Komentar

Neke svari treba nazvati pravim imenom, zar ne?

Objavljeno

3 godine prije

05/02/2020

Kao što smo jučer izvijestili na našem portalu, Ustavni sud je usvojio tužbu Hrvoja Hitreca te ukinuo presude Županijskog i Općinskog kaznenog suda u Zagrebu kojima je Hitrec kažnjen sa 10.000 kuna zbog počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda jer je bivšem hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću, velikom humanistu koji je Hrvatsku zadužio od vremena Hrvatskog proljeća pa do Haaškog suda, poručio da je – idiot.

Ustavni sud je u obrazloženju odluke – kojom je ukinuo presude protiv Hrvoja Hitreca i predmet vratio Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu na ponovni postupak – poručio da “inkriminirana izjava predstavlja vrijednosni sud, a ne činjenični navod”, da su sudovi bili dužni razmotriti kako okolnost da je privatni tužitelj (Stjepan Mesić) političar poznat širokoj javnosti te da je inkriminirajuća izjava dana u vezi s njegovom političkom izjavom (djelovanjem) utječe na kaznenu osudu te da se pravo na slobodu izražavanja odnosi ne samo na informacije ili ideje koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima nego i na one koje “vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju”.

Iako to nije navedeno u medijskim izvješćima, Ustavni sud se zapravo pozvao na presudu Europskog suda za ljudska prava. Naime, Europski sud za ljudska prava je je u paragrafima 63.-65. predmeta Udruženje građana Radko & Paunovski protiv Makedonije (presuda od 15. siječnja 2009., zahtjev br. 74651/01) bio jasan: «Sloboda izražavanja ne odnosi se samo na ‘informacije’ ili ‘ideje’ koje su prihvaćene s odobravanjem ili koje se ne smatraju uvredljivima, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju. To su zahtjevi pluralizma, tolerancije i širokoumlja bez kojih nema ‘demokratskog društva’ (…). Iako Sud prihvaća da je moguće da napetost nastaje u situacijama kada se društvo podijeli, on smatra da je to jedna od neizbježnih posljedica pluralizma. U takvim okolnostima uloga države nije da otkloni uzrok tenzija na način da ukine pluralizam, već da osigura da se konkurentske grupe međusobno toleriraju (…)».

Dvostruki kriteriji

Pisac ovih redaka nije pristaša argumentiranja ad hominem, posebno ne javno, no vrijedi primijetiti da u hrvatskome medijskom prostoru postoje dvostruki kriteriji prema onoj latinskoj: Quod licet Iovi, non licet bovi – što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu. Malj tzv. političke korektnosti vrlo je selektivan pa njime po glavi uglavnom dobivaju javne osobe desno-konzervativne orijentacije, dok je onima lijevoga spektra sve dopušteno. Stazić tako može javno izjaviti da je posao 1945. “šlampavo obavljen”, a Beljak konstatirati da su jugoslavenske tajne službe trebale pobiti veći broj političkih emigranata, i to bez ikakvih posljedica. Riječ je, valjda, o govoru ljubavi pa DORH ne vidi potrebu za bilo kakvim djelovanjem.

Kad je pak u pitanju Marko Jurič, onda se njega kazneno goni jer je upozorio na četničke pojave, a ne goni se onoga tko je javno promicao četništvo pjevanjem “popu koljaču” Momčilu Đujiću. Četnički spomenici u Borovu selu se toleriraju, ali se makivaju spomenici hrvatskim braniteljima zbog pozdrava “Za dom spremni!”. Palekomunisti mogu svake godine harmonikati u Kumrovcu, ali kad bi netko tamburao Juri i Bobanu vrlo bi brzo bio pod istragom.

U razvijenim demokracijama postoje dva načina kako postupati s kontroverznim izjavama, simbolima i ideologijama koji izazivaju društvene podjele. Ili sve dopustiti ili sve zabraniti. Selektivno postupanje je najgore postupanje jer stvara opasne frustracije i podjele. Presuda Ustavnog suda zato je za pozdraviti jer se odlučuje, kad su u pitanju izjave javnih osoba, za prvu soluciju: sve dopustiti, osim, naravno, ako se poziva na nasilje što ovdje nije bio slučaj.

I političari i novinari trebali bi naučiti da su ulaskom u javni život pristali na to da ih se ne gladi perom i ne tepa im se, a ponekad, kao što je govorio još i Ante Starčević, neke svari treba nazvati pravim imenom, zar ne?

Davor Dijanović/HKV