrivljivanje i preuveličavanje redovito je pravilo u njihovoj politici i medijima, tako da se prema svemu što oni govore trebaš postaviti onako kako se postaviš kad kupuješ na tržnici u Istanbulu: sve je preuveličano i čim ti trgovac kaže cijenu, znaš da nije ni pola od toga.
Tako je i kod ovih s petokrakom, ili 100 puta umanjeno ili 100 puta uvećano.
Ili potpuno zanijekano.
Mlinarić o proslavi oslobođenja Zagreba
Taj mentalitet laganja i preuveličavanja u Jugoslaviji došao je iz iste kuhinje.
Naravno da je to smiješno, da je to cirkus i smijurija od povijesti i istine.
Ali daleko je tragičnije što se ta smijurija i dalje nastavlja u glavnom gradu Hrvatske i što danas tu smijuriju od sjećanja i obilježavanja svjesno i namjerno Tomašević „prodaje” svojom proslavom „oslobođenja Zagreba”.
Kad proživite ono što sam ja proživio, kad vidite što sam ja vidio i kad znate što ja znam, onda vam je apsolutno jasno da je ulaskom srpskih koljača morao biti isti obrazac klanja, ubijanja, sakrivanja grobova, planskog probiranja, sve, baš sve isto kao što su radili u Vukovaru.
Toliko je sličnosti da je potpuno jasno kako je sve to bilo negdje već naučeno pa je zato onako rutinski odrađeno.
Vukovar je bio samo ponavljanje i slika onoga što se događalo u Zagrebu.
S ogromnom razlikom što taj Zagreb, na žalost i sramotu svih nas, još uvijek nije otkopao svoju Ovčaru, svoju Petrovačku dolu i što duboka država još uvijek opstruira otkrivanje istine te dostojanstveno iskapanje, sahranu i obilježavanje tih masovnih grobišta.
Istina o žrtvama i dostojanstven pokop
Kao netko tko je prošao Vukovar, u Tomaševićevu piru vidim potpuno isti onaj duh koji je likovao nad nevinim žrtvama Vukovara.
Sve to tjera me na veliki oprez i sumnju u sve ono što kažu i govore u Jasenovcu.
Stoga i ne idem tamo jer bi moj dolazak dao legitimitet tim lažima.
Kao branitelj i logoraš i kao netko tko ima dubok respekt prema svakoj žrtvi i prema istini o žrtvama, ne mogu sebi dopustiti sudjelovanje u tim manipulacijama koje traju još i danas.
No kad bi se te žrtve istražile, s dubokim poštovanjem rado bih otišao i svojom gestom dolaska iskazao isto ono što činim svake godine u Vukovaru ili kao što sam to učinio u Auschwitzu.
Laži i manipulacije koje smo oslobađanjem Vukovara prekinuli, u Zagrebu i Jasenovcu i dalje se nastavljaju.
Ali ne zadugo, uvjeren sam, jer mrtve kosti sve više svjedoče.
Stipo Mlinarić/facebook