Pratite nas

Komentar

Neke svari treba nazvati pravim imenom, zar ne?

Objavljeno

na

Kao što smo jučer izvijestili na našem portalu, Ustavni sud je usvojio tužbu Hrvoja Hitreca te ukinuo presude Županijskog i Općinskog kaznenog suda u Zagrebu kojima je Hitrec kažnjen sa 10.000 kuna zbog počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda jer je bivšem hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću, velikom humanistu koji je Hrvatsku zadužio od vremena Hrvatskog proljeća pa do Haaškog suda, poručio da je – idiot.

Ustavni sud je u obrazloženju odluke – kojom je ukinuo presude protiv Hrvoja Hitreca i predmet vratio Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu na ponovni postupak – poručio da “inkriminirana izjava predstavlja vrijednosni sud, a ne činjenični navod”, da su sudovi bili dužni razmotriti kako okolnost da je privatni tužitelj (Stjepan Mesić) političar poznat širokoj javnosti te da je inkriminirajuća izjava dana u vezi s njegovom političkom izjavom (djelovanjem) utječe na kaznenu osudu te da se pravo na slobodu izražavanja odnosi ne samo na informacije ili ideje koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima nego i na one koje “vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju”.

Iako to nije navedeno u medijskim izvješćima, Ustavni sud se zapravo pozvao na presudu Europskog suda za ljudska prava. Naime, Europski sud za ljudska prava je je u paragrafima 63.-65. predmeta Udruženje građana Radko & Paunovski protiv Makedonije (presuda od 15. siječnja 2009., zahtjev br. 74651/01) bio jasan: «Sloboda izražavanja ne odnosi se samo na ‘informacije’ ili ‘ideje’ koje su prihvaćene s odobravanjem ili koje se ne smatraju uvredljivima, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju. To su zahtjevi pluralizma, tolerancije i širokoumlja bez kojih nema ‘demokratskog društva’ (…). Iako Sud prihvaća da je moguće da napetost nastaje u situacijama kada se društvo podijeli, on smatra da je to jedna od neizbježnih posljedica pluralizma. U takvim okolnostima uloga države nije da otkloni uzrok tenzija na način da ukine pluralizam, već da osigura da se konkurentske grupe međusobno toleriraju (…)».

Dvostruki kriteriji

Pisac ovih redaka nije pristaša argumentiranja ad hominem, posebno ne javno, no vrijedi primijetiti da u hrvatskome medijskom prostoru postoje dvostruki kriteriji prema onoj latinskoj: Quod licet Iovi, non licet bovi – što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu. Malj tzv. političke korektnosti vrlo je selektivan pa njime po glavi uglavnom dobivaju javne osobe desno-konzervativne orijentacije, dok je onima lijevoga spektra sve dopušteno. Stazić tako može javno izjaviti da je posao 1945. “šlampavo obavljen”, a Beljak konstatirati da su jugoslavenske tajne službe trebale pobiti veći broj političkih emigranata, i to bez ikakvih posljedica. Riječ je, valjda, o govoru ljubavi pa DORH ne vidi potrebu za bilo kakvim djelovanjem.

Kad je pak u pitanju Marko Jurič, onda se njega kazneno goni jer je upozorio na četničke pojave, a ne goni se onoga tko je javno promicao četništvo pjevanjem “popu koljaču” Momčilu Đujiću. Četnički spomenici u Borovu selu se toleriraju, ali se makivaju spomenici hrvatskim braniteljima zbog pozdrava “Za dom spremni!”. Palekomunisti mogu svake godine harmonikati u Kumrovcu, ali kad bi netko tamburao Juri i Bobanu vrlo bi brzo bio pod istragom.

U razvijenim demokracijama postoje dva načina kako postupati s kontroverznim izjavama, simbolima i ideologijama koji izazivaju društvene podjele. Ili sve dopustiti ili sve zabraniti. Selektivno postupanje je najgore postupanje jer stvara opasne frustracije i podjele. Presuda Ustavnog suda zato je za pozdraviti jer se odlučuje, kad su u pitanju izjave javnih osoba, za prvu soluciju: sve dopustiti, osim, naravno, ako se poziva na nasilje što ovdje nije bio slučaj.

I političari i novinari trebali bi naučiti da su ulaskom u javni život pristali na to da ih se ne gladi perom i ne tepa im se, a ponekad, kao što je govorio još i Ante Starčević, neke svari treba nazvati pravim imenom, zar ne?

Davor Dijanović/HKV

Stipe Mesić izgubio na Ustavnom sudu – Hrvoje Hitrec zadovoljan odlukom Ustavnog suda

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Pandemija nedemokratskih tendencija u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Ovo je povijesna prilika da Bosna i Hercegovina dokaže svoju funkcionalnost kao država, te da konačno prihvati demokratsko višerazinsko upravljanje kao vlastitu sudbinu bez centralističkih i autokratskih tendencija.

Cijeli tok moderne političke povijesti kreće se između slobode i sigurnosti. Nedvojbeno smo zakoračili u razdoblje u kojem je sigurnost postala dominatna odrednica i prema njoj se ravanaju cijeli politički sustavi i državni aparati. Neporecivo je da se određeni dio sloboda jednostavno mora suspendirati ukoliko se želi postići sigurnost građana i održivost cijeloga društva.

Međutim, teško se oteti dojmu da mnogi politički akteri zloupotrebljavaju traumatičnu situaciju u kojoj smo se zadesili kako bi mimo demokratskih procedura obnašali vlast. Izvanrednost situacije nalaže da se dio tromoga i sporoga demokratsko-birokratiziranoga postupka odlučivanja prenese na mnogo efikasnije modele direktnoga odlučivanja od strane izvršnih vlasti.

U takvoj situaciji pojavljuju se ad hoc izvršna tijela (krizni stožeri) koji akumuliraju različite dimenzije izvršnih ovlasti u jedinstveno tijelo nadležno za upravljanje krizom, ali bez jasnoga modaliteta odnosa prema zakonodavnoj vlasti. I tu dolazimo do problema.

Potpuno ignoriranje zakonodavne grane vlasti ili neuvažavanje njezinih postupaka odlučivanja otvara ogromnu sivu zonu političkoga djelovanja. Na skoro intuitivnoj razini već je moguće procijeniti koji politički subjekti koriste tu sivu zonu radi povećavanja vlastitih ovlasti ili nesputanoga djelovanja radi ostvarivana partikularnih ciljeva.

Ukoliko akteri negacijom ili preuzimanjem zakonodavnih ovlasti od zakonodavne vlasti imaju takve tendencije onda smo pored zdravstvene ušli u razdoblje političke epidemije autokratskih tendencija. Problem je što nakon izvanrednoga stanja? Ukoliko autokratski zahvati izmjene politički sustav toliko da on nakon suzbijanja epidemije ostane djelimično određen autokratskim elementima onda je šteta ozbiljna.

Bosna i Hercegovina, kao i zemlje u okruženju, nemaju značajnu tradiciju demokratske vladavine, stoga je svako zadiranje u ionako krhko stanje demokratskih institucija i više nego zabrinjavajuće.

U multinacionalnoj državi gdje se interesi nacionalnih zajednica mogu zaštiti jedino parlamentarnim pokretanjem mehanizama zaštite kolektivnih interesa, uz odsustvo minimuma političkoga povjerenja, te uz nepostojanje legitimiteta pojedinih razina vlasti (ponajprije Vlade Federacije BiH) ignoriranje demokratskih parlamentarnih institucija je isuviše opasno i riskantno.

U situaciji gdje parlamenti mnogih država zasjedaju i djeluju u izvanrednim okolnostima ne postoji opravdanje da jedine stvarne predstavničke institucije ne obnašaju svoju funkciju i to u trenutku kad je njihova legitimnost najpotrebnija. Pozivanja na uputstva ili zabrane okupljanja pojedinih kriznih stožera na kantonalnoj razini nisu uvjerljiva.

Iskreno se nadam da nas pandemija nedemokratskih tendencija neće obuhvatiti jer mnogo snažnije države, čak i Europska unija, takvu situaciju će teško prebroditi, što tek onda očekivati za Bosnu i Hercegovinu.

Ovo je povijesna prilika da Bosna i Hercegovina dokaže svoju funkcionalnost kao država, te da konačno prihvati demokratsko višerazinsko upravljanje kao vlastitu sudbinu bez centralističkih i autokratskih tendencija.

Prof. dr. Dražen Barbarić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Zašto je ‘Otvoreno’ postalo zatvoreno?

Objavljeno

na

Objavio

Kada se nešto oglašava ili zove “Otvoreno”, ne bi smjelo biti zatvoreno. Sinoćna emisija HTV-a Otvoreno, po izboru gostiju primjer je nepotrebnog zatvaranja. Tri od četiri najvažnija člana nacionalnog kriznog stožera imali su prigodu valjda dodatno informirati naciju pored toga što nas svakoga dana na puno načina upravo ti ljudi informiraju o svemu najvažnijem, a baš bi Otvoreno trebalo biti mjesto i način propitkivanja njihovog rada. To bi i njima koristilo, jer bi iz neovisne pozicije osvrt na njihov rad, taj rad učinio vrjednijim u javnoj percepciji.

Otvoreno bi stoga trebala biti prilika da se između ostalog stručno propitaju informacije koje oni daju i u konačnici, njihovo djelovanje. Sam Zagreb u kojem se nalazi sjedište HRT-a i studio emisije ima tisuće vrhunskih liječnika svih specijalnosti, stoga je pomalo mučno i razmišljati o tome, kako je i zašto moguće da pored ovih ljudi i ministra Božinovića nema baš nikoga tko bi o modelima borbe protiv epidemije i samoj epidemiji mogao nešto dodatno ili drugačije, da ne kažem svježije reći.

HTV s ovim načinom informiranja ljudi samo nastavlja banalizaciju informacijskog procesa, kojoj svjedočimo godinama. Sjetite se samo situacija kada primjerice prof. Ivan Đikić objavi neki rad i nešto “otkrije” kako se isključivo njega zove da bude javni recenzent vrijednosti svoga uspjeha, umjesto da se i zbog njega i javnosti pozove relevantnog kolegu, koji bi predstavio njegov uspjeh. Tako potencijalne vrijednosti i zanimljivosti postaju banalna propaganda i sve dobije oznaku dvojbenosti.

Poziv članovima stožera, bez obzira što ti ljudi imaju dodatno reći ubio je emisiju i dodatno potaknuo sumnje, pogotovo nakon proboja informacije o sastanku Plenkovića s urednicima najutjecajnijih medija. Takav sastanak je bilo razumno i nužno sazvati, ali nikako ga se nije smjelo skrivati od javnosti, jer u tom slučaju baš sve poprima suprotno značenje i obilježje. To je isto kao da čovjek, dolazeći doma noću, ima svoj ključ ulaznih vrata, a šulja se preko stražnjeg prozora riskirajući dojam lopova.Tako i ova emisija.

Koliko se god trudili učiniti dobre stvari, koliko se god ubijali radeći, ti ljudi iz kriznog stožera upravo zbog toga što o njihovom radu ne govore njihove kolege, ispadaju dvojbeni i izazivaju nedoumice ni krivi ni dužni. Taj model komuniciranja je težak autogol. Sumnje svojim ponašanjem i idiotskim poltronstvom sije HTV, koja se tako totalno srozava i urušava prilično pristojnu komunikacijsku razinu kriznog komuniciranja države.

Umjesto da pitaju članove kriznog stožera ili s neovisnim gostima rasprave najvažnija pitanja aktualnog stanja, HTV dovodi u poziciju nositelje borbe protiv epidemije da sami o sebi govore, što nikada nije dobro.

Pitanje je kako to da u godinama u kojima se sve iz prošlosti izvrće ruglu i uništava društvenom kampanjom u ime nekakvih vrijednosti 21. stoljeća, primjenjujemo model obrane ljudi od virusa, koji su Dubrovčani primjenjivali u Srednjem vijeku boreći se protiv kuge – karantenu. Zanimljivo je da upravo zagovornici borbe protiv katolibanskog srednjovjekovnog primitivizma, danas inzistiraju na primjeni tih metoda obrane? Bilo bi čisto higijenski to vrijedno čuti.

Marko Ljubić/Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari