Može li pas biti – ‘kriminalac’?

[su_heading size=”18″]Razgovor s prof. dr. Vinkom Bujom, specijalistom za medicinsku psihologiju[/su_heading]

Od inteligencije pasa, preko „Svjetionika na kraju svijeta“,  do Jadranskog galeba i stihova na lukobranu u Jelsi…

Nedavno je, medijski, našu pozornost  zaokupljao pasji ugriz, ugriz velikog psa opakog izgleda kojim je ozlijeđeno malo dijete, gotovo novorođenče. O psu se u raspravama i komentarima govorilo i pisalo kao o, malone, najgorem kriminalcu kojeg treba drastično kazniti. Iznašana su različita mišljenja. Osim što je, prema inače „čovjekovom najboljem prijatelju“, zvučalo vrlo grubo ipak se, naše je mišljenje, radilo o psu, a ne čovjeku. I da pas ne može biti kriminalac. Može li, ipak,  pas biti „kriminalac“? O tomu razgovaramo s prof. dr. sc. Vinkom Bujom, specijalistom za medicinsku psihologiju. Zašto smo kao sugovornika izabrali dr. Buja?  Zato jer je psiholog Buj svojedobno na svojem FB statusu napisao da je na temelju vlastitog znanstvenog istraživanja, kao prvi na području psihologije ustanovio da se pasja inteligencija, uspoređena s ljudskom, može označiti kao prosječna inteligencija četverogodišnjeg djeteta.

P: S obzirom na vaša istraživanja, profesore Buj, može li se psa, ne znam koliko velik bio i kako izgleda, kao i činjenicu da je zubima ozlijedio dijete, tretirati kao kriminalca?

Moram naglasiti, da sam veliki ljubitelj pasa i svih životinja, osim muha i komaraca, ali ću ipak pokušati biti objektivan. Ni u kom se slučaju ne može tretirati psa kao kriminalca! Psi se kao i ljudi ne rađaju zli ili agresivni. Tijekom odgoja, tj. dresure, moguće je od psa učiniti „stroj za ubijanje“. Zar nije tako moguće i od čovjeka? Doduše, postoje urođene predispozicije koje utječu na razvoj osobnosti, ali je pravilnom dresurom, kod djece, dakako, odgojem, moguće  i  „najopasnijeg“ psa socijalizirati.

I „NAJOPASNIJEG“ PSA JE MOGUĆE SOCIJALIZIRATI

P: Moja osobna razmišljanja išla su prema činjenici da pas nema ruke u ljudskom smislu i da se za hvatanje predmeta ne koristi šapama, nego zubima. Naravno da mu čeljusti i zubi služe u borbi za opstanak. Uostalom, psi i svoje štence prenose zubima. Što je veliki pas htio?

Ovo ste izvanredno naglasili: pas nema ruku, stoga u svakoj prigodi koristi svoje zube. Nije isključeno da je veliki pas htio prenijeti dijete, ali nije bio u stanju odgovarajuće koristiti svoj ugriz. Dakle, tu se ne bi radilo o agresivnosti ili zloći. Zar nije pas najbolji čovjekov prijatelj? Koliko je pasa spasilo život svome gospodaru ili njegovoj djeci? Zar nije pas Hachiko u Japanu dočekivao svoga preminulog gospodara-prijatelja punih devet(!) godina? „Jer ne voli nitko tako,   Neka jasno sazna svatko! Tko bi za te život dao?   Pas tvoj vjerni, nisi znao?“  Ovo je iz moje pjesme „Žalopojka za Majom“.

P: Ostavljamo još nedovršenu, premda i dalje aktualnu priču o psu, koja je ionako nestala s naslovnica, Zanima nas kakvi su rezultati vaših u istraživanja ljudske inteligencije?

HRVATI BILI PO IQ NA PETOM MJESTU

Prilično davno sam kao prvi, zvuči neskromno, zar ne, ali to je činjenica, došao na pomisao istražiti prosječnu inteligenciju pučanstva različitih europskih zemalja. Tako sam sa svojim suradnicima davne 1981.godine tijekom trogodišnjeg istraživanju uspio ustanoviti prosječni IQ u 21 europskoj zemlji. Među prvima su bile Nizozemska i Njemačka, tadašnja Zapadna Njemačka, potom Poljska i  Švedska. Hrvatska je tada još bila u sastavu Jugoslavije, ali osvojila je, poslužimo se sportskim rječnikom, visoko peto mjesto. Istraživanje su proveli moji suradnici u Zagrebu. Nakon ovog istraživanja, i drugi su istraživači testirali prosječnu inteligenciju ne samo u Europi, nego i u Aziji i Africi. Njihovi rezultati uglavnom korespondiraju. Ove razlike pripisujem proteklom vremenu: oni su istraživanja proveli 25 – 30 godina poslije mene, stoga su  se mogle očekivati određene razlike.

P: Znači, dobri smo…?

Dakle, kao što sam kazao, bili smo na petom mjestu između 21 europske zemlje! Neki su istraživači poslije mene  ustanovili da se prosječna inteligencija kod Hrvata, ali i u nekim drugim državama – smanjila. Nitko do sada nije uspio objasniti zašto je to tako, iako postoje mnogobrojne hipoteze. Jedna od hipoteza je da su  ljudi, vjerojatno, nekada bili inteligentniji, ali su – manje znali.

OPĆA INTELIGENCIJA DJECE PUŠAČICA, STATISTIČKI, ZNATNO JE NIŽA NEGO DJECE NEPUŠAČICA !

P: Još Vaših rezultata istraživanja zanimljivih čitateljima?

Vjerujem da ima. Ja bih ovdje, ukratko, prikazao samo  one  rezultate svojih originalnih istraživanja, gdje sam, kao prvi, ustanovio određene činjenice. Već sam spomenuo istraživanje opće inteligencije u različitim europskim zemljama, a kao drugo sam već naveo istraživanje inteligencije pasa različitih pasmina. Dakle ponavljam, prosječna je inteligencija odraslih pasa jednaka prosječnoj inteligenciji četverogodišnjeg djeteta. Nažalost, pseća se ne razvije dalje, za razliku od dječje inteligencije, koja se,  kako je poznato,  razvija do 18 – 20 godine. Poznato je, također, da se kod nekih i prije zaustavlja njen razvoj. Nota bene, ustanovio sam da se najveći broj shizofreničara rađa – u veljači, iako je to najkraći mjesec u godini.  Za ovo nema odgovarajućeg objašnjenja iako postoje mnogobrojne hipoteze. Ja smatram da postoje neki negativni faktori, ne prilikom rođenja, nego devet mjeseci prije, u svibnju, mjesecu ruža. Nadalje, dokazao sam da je opća inteligencija djece pušačica –  njihove su majke nerazumno pušile za vrijeme  trudnoće; horribile dicctu, kazao bi veliki Čehov – statistički značajno niža nego djece nepušačica! Ovo je vrlo korisna spoznaja za buduće mamice, zar ne? I kao četvrto, dokazao sam u svojoj disertaciji na Sveučilištu u Hamburgu, da je dugotrajnim i intenzivnim treningom, tj. primjenom specifičnog vizualnog testa  kod djece sa smetnjama ponašanja i poteškoća u učenju, moguće značajno povisiti IQ. Bilo bi vrlo, vrlo korisno koristiti ovu metodu kod djece sa spomenutim smetnjama.

KOD DJECE SA SMETNJAMA PONAŠANJA MOGUĆE JE ZNATNO POVISITI IQ

P: Što vam osobno u životu znači intelektualni život na dva kolosijeka – stručnom i pjesničkom, literarnom, a nazire se i cijeli kolodvor po broju kolosijeka?

Taj mi život, kako ga  ispravo nazivate znači – iako to zvuči banalno – zaista sve! Doduše, zadnjih godina preferiram književnost. Uz 14 knjiga koje sam objavio; dva romana, 120 novela, 60-ak pjesma, 1 poemu, više od tisuću bujizama-sedmorizama, radi se o aforizmima od po sedam riječi i to je  moja nova književna podvrsta, zatim dvije stručne knjige i tucete znanstvenih i stručnih djela, pretežno na njemačkom jeziku. Pišem najnoviji roman s radnim  naslovom  „Draga mala čudovišta“. Radi se o odnosu djece prema roditeljima i obrnuto. Sam Belzebub zna, hoću li ga završiti!

P: Prije godinu dana promovirali ste u prostorijama Društva hrvatskih književnika svoju  knjigu „ Svjetionik na vrhu  svijeta“. Knjiga je zbirka uradaka različitih literarnih oblika. Ima li sadržaj knjige neki skriveni smisao?

„Svjetionik na kraju svijeta“  – mi Dalmoši bi kazali: „Lanterna…,  je zbirka probrane poezije i probrane proze. Dobro ste naslutili, knjiga ima skriveni smisao kao i većina mojih djela, možda to vrijedi čak i za moje znanstvene knjige.  Taj smisao – sit venia verbo – ne želim otkriti: neka nešto ostane otajno.

„SVJETIONIK NA KRAJU SVIJETA„

P: Izdvojite i opišite još neka vaša djela, ljubimce, vama najdraže?

U literaturi: „Svjetionik na kraju svijeta, o tome sam već govorio „ Plamte pjesme plave…“ , „Tajna formula zlata,“ „Modra barka“ i „Zvona zlatna zvuka“ … Daleko bi me odvelo kada bih ovdje napisao i najkraći sadržaj spomenutih djela! Uostalom, ima ih u knjižnicama.

P: Prijatelji, ali ne i samo prijatelji  vas znaju i prepoznaju po „BUJizmima“. Što se krije pod tim oseBUJnim terminom?  BUJanje čega?

Kao što sam naglasio, bujizmi su sedmorizmi, odnosno aforizmi od po sedam riječi. Navest ću samo sedam:

1. Magarci i budale mene ne mogu uvrijediti!
2. Dok slavuj pjeva, magarci ne smiju revati!
3. Ružin grm ima više trnja, nego cvjetova.
4. Praznom se glavom lakše klima gore-dolje.
5. A lakše je voljeti more nego čovjeka.
6. Leptir je zaboravio da je bio gusjenica i
7. Vazda je lako u provinciji glumiti Hamleta!

„HIMNA OTOKA HVARA“

P: Prigodom promocije „Svjetionika na kraju svijeta“ u javnost ste lansirali i vašu pjesmu koju ste označili kao Himnu Otoka Hvara. Izvedba se može naći na You Tube-u. Što kažu Hvarani?

Mnogima se sviđa. Ima izgleda da postane službena himna otoka Hvara, „nojlipjega škoja na muoru Jadranskom“. Dao sam ju uglazbiti, a i pjevana je po prvi put javno u povodu promocije moje posljednje knjige u Društvu hrvatskih književnika, gdje je dobila snažni aplauz.

P: Što za vas, kao psihologa po profesiji i pjesnika po duši,  rođenog u Jelsi, na Hvaru, znači biti Hvaranin?

Biti Hvaranin, znači imati modro more u žilama, a ne krv. Also, ako se Hvaranin poreže, neće poteći crvena, nego modra tekućina; ha-ha-ha… Dakle, kao i svi aristokrati Modroga planeta, Hvarani imaju – modru krv.

Predstavite se?

Mislim da sam u ovom intervju previše toga kazao o sebi, stoga ne bih dalje dosađivao čitateljima. Nota bene, ako koga to zanima, kažem ako, tada o meni može više toga naći u mojim knjigama. Možda bih još trebao napomenuti, da su na lukobranu „Kanunu“ u Jelsi ispod spomenika Galebu, radu kipara Josipa Grgevčića iz Jelse,  na bijeloj mramornoj ploči uklesana   moja četiri stiha: „Jadranski je galeb kralj visina / iznad mora sinjeg i dolina / sletio je u Jelsu kraj mora / i tu osta da ga ljubi zora.“  Ovo je iz moje pjesme „Jadranski galeb“. Uvjeren sam da je ovo efektan završetak intervjua, ma što tko o tome mislio…

Intervjuirao: Antun Drndelić