Pratite nas

Povijesnice

Na današnji dan 1922. rođen dr. Franjo Tuđman

Objavljeno

na

autor: Damir Kukavica (ulje na platnu)

– Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što! Te su riječi uklesane u mramor posljednjeg prebivališta prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Zacijelo su i najvjerniji sažetak njegovih političkih težnji i ostvarenja, cijelog njegovog života. Hrvati su stoljećima mitskim zanosom željeli oživotvoriti ideju o slobodnoj i nezavisnoj državi.

Devedesetih godina u tome su i uspjeli u spletu najtežih okolnosti velikosrpske agresije i međunarodnog nerazumijevanja. U tom je procesu ključnu ulogu odigrao dr. Franjo Tuđman koji je na temelju vlastitih zamisli nacionalne pomirbe i zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske uspješno potaknuo otpornu snagu naroda prema ostvarenju starog, nikad dosegnutog cilja.

Dr. Franjo Tuđman rodio se 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću i odrastao u krugu obitelji izvornih Radićevih ideja. To ga je odvelo u antifašistički pokret a zatim u Titovoj Jugoslaviji i na put znanstvene obrane Hrvata od zlonamjernih optužbi o njihovoj, navodnoj genocidnosti.

Iz političkog života grubo su ga udaljili kad je dodirnuo tada opasnu temu stvarnog broja žrtava Jasenovca. U vrijeme “hrvatskog proljeća” Tuđman otvoreno zagovara suverenu Hrvatsku i obračunava s jugoslavenskom ideologijom koja je uvijek bila pokriće za velikosrpsku vladavinu.

Zbog takvih ideja komunistički režim dva ga je puta kaznio zatvorom. No on je unatoč tomu i dalje uporno djelovao, doduše pod stalnom prismotrom vlasti.

U najtežim trenucima Hrvatske, u vrijeme Miloševićevog nasilja, dr. Tuđman je 1990.-te preuzeo vodstvo zemlje na prvim demokratskim izborima. Imao je iza sebe potpunu potporu naroda, iseljenih Hrvata i dobro organizirane stranke – HDZ-a. To je donijelo pobjedu i uspostavu slobodne Hrvatske.

U oslobađanju okupiranih područja uvijek je birao pravi trenutak. Briljantne akcije “Bljesak” i “Oluja” dovele su do uspostave hrvatske teritorijalne cjelovitosti, Daytona i rješenje krvave bosansko-hercegovačke krize.

Zbog svega dr. Franjo Tuđman imao je veliki osobni autoritet i impozantni kapital popularnosti u hrvatskom narodu. Dva je puta već u prvom krugu izabran za predsjednika Republike. Umro je odan svojoj ideji nacionalne pomirbe i slobodne Hrvatske, neovisne o bilo kome.

 

Dr. sc. Franjo Tuđman – Veličanstven čovjek u strašnom vremenu

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

26. svibnja 1992. – Nakon osmomjesečne opsade deblokiran grad Dubrovnik

Objavljeno

na

Objavio

Nakon osmomjesečne opsade i bombaških napada 26. svibnja 1992. deblokiran je grad Dubrovnik.

Poslije oslobađanja Slanog, pod silovitim udarom Hrvatske vojske predvođene 1. gardijskom brigadom Tigrovima, jugo-vojska se povukla iz dubrovačkog predgrađa Mokošice.

Odmah nakon toga podignuta je hrvatska zastava na zgradi Opskrbnog centra u kojem je bilo sjedište štaba Civilne zaštite. Spontana trubačka izvedba Lijepe naše postala je jednom od antologijskih scena iz Domovinskoga rata.

Još u rujnu 1991. Dubrovnik i jug Hrvatske napadnuti su iz smjera Crne Gore i Hercegovine. U brzom naletu nadmoćnija jugovojska je okupirala prostor od Prevlake do Stona, a blokirani Dubrovnik našao se pod divljačkim topovskim udarima. Sarajevsko primirje početkom 1992. donijelo je zatišje, ali se rat prenio u susjednu Bosnu i Hercegovinu.

Ondje su jugoslavenska armija i srpski teroristi željeli izbiti na Neretvu čime bi jug Hrvatske ostao potpuno odsječen. U takvim okolnostima u travnju 1992. ustrojeno je zapovjedništvo Južnog bojišta, s generalom Jankom Bobetkom na čelu, koji je odmah učvrstio obranu i poveo dvije usporedne napadne operacije.

Operacijom „Čagalj“ usmjerenom prema Mostaru, neprijatelj je odbačen od doline Neretve, a operacijom „Tigar“ deblokiran je grad Dubrovnik. Ipak, nevolje njegovih stanovnika prestale su tek u listopadu 1992. poslije oslobađanja Cavtata i Konavala. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1946 – Ubijeno petero nevine Kuljića djece

Objavljeno

na

Objavio

Jedan od najstravičnijih komunističkih zločina u širokobriješkom kraju dogodio se 23.svibnja 1946.godine na Kuljića brigu, gdje je ubijeno petero nevine djece Sliškovića-Kuljića.

Pod optužbom da su surađivali sa škriparima komunistički zlikovci predvođeni Mirkom Praljkom, Antom Primorcem i Markom Knezovićem, strijeljali su četiri djevojke i dječaka. Sve se to dogodilo pred njihovim kućnim pragom na očigled uplakanih roditelja i rodbine.

Na oči majke na kućnom pragu partizani prosuše krv nevine djece, pet malih nevinih duša u krvi skončaše, o kakva bol majke zaurla ka nebu, toliko jaka bi da još odzvanja tim krajem.

U jednom, samo jednom trenutku majčina topla duša kamenom postade, sve je umrlo u njoj, nema više ničeg.

1. Ana Slišković ( 20 god.)
2. Iva Slišković ( 20god. )
3. Mila Slišković ( 19 god. )
4. Zora Slišković ( 17 god. )
5. Ivan Slišković ( 17 god. )

Njihova sestra i rodica Ruža, koja je također bila određena za strijeljanje uspjela je pobjeći. Obitelj je bila izložena maltretiranju i mučenju, iako su i sami zlikovci znali da oni ne znaju gdje je Ruža. Nakon nekog vremena i ona je uhvaćena i osuđena na višegodišnju robiju.

Danas, 73 godina iza ubojstva Kuljića djece, za taj zločin nitko nije odgovarao iako se znaju njegovi nalogodavci i počinitelji. Roditelji, braća i sestre podigli su im 1972. nadgrobni spomenik.

Spomen ploča za 50-tu obljetnicu podignuta je na mjestu ubojstva tek 1996.

U jesen 1947.god pripadnici UDBE počinili su stravičan zločin u selu Oklaji pokraj Širokog Brijega. Optuživši ih da surađuju sa neprijateljima narodne vlasti, škriparima, strijeljali su djevojke Ivu Soldo iz Dobrkovića i Šimu Topić iz Oklaja.

Rodbini su zabranili da ih zakopaju u groblje, te su zakopane ispod jednog drijena. Ovaj zločin počinili su udbaši Lovre Kovačević i Marko Primorac, a pod izravnim zapovjedništvom šefa OZNE, Mirka Praljka.

(komunistickizlocini.net)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari