Pokriven s vuhima priznajem da nisam pročitao članak prof. dr. Slavena Letice, mojeg FB prijatelja, o tomu da Hrvati mrze sebe i svoju državu. Razlog je prozaičan. Šaljući Večernjak susjedima nisam napisao da mi ga vrate, a sutradan kada sam zatražio povratak dobih odgovor da je završio u kanti za papirnati otpad u prizemlju. Ruka zbog lakta i uskog otvora nije ga mogla doseći u dubini kontejnera. Drugi prozaičan razlog je pitanje komoditeta, jer takve članke čitam u tiskanom obliku, tradicionalno, a ne na zaslonu. Kaj mogu, takav sam…
Sudeći po naslovu i temi i uzimajući u obzir objavljene informacije i mišljenja o Mati Rimcu i njegovom električnom automobilu na nekom međunarodnom autosalonu, u kojoj su se pojavile i pljuvandurske, reagirao sam, oduševljen, obojenim postom na FB, u kojem sam napisao: „MATE RIMAC JE SVJETSKI GENIJALAC“, imajući pri tom u vidu da je jedan naš čovjek Izradio u Hrvatskoj i na svjetskom automobilskom tržištu izložio i promovirao svoj proizvod predstavljajući njegove performanse i cijenu. Uspješno. Da se dođe do te razine potrebno je mnogo toga učiniti na raznim razinama proizvodnje prototipova i priprema za industrijsku proizvodnju. I u daleko više industrijski razvijenijim državama i u EU i u ostatku svijeta. Takav napor nije ni za podcijeniti, ali niti za pljuvandurski pristupiti, premda je sve to i normalno i očekivano u ovoj nesretnoj zemlji mogućih nemogućnosti. Potrebno je nešto i priznati. Pozitivno.
Da moje mišljenje nije usamljeno pobrinula se i moja FB prijateljica Gordana Holjevac koja je u svojem postu napisala između ostaloga i: „Ali definitivno postoje oni kojima je pojam ‘hrvatsko’ sramotan i antipatičan. U svojoj malograđanštini dive se Musku, a preziru Rimca.
Obožavaju talijanske, francuske i meksičke restorane, a pomisao na hrvatske im zvuci seljački. Parmezan vrijedi para, paški sir ne.
Karneval u Riju im je superfora, onaj u Rijeci je za zemljačine.
Škotske gajde su simpa, naša narodna glazba je antipatična.
Itd, itd. Ako kazete da vam je drago nešto hrvatsko, u njihovim očima ste čudak, ognjištarac i Rvatina“. Dopunjujemo da je gospođa Holjevac zanemarila i ono također omiljeno – kockoglavost…
U sljedećem obojenom postu napisao sam i objavio također: „HRVATSKA POSTAJE PROIZVOĐAČ AUTOMOBILA. POSLIJE SRBIJE, SLOVENIJE I BiH, KOJE SU PROIZVODILE DAVNO, JOŠ U JUGOSLAVIJI“.
Prvi post o Rimcu kao genijalcu lajkalo je 14 mojih FB prijatelja, a drugi o proizvodnji automobila u Hrvatskoj devet mojih FB prijatelja. Prema FB statistici imam ukupno 556 FB prijatelja. Dakle moje oduševljenje je samnom, lajkom, podijelilo ukupno samo 23 FB prijatelja. Manje od 5 posto. Ostali očito spadaju u kategoriju neoduševljenih, indiferentnih ili skeptičnih, i sl.
Na čemu se temeljilo moje oduševljenje? Na činjenici da su u Jugoslaviji svjetski proizvođači sa svojom proizvodnjom u bivšoj državi ušli kako slijedi: Talijani prvi s FIAT-om u Srbiju, Nijemci s Volkswagenom u Bosnu i Hercegovinu, a Francuzi s Renaultom u Sloveniju. Dobnog redoslijeda se ne sjećam. Sjećam se samo čežnje, pa i jala da u Hrvatskoj nitko ne želi proizvoditi automobile. Isto tako se sjećam da sam od nekad poznatog dugoselskog automehaničara, već dugo pokojnog Gašpara, Gaše 1978. bio vođen, gotovo da se nije i koračalo dugim koracima u predstavljanju gdje će biti nova tvornica automobila na dugoselskim greenfield prostorima gdje su se „pod ziher“ namjeravalo proizvoditi francuska vozila Peugeot. Kasnije, pa i sve do danas, protekom četrdesetak godina, pokazalo se opet jednom da ni ziher nije nikad, pa ni uvijek ziherica.
I sada opet nekom smeta da će se u Hrvatskoj proizvoditi automobili kojih je promocija odjeknula u svjetskim razmjerima.
I najnovija vijest s FB, od strane dobro informiranog Obavještajca da će Mate Rimac, zajedno s Kinezima, u Kini graditi tvornicu pogonskih baterija i motora. Umjesto da Kinezi investiraju u gradnju tvornice u Hrvatskoj. Pljuvandurima s najboljim željama u čast kao i odluku koga će sada počastiti svojom pažnjom…
Antun Drndelić