Pratite nas

Gost Kolumne

Maks Slaviček: Agresije protiv nas traju … samo je oružani vid rata odsutan

Objavljeno

na

Ima li mira u Mojoj Hrvatskoj? Ima li mira među našim živima i mrtvima ?

Nema mira, samo je jedan vid rata odsutan, onaj oružani. No agresije protiv nas traju … Traju kao medijska, ekonomska, diplomatska, kulturološka, pravna, druge agresije na Hrvatsku i hrvatski narod nakon provedene oružane agresije tj. rata.. koji su izgubili.

Što to političarima znači mir?

Mir se obično definira kao razdoblje bez ratova. Druge definicije mira uključuju slobodu od prepirki, spokoj, harmoniju ili unutarnje zadovoljstvo i vedrinu i dr. jer se značenje riječi mir mijenja s kontekstom.

Mir se može odnositi na dogovor za završetak rata ili prestanak okupacije. Mir se također može odnositi općenito. Na kraju, mir može biti bilo koja kombinacija ovih definicija.

U svojem najfantastičnijem značenju, mir označava stanje potpuna harmonije, bez ikakvih konflikata ne samo između ljudi, nego i između ljudi i prirode, i stvorenja u prirodi (međusobno).

Postoji više teorija i definicija mira, a neke od njih su: mir kao nesebičan čin ljubavi, mir kao odsutnost nasilja i zla s prisutnošću pravde, fantastičan mir, unutarnji mir i dr.

Jednostavna i neopširna definicija mira kaže da je mir odsutnost ratova. (Još su Rimljani mir definirali kao odsutnost ratova; Pax, absentia belli).

Postoji pozitivni i negativni mir

“Mir dijeli sudbinu svih društvenih problema koji se ne zanemaruju i ne zaboravljaju, već su izloženi pažnji cjelokupne javnosti. O njemu se stalno govori u politici, u medijima, u javnosti, unutar mirovnih pokreta. U njega se svi zaklinju i ‘reklamiraju’ ga. Na taj način se stječe dojam da je mir potpuno poznato stanje koje se može napraviti. Ugovor o razoružanju i politički razgovori približavaju nam mir, a naoružavanje i pogoršanje klime između pregovarača ga tjeraju dalje. (…)

U međunarodnom sistemu mir postoji onda kada se konflikti u tom sistemu kontinuirano rješavaju bez upotrebe organizirane vojne sile.

Na neki način ova odrednica je bliska negativnom pojmu mira koji mir označava kao ne-rat. Ova odrednica mira zadovoljava se činjenicom da ne vlada rat. Pri tome se, doduše, ne misli samo na odsutnost rata nego i na odsutnost drugih nenasilnih radnji koje podržavaju rat. Iz ovog logičnog razmišljanja rodio se tzv. negativni pojam mira. Ako se ovaj pojam shvati ozbiljno, onda to ima za posljedicu da se pozitivnom miru može pripisati čisto nominalistička diskusija. Trajno spriječiti rat znači trajno primjenjivati mirna rješenja konflikata. Ako se ovo ostvari – onda vlada mir. Je li tome uistinu tako?

Nije li oko nas i u nama samima konstantna borba između dobra i zla ?

U Hrvatskoj i oko Hrvatske je odsutnost rata ali ne i drugih nasilnih radnji koje podržavaju i pokreću rat

Ovakva odrednica ne diskriminira svaku formu sile, već samo organizirano vojno uništavanje fizičke egzistencije čovjeka. Takva odrednica mira se nikada nije – niti se sad – usmjeravala prema ostvarivanju nenasilnog društva ili, teološki rečeno, razrješenju ljudi. Tom odrednicom je samo jasno dano do znanja što se podrazumijeva pod pojmom mir, naime nepostojanje rata.

A što je drugo nepostojanje rata do stalna odsutnost upotrebe organizirane vojne moći? Međutim, to ne uključuje i pripremanje za rat i spremnost da se već u sljedećoj minuti otpočne rat, jer biti spreman na rat i pripremati se za njega ne znači da je rat prisutan. Političke posljedice takve odrednice mira su i više nego vidljive u današnjem društvu. Posebice u okruženju u kojem se nalazi Hrvatska.

Kažu rat nije objavljen no ako je definicaja rata organizirana oružane sile, oružane sile koja je vršila agresiju u liku JNA, srbo-četnički Paravojnih postrojbi je li to dokaz kako je rata bilo?

Kao mir se označava proces unutar međunarodnog sustava vrijednosti a čija je karakteristika da teži prema mirnom i ne nasilnom rješavanju sukoba i konflikata. Pojam bi se mogao zadovoljiti i sljedećom definicijom: Mir postoji ako se konflikti u internacionalnom sustavu pokušavaju riješiti mirnim putem umjesto upotrebom organizirane vojne sile.

Ono što može stajati nasuprot negativnom i pozitivnom pojmu mira, dade se predstaviti u stupnjevima. Taj proces k počinje odstranjivanjem organizirane upotrebe vojne sile, a nastavlja se kao proces razgradnje nasilja i pravedne podjele.”

Polazna točka je tzv. negativni pojam mira: mir je odsutnost rata, a rat se može definirati relativno točno kao “organizirana upotreba vojne sile”. Ono što je bitno je razlikovanje između pojedinačnih faza i stupnjava mira koji nastupaju nakon toga, pri čemu se granična stanja, kao na primjer hladni rat, ubrajaju u područje mira, ali s izuzetno malim stupnjem mira.

Sljedeća razlika u odnosu na slijed koji već poznajemo je u tome što se uz stupanj (ne)nasilja uvodi još jedan kriterij, a to je “porast pravednosti”, te se i po tom kriteriju određuju faze i stupnjevi mira. Time se ukazuje na usku vezu između mira i pravde. A u nas i oko nas niti P od pravednosti jer se izjednačuje uzrok i posljedica, žrtva i agresor.

Nema pravde ni pravice, dakle nema niti mira…

Rat nije stao on traje, vodi se i dalje protiv hrvatske samostalnosti i državnosti samo drugačijim sredstvima. Sredstvima protiv kojih ne može djelovati i parirati organizirana vojna sila, ali može organizirano znanje, nacionalna svijest, domoljublje i rodoljublje. Može jedinstvo onih koji su se oružanoj agresorskoj vojnoj sili oduprli, porazili je i doprinijeli stanju ne nasilja.

No predajući to stanje u ruke političkih elita i ne sudjelujući u daljnjem stvaranju svih stupnjeva mira i pravednosti političke su nas elite svojim potezima dovele i dovode u stanje nepravde,nesigurnosti, straha za slobodu jer nisu spremne i sposobne odgovoriti na nastavak agresije koje se provode onim drugim sredstvima koje sam naveo.

Mogu  Vam samo poželjeti imati mir u sebi i  oko sebe

Mi hrvatski branitelji  smo se založili i žrtvovali za mir i dobro i  odsutnost oružanog rata, za Vaš mir i Vaše dobro.

Iako zbog toga što smo se borili za dobro, za bolje, za rod i dom izgubismo svoj unutranji mir. Zato što  mnogi od Vas ne cijene našu žrtvu danas. Mi nismo krivi za današnje zlo i odsutnost dobra iako nas se za sve okrivljuje, blati i napada. Ne daju nam zasluženi mir oni koji ne vide oko sebe rata.

I što na kraju pokušati mudro reći u ova bremenita vremena u kojem manjka pravednosti kao jednog od stupa mira  osim:

“ Na kraju sve mora biti dobro, ako nije dobro nije kraj”

VODI LI SE RAT OKO NAS?

Mario Maks Slaviček

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Davor Ivanković: Brkić je jamčio za Karamarka, Stier za Plenkovića – tko će jamčiti za Stiera?

Objavljeno

na

Objavio

Oni koji tvrde da je Stier mačak u vreći, to jest točno, kao što su to bili i Karamarko i Plenković. Jedino što Stier može biti siguran jest da drugu šansu neće imati. I ne treba zaboraviti – da je Karamarko OK, jamčio je Brkić, a da je Plenković OK, jamčio je Stier. Tko će jamčiti za Stiera?

Kada bi u Hrvatskoj postojao neki krizni stožer koji bi zaustavio rast ljute hrvatske desnice, ne bi se trebali puno mučiti oko recepta. Dovoljno je nagovoriti Hrvoja Zekanovića, jednog od lidera Suverenista, da samo nastaviti ovako. Od prošle nedjelje njemu su toliko narasla krila pa je u emisiji Otvoreno pokazao neviđenu netoleranciju prema drugima, u Hrvatskom saboru agresiju i bijes, a onda je još upao na presicu manjinskih Roma, kao da se trudi potvrditi sve one ružne predrasude o nesnošljivim Hrvatima, piše Davor Ivanković / Večernji list .

Tek što su se hrvatski nacionalisti digli iz političkog mrtvila i nebitnosti, Zekanović je junački krenuo to promijeniti. Ne shvaća da 20 posto hrvatskih birača lavira na političkom rubu i može svoj glas dati i lijevoj i desnoj političkoj opciji. Nastavi li on plašiti te birače, oni će se prikloniti drugoj opciji. Vjerojatno se sada i Ruža Tomašić pita je li pametno otići u Bruxelles ili ima i tu posla. Jer, kako bi to grublje rekli veterani HDZ-a iz vremena Tuđmana, hrvatska desnica više je puta pokazala da je sastavljena od reda bedaka i reda provokatora. S time da nije jednostavno razlučiti tko su tu politički bedaci, a tko provokatori.

No, nije ovdje kriv goropadni Zekanović, nego je došao u priliku zbog posljedica ne baš šampionskog kormilarenja Andreja Plenkovića, koji je istiskivanjem svoje desnice naokolo pobacao puno komposta za procvat desnice. Čudno da nije predvidio što će se dogoditi ako tako “centrira” svoj HDZ i kako to da ga iskusniji šaptači poput Šeksa i Granića nisu na to upozorili na vrijeme. Ako se Granić nije ufao svom školarcu Plenkoviću dati to upozorenje, onda ga nije dobro savjetovao. Šeksova je pozicija ponešto razumljivija jer je vjerojatno imao sebičnije razloge, bilo mu je važno dobro zbrinuti svog posinka Karla Resslera, a ako mu je to bio plan, ostvario ga je.

Šeks je sigurno razumio što se događa, no možda ga nije bilo briga za opću sliku, nego mu je interes počeo i završio sa Šeksom. Koliko se može čuti, i na predsjedništvima HDZ-a je njemu bilo sve OK i nema problema. Kako bilo, u vrhu HDZ-a nisu shvatili da moraju zadržati glasove te ljute desnice da bi stranku održali u balansu. Ovako se dogodila parafraza Arhimedova zakona – koliko lijevoga utisneš u HDZ, istisneš veću količinu desnoga. A i sada kažu da neće “svoj HDZ pomaknuti ni za milimetar” premda ta strategija HDZ baca u minus ili, kako to računovođe kažu, “baca u crveno”. Nadalje, birači su pokazali da ovakav HDZ ne smatraju desnim centrom.

Politolozi bi ovdje potvrdili da je simbol desnog centra – Davor Ivo Stier, primjerice. Sada se pojavila vijest da će se Stier dogovoriti s Plenkovićem, što je zvučalo čudno jer, kada bi to bilo istina, time bi on već u startu počinio političko samoubojstvo i potvrdio teze da je suviše introvertiran tip. On jest teoretičar, no već je pokazao da zna da je politika pragmatičan zanat. Stier sigurno nije savršen, no iako se vide njegove mane, činjenica je da se u HDZ-u govori o njemu kao mogućoj alternativi. Njemu bliski tvrde da mu je apsolutno jasno da mora graditi samostalnu, autonomnu platformu te se stoga sada neće svrstati ni uz Plenkovića ni uz Brkića. Smatra da bi, kada bi počeo paktirati s nekime od njih dvojice, ljudi mislili da im je bacao dudu varalicu. HDZ je sada u fazi vaganja snaga i teško je procijeniti koliko će trajati status quo. Ali se čini logičnim da prvi potez povuče Plenković, koji mora razriješiti dvojbu je li Brkić kriv ili prav. Uz to se cijela stvar u HDZ-u može pogoršati ode li Plenković u Bruxelles, što nitko u stranci neće doživjeti kao njegov junački potez. Naprotiv.

Takva bi situacija potom širom otvorila vrata povratku Zorana Milanovića na političku scenu kao prvom nužnom koraku u projektu povratka lijevih političkih opcija na vlast na sljedećim parlamentarnim izborima. Milanović je, naime, spretan političar, a jasno je da, kada osvoji potporu cjelokupne ljevice, neće ljevičariti, nego pokazivati i svoju državotvornost. Ako se za predsjednika kandidira i Miroslav Škoro, to Milanoviću još više otvara vrata jer će Škoro manje udarati po njemu, a više po Kolindi Grabar-Kitarović. Ako ljevici uspije taj prvi boj, onda je već zamislivo da bi se na idućim parlamentarnim izborima Hrvatska opet mogla zacrvenjeti.

Ostane li, pak, HDZ ovakvog profila, a ljuta desnica zveketanjem nastavi plašiti neodlučne birače, mobilizirat će se sve što je u centru i lijevo protiv njih. Dakle, Stier bi ovdje trebao pokazati gdje mu je baza, a HDZ da je dominantno desna stranka, što je njezina prirodna pozicija. Oni koji tvrde da je Stier mačak u vreći, to jest točno, kao što su to bili i Karamarko i Plenković. Jedino što Stier može biti siguran jest da drugu šansu neće imati. I ne treba zaboraviti – da je Karamarko OK, jamčio je Brkić, a da je Plenković OK, jamčio je Stier. Tko će jamčiti za Stiera?

Davor Ivanković / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Komentar čitatelja: ‘HDZ dobio izbore, a traži krivca?!’

Objavljeno

na

Objavio

HDZ je na ovim izborima imao ludu sreću. Da su desne opcije imale malo poniznosti i ukrotile svoj ego, danas bi HDZ bio totalni gubitnik izbora. SDP ne bi bio gubitnik i da je dobio tri, pa čak i dva mandata jer se od njih nije ništa ni očekivalo. Stranka je bila u rapadu, a ovim se konsolidirala i dobila ogromni vjetar u leđa. Samo zahvaljujući bolesnim ambicijama lidera desnih političkih opcija, HDZ se još „može izvlačiti“ da je dobio izbore, iako je kontradiktorno da, unatoč tomu što je, kako oni kažu pobjednik, traži krivca za loš rezultat. Zašto traže krivca, ako su pobijedili? Valjda bi kao pobjednici trebali trijumfirati i slaviti te tražiti kome dati nagradu za tako dobar pobjednički razultat, a ne tražiti od nižih razina analizu gdje se zakazalo. Tako iz HDZ-a bahato optužuju sve i svakoga za svoj debakl. Pa su im krivi Crkva i biskupi, sindikati i nezahvalni radnici itd., itd. Nažalost, nemaju snage ni poniznosti realno analizirati stanje i priznati svoje pogrješke, napraviti politički zaokret i ne činiti više gluposti. A pogrješaka je u posljednje vrijeme, od kada je Plenković preuzeo kormilo HDZ-a bilo zaista previše, i ako je gledati po njima, ovako „dobar“ rezultat jest zaista iznenađenje. Sav politički kapital koji je Karamarko stvorio godinama mudro radeći, Plenković je u ovo malo vremena prokockao.

Pokušat ćemo nabrojati samo neke od Plenkovićevih najvećih pogrješaka. Svojim dolaskom je iz Vlade izbacio Hasanbegovića što je rezultiralo odlaskom trojca: Hasanbegović, Bruna, Glasnović. Potom se nonšalantno riješio Mostovaca i u Vladu uveo krajnje lijevo-liberalni HNS. Ruka ucijenjenoga i osumnjičenoga Sauhe je jedno vrijeme spašavala Vladu u Saboru. Potom se riješio i Zekanovića i Hrasta. Sada je u tijeku medijsko šikaniranje, a potom će uslijediti i odstrijel Milijana Brkića. Ako mu to uspije nesumnjivo na red će doći Štir i Kovač. Plenkovićeve su namjere sasvim jasne od prvoga dana. Istjerati iz HDZ sve što desno diše! Ciničan i ignorantski odnos prema Crkvi pa čak i pokušaj manipulacije sastanka s biskupom Željkom Puljićem kada su tvrdili kako je Crkva prihvatila Istanbulsku konvenciju biskupi mu nikad neće zaboraviti. Usvajanje Marakeškoga sporazuma unatoč očitom pritivljenju ogromne većine izazvali su prosvjede desetina tisuća ljudi u Zagrebu i Splitu. Organiziran je i veliki prosvjed u Vukovaru nezadovoljnika (ne)radom Vlade na raščišćavanju ratnih zločina od strane srpsko-četničkoga agresora. Korumpirane i aferaške ministre Plenković je bezobrazno štitio unatoč njihovoj očitoj krivnji i osudi javnosti.

Guranje zakona kojim se produžava radni vijek sa 65 na 67 godina života, i to pred same izbore izazvao je dodatni bijes skoro svakoga građanina hrvatske jer se skoro svakoga i tiče pa su sindikati bez problema uspjeli skupiti potpise preko 600 000 tisuća građana nezadovoljnih radom Plenkovićeve Vlade. Da ne govorimo o finaciranju notornoga Pupovca i njegovih antihrvatskih novina, smjenivanju Kajkića, šikaniranju Tihomira Dujmovića s HRT-a i svih koji su pokazali da misle svojom glavom. Naprosto, narod je pokazao da mu je dosta Plenkovićeve diktature i da se dalje tako u rashrvaćivanju Domovine neće moći ići. Dovođenje Angele Merkel, omržene u čitavoj Europi pred same izbore u Zagreb je možda najgori PR potez kojim je Plenković zakucao svoju sumanutu viziju. Njegov bezobrazluk i drskost mogli bismo usporediti samo s Macronovim u Francuskoj.

HDZ je došao u veliki škripac, veći nego svojevremeno sa Sanaderom. Nema se snage suprotstaviti Plenkoviću, a njegov ostanak na čelu definitivno znači daljnji sunovrat pa možda i nestanak HDZ-a kao stranke s polilitičke scene. Čak je pitanje bi li nakon svega učinjenoga dolazak Štira ili Kovača na Plenkovićevo mjesto više uopće mogao popraviti rejting stranci? Toliko je pogrešaka učinjeno, a da su vodeći HDZ-ovci samo klimali glavom i šutjeli na sve to, da im takvo ponašanje oduzima kredibilitet kod naroda da sutra, ukoliko Plenkovića uspiju smijeniti, mogu bilo što reći sebi u obranu. S takvim čovjekom sjediti godinama i dijeliti njegove stavove je nepodnošljivo i neoprostivo. Hrvatski birači to neće ni zaboraviti, ni oprostiti.  

Mile Josipić

* Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari