Pratite nas

Religija i Vjera

Na današnji dan 1226. – Umro Sveti Franjo Asiški

Objavljeno

na

Na današnji dan 1226. umro je Franjo Asiški (tal. Francesco d’Assisi), pravim imenom Giovanni Francesco Bernardone, utemeljitelj franjevačkog reda ili Reda manje braće, suutemeljitelj reda klarisa ili Reda siromašnih gospođa.

Njime je nadahnut i Treći franjevački red, koji se danas dijeli na Samostanski treći red i Franjevački svjetovni red.

Franjo Asiški rođen je 1181. u Asizu. Bio je sin trgovca i francuske plemkinje. U mladosti je vodio veseo, bonvivanski život. Za vrijeme rata s Perugiom 1202.-1203. pada u zarobljeništvo, da bi nakon oslobođenja iz zarobljeništva, prilikom razmjene zarobljenika, teško obolio.

Nakon ozdravljenja, nastoji se priključiti križarima, no ponovno se razbolio i vratio kući. Nakon toga iskustva, potaknut i noćnim viđenjem, povlači se u prirodu i samoću, a druži se sa siromasima, te odjeven u vreću poslužuje gubavce.

Nakon viđenja u crkvici svetog Damjana u Asizu, u kojem mu Krist s križa kaže: Franjo, idi i obnovi moju Crkvu, počinje popravljati tu ruševnu crkvu.

Sugrađani su ga ispočetka smatrali čudakom, ali njegovo propovijedanje o apsolutnom evanđeoskom siromaštvu u doba oštro naglašenih klasno-ekonomskih razlika u feudalnom društvu nalazi pristalice među narodom i siromašnim slojevima građanstva.

Broj Franjine pokorničke braće s vremenom je sve više rastao te se pokret svetog siromaštva širi velikom brzinom i postaje prijetnja za privilegirani položaj klera. Kako bi suzbio tu opasnost, papa Inocent III. poziva Franju pred sebe i nakon što dobiva garancije da će pokret poštivati sva svjetovna prava Crkve i podlagati se papinu autoritetu odobrava njegovo djelovanje, odnosno potvrđuje 1209. osnivanje novog – franjevačkog reda, čiji službeni naziv glasi Ordo fratrum minorum (Red manje braće).

Godine 1212. Franjo Asiški i Klara Skifi osnivaju i žensku granu reda – klarise.

Od neznatne Družbe male braće, koja je živjela bez određenih pravila, povodeći se uglavnom samo za osobnim Franjinim primjerom razvio se još za Franjina života jak red koji djeluje po čitavoj Europi.

Međutim, udaljavanje od prvotnih ideala doskora dovodi u franjevačkom redu do nesuglasica i Franjo, koji nema sposobnosti vođe i organizatora, prepušta upravu reda drugome 1220. godine.

U svojim spisima Franjo se podjednako služi latinskim i narodnim, talijanskim jezikom, te ga se drži i začetnikom talijanske književnosti na narodnom jeziku.

Franjo se obraća narodnim jezikom i u svojoj sveobuhvatnoj ljubavi prema čitavoj prirodi priprema put oslobođenju umjetnosti od ukočenosti srednjovjekovnih formi.

Franjo kao putujući misionar-siromašak (tal. poverello) i lirik-vizionar kršćansku mistiku obogaćuje novim motivima (stigmatizacija, evanđeoska vjera, božićne jaslice itd.). Ujedno je i nastavljač učenja heretika Albigenza i Valdenza o apsolutnom siromaštvu, ali pritom, za razliku od njih, u potpunosti prihvaća crkvenu vlast, želeći Crkvu obnoviti iznutra.

Protivnik je bogatstva među redovnicima i samostanskih zidina, što je dovelo do sasvim novog shvaćanja redovničkog života u Crkvi i nove koncepcije izgradnje samostana.

Samo dvije godine (1228.) nakon svoje smrti Franjo Asiški proglašen je svecem i pokopan u bazilici svetog Franje u Asizu.

Zbog zaljubljenosti u prirodu ekolozi su ga izabrali za svog zaštitnika, a u svijetu se prepoznaje kao svetac mira. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Papa proglasio pet svetaca, uključujući i britanskog katolika Newmana

Objavljeno

na

Objavio

Papa Franjo je u nedjelju pet osoba proglasio svecima, uključujući i kardinala Johna Henryja Newmana, istaknutog anglikanca iz 19. stoljeća koji se preobratio na katoličanstvo i postao jedan od najutjecajnijih kršćanskih figura modernog doba.

Ističući ugled Newmana u kršćanstvu, princ Charles, koji će stati na čelo Engleske Crkve kada postane kralj, nazočio je kanonizacijskoj misi na Trgu sv. Petra i kazao da je proglašenje Newmana svecem razlog za slavlje svih Britanaca.

“Koja god uvjerenja gajili i bez obzira koje tradicije slijedimo, možemo samo biti zahvalni Newmanu na darovima ukorijenjenim u njegovoj katoličkoj vjeri, a koje je dijelio s velikim dijelom društva”, kazao je princ Charles u članku za vatikanske novine.

Charles je imao samo riječi hvale za Newmana, prvog britanskog sveca u više od 40 godina i prvog Engleza rođenog nakon 1600. koji je kanoniziran, opisujući ga kao “velikog Britanca, velikog svećenika i, sada to možemo reći, velikog sveca”.

Newman je bio čovjek velikog intelekta koji je pisao o teologiji, filozofiji i povijesti, a pisao je također romane i poeziju. Na katoličanstvo se preobratio 1845., zaređen je za katoličkog svećenika 1847., a u rang kardinala je ušao 1879.

Njegova autobiografija “Apologia Pro Vita Sua”, napisana 1864., u kojoj opisuje evoluciju svojeg vjerskog razmišljanja, i dalje se uvelike čita i štampaju se nova izdanja.

Papa je također kanonizirao tri časne sestre: Giuseppinu Vannini (1859-1911), Talijanku i osnivačicu vjerskog reda, Mariam Thresiz Chiramelu Mandikiyn (1876-1926), Indisku koja je pomagala sirotinji, i Dulcu Lopes Pontes (1914-1992), Brazilku koja je bila posvećena obrazovanju radnika.

Među sveticama je završila i Marguerite Bays (1815-1879) iz Švicarske, laikinja i mističarka za koju tvrde da je imala stigme, pet rana razapetog Krista.

Svim novoproglašenim svecima se pripisuje da su posredovali kod Boga kako bi izvodili čuda. Crkva naučava da samo Bog izvodi čuda, ali da se sveci, za koje se vjeruje da su s Bogom, zauzimaju u ime ljude koji se njima obraćaju. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice

Objavljeno

na

Objavio

Slavimo blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice koji ima svoju daleku prošlost, a vezuje se uz osmanlijska osvajanja u 16. stoljeću.

Danas je blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice. Kršćanska flota izborila je pobjedu kod Lepanta 7. listopada 1571. i zaustavila prodor Osmanskog carstva prema zapadnom Mediteranu.

Kršćanski mornari i vojnici, među njima mnogi Hrvati, prije početka boja molili su BDM od Krunice za hrabrost, odlučnost i pobjedu.

Blažena Djevica Marija od Krunice (ili Gospa od Ružarija) blagdan je nastao kao spomen na veliku pobjedu kršćanske flote nad turskom u glasovitoj bitki kod Lepanta 7. listopada 1571. Pobjeda se pripisuje molitvi krunice na koju je pozvao cijelo kršćanstvo tadašnji papa sveti Pio V.

Europa se tad našla pred velikom opašnošću od turske vojske koja je osvajala nove krajeve i ozbiljno zaprijetila kršćanskom Zapadu. Papa Pio V. pozvao je 1569. kršćanski svijet na molitvu svete krunice, kako bi vjernici i na taj način pomogli svojim braniteljima.

Do odlučne pomorske bitke došlo je 7. listopada 1571. kada je mornarica Svete lige pod zapovjedništvom Don Juana de Austria kod Lepanta, na ulazu u Korintski zaljev teško porazila tursku flotu. U mletačkoj mornarici spominju i galije s Krka, Cresa i Raba, Šibenika, Trogira, Hvara i Kotora.

U spomen na veliku pobjedu, izborenu pod zaštitom Blažene Djevice Marije, papa Pio V. je 7. listopada proglasio blagdanom Gospe od pobjede.

Papa Grgur 13. mijenja ime tog spomendana u blagdan Svete Krunice, a papa Pavao VI. naziva ga 1969. blagdanom Gospe od Krunice. U hrvatskim krajevima zovu ga i blagdanom Kraljice svete krunice te blagdanom Gospe od svetog Ružarija ili Gospe Ružarice.

Molitva krunice raširena je, i stoljećima omiljena u katoličkom puku. Po nekim legendama njezini korijeni sežu do 1208. i Marijinog ukazanja svetom Dominiku.

Ona je oblik pobožnosti i molitvenog razmišljanja usmjerenog na Isusa i Blaženu Djevicu Mariju. Teme razmišljanja zovu se otajstva jer se odnose na pojedine istine vjere i važne događaje iz Isusova života: od rođenja i djetinjstva, preko javnog djelovanja do muke i smrti te uskrsnuća, uzašašća i poslanja Duha Svetoga.

Krunica nas uvodi u stanje velikog milosrđa Božjeg čovjeka prema grešniku. Ona poziva čovjeka na pokajanje, potiče nadu i otkriva konačni smisao čovjeka u ljubavi i radosti Presvetoga Trojstva. Kroz ta otajstva vjere vodi nas Blažena Djevica Marija, puna milosti.

Ona nas vodi svojom majčinskom rukom Isusu Kristu i zato nas molitva svete krunice povezuje trajno s Isusom i Njegovom Majkom. (vjeraidjela.com)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari